- 1 -              Revd 369/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 369/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz S., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. B. i N. B. iz S., Pisarnica S., protiv 1. tuženika Grada Sinja, S. (OIB: …), zastupanog po punomoćnici I. M., te 2. tuženika C. d.d. iz S., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici S. T., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja da mu se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1494/2022-3 od 12. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju posl. br. Pn-418/2021-18 od 19. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. prosinca 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika solidarno isplatiti tužitelju na ime imovinske štete (izmakle koristi) 119.000,00 kn te na ime imovinske štete (obične štete) 15.000,00 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknadom parničnog troška.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija: to, kako tvrdi, “zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kojima je povrijeđena nepovredivost vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske kao i zaštita vlasništva zajamčena Protokolom br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda uz činjenicu da se na iste već pozivao u nižestupanjskom postupku (čl. 385. a stavak 2. ZPP-a)“.

 

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

4. Prijedlog tužitelja nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. listopada 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.“,

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...“, stavak 2. „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.“

 

7. Gledano u okvirima tužbenog zahtjeva tužitelja i njegova prijedloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da je tužitelj učinio vjerojatnim ono na čemu temelji svoj prijedlog: da su u ovome predmetu počinjene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo - toliko da je prvostupanjskom i drugostupanjskom presudom povrijeđena nepovredivost vlasništva zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i ujedno počinjena povreda njegovih prava na zaštitu vlasništva zajamčenu Protokolom br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

7.1. Ovu (vjerojatnost) tužitelju ne daje njegov izraz (samo) nezadovoljstva donesenom osporenom odlukom i shvaćanjem na kojemu je ova temeljena.

 

7.2. Pritom, povoljniju poziciju sa podnesenim prijedlogom tužitelj ne može ostvariti sugeriranjem da se prihvati pravilnim jedino njegovo shvaćanje konkretnog spora i da se odluka o predmetu toga spora donese i obrazloži samo na temelju toga shvaćanja: u konkretnom slučaju okolnosti na kojima temelji prijedlog, razumnim zaključivanjem, ne pridonose vjerojatnosti istinitosti njegove tvrdnje da je donesenom odlukom povrijeđen u nekom svom temeljnom ljudskom pravu - i da osporena presuda nije pravilna te zakonita i donesena u smislu:

 

- odredbe čl. 375. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju presude (...) drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.“, odnosno prvostupanjska u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, prema kojoj: „U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“ (imajući na umu i da je osporena presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude, te da sa njom čini, a obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja, određeno pravno jedinstvo - u dijelu u kojemu je temeljena na činjeničnom utvrđenju i shvaćanju prvostupanjskog suda, jasno izraženom u prvostupanjskoj presudi),

 

- pravilnog shvaćanja da sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (da) postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da sudovi na temelju provedenih dokaza, da su pravilno ocijenjeni - prema njegovom shvaćanju pravnog standarda „pravilno“, nisu imali razloga odbiti tužbeni zahtjev - već (da) su morali istinitim i pravilnim prihvatiti samo ono što on navodi i njegovu ocjenu provedenih dokaza, nižestupanjski sudovi nisu povrijedili niti jedno pravo tužitelja,

 

- shvaćanja da zaključak o tome je li počinjena bitna postupovna povreda u situaciji kad sud ne prihvati svaki prijedlog stranke za provedbu predloženih dokaza zavisi od ocijene je li takvim postupanjem sud nezakonito (u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a) uskratio stranki mogućnost raspravljanja, a o takvoj se povredi ne može raditi kada je stranka (kao ovdje tužitelj) pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima i navodima protivne stranke, odnosno kada joj je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni,

 

- pa konačno i shvaćanja da se stav o povredi počinjenoj po sudu ne može izvući samo iz toga što nije prihvaćeno shvaćanje stranke o dokazima relevantnim za odluku o predmetu spora i stanju raspravljenosti toga predmeta, odnosno - sve ono što je predložila i zahtijevala (ovdje: dopunu vještačenja „za vrijeme kišnih dana“), a sve jer su sudovi našli da je predmet spora dovoljno raspravljen već i s provedenim dokazima i da se već i njihovom ocjenom mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu.

 

7.3. Konkretno, sama okolnost što nije prihvaćen zahtjev tužitelja - odlukom koja je pravilno, razložno i razumno obrazložena, dostatnim razlozima - koji je opravdavaju, sve u situaciji međusobno različitih i suprotstavljenih navoda o uzrocima vlaženja prostora tužitelja, nema značaj koji joj predlagatelj daje: osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te (time) povrede nepovredivosti vlasništva zajamčene Ustavom Republike Hrvatske, sa pravom na zaštitu vlasništva.

 

8. Sukladno tome, za prihvatiti je da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2 ZPP-a: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost po toj osnovi.

 

9. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 19. prosinca 2023.