REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2874/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. BK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RK, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], oboje iz [adresa], sada privremeno u SR Njemačkoj na adresi [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Grad Slavonski Brod, OIB: 58007872049, Slavonski Brod, Vukovarska 1, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž – 125/2023-3 od 23. ožujka 2023. kojim je potvrđena presuda i preinačeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 5 P - 607/2022-6. od 3. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj 5 P - 607/2022-8. od 7. veljače 2023., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž – 125/2023-3 od 23. ožujka 2023. kojim je potvrđena presuda i preinačeno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj 5 P - 607/2022-6. od 3. veljače 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj 5 P - 607/2022-8. od 7. veljače 2023.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana odluka temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „...da tužitelji zastupani po punomoćniku nisu tražili donošenje dopunske presude za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu u razdoblju od 10. ožujka 2008. do 3. veljače 2023., te da prvostupanjski sud nije donio presudu u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva...“, - da „...prvostupanjski sud ne ispravlja presudu u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate, jer je očito u izreci presude pogriješio u datumu kao broju od kojega teku zakonske zatezne kamate, već iz razloga što smatra da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonsku zateznu kamatu na glavni dug dosudio od presuđenja do isplate, a iz tog razloga ne može se ispravljati presuda...“, te - da tužitelji izvan troškova koji su im dosuđeni u odluci Europskog suda za ljudska prava nisu dokazali troškove koje su imali u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava. U skladu s navedenim, pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužitelji ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana odluka i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelji temelje pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, u smislu činjeničnih utvrđenja na kojima se pobijana odluka temelji, odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda. Isto tako, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za predmet spora, te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, tužitelji nisu učinili vjerojatnim (u smislu odredbe čl. 385.a st. 2.ZPP) da im je u provedenom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
7. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan (t. III. ovog rješenja), jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
