REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3528/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C W G d.o.o., OIB 57636759173, Zagreb, Buzin, Buzinski prilaz 21, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rački, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika KAUFLAND HRVATSKA k.d., OIB 47432874968, Zagreb, Donje Svetice 14, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Buterin & Posavec odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2019 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2019 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2450/2019 od 19. srpnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 4.266,37 EUR s kamatama te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke presude), naloženo je tužitelju platiti tuženiku iznos od 17.390,81 EUR s kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate (točka II. izreke presude), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.310,70 EUR s kamatama (točka III. izreke presude), utvrđeno je povlačenje dijela protutužbe koji se odnosi na predaju prostora (točka I. izreke rješenja) te je dopuštena preinaka protutužbe sukladno podnesku tuženika od 23. listopada 2020. (točka II. izreke rješenja).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da između stranaka nije sporno da je bio sklopljen Ugovor o zakupu (poslovnog prostora) broj 340-2230-0012 od 26. studenog 2013., Aneks br. 1 od 26. studenog 2013., Aneks br. 2. od 7. siječnja 2014., Aneks br. 3. od 22. travnja 2014. Ugovoru o zakupu i da je tužitelj tuženiku izdao bankarsku garanciju radi osiguranja svojih obveza iz tog ugovora, a sporno je pitanje da li je tuženik imao pravo aktivirati bankarsku garanciju za naplatu dodatnih troškova ili samo za zakupninu.

1.2. Prvostupanjski sud navodi da je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je tuženik kao zakupodavac imao pravo naplatiti iz osiguranja (bankarske garancije) ne samo zakupninu, već i dodatne troškove, doprinose za troškove upravljanja nekretninom, doprinose za oglašavanje, naknade štete, odštetu zbog korištenja, zatezne kamate kao i troškove sudskih postupaka i ovrhe.

1.3. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev odbijen.

1.4. U odnosu na protutužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik osnovano potražuje od tužitelja utuženi iznos temeljem odrede članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.; dalje: ZVDSP) za razdoblje od kada je tužitelj koristio prostor nakon isteka Ugovora o zakupu do 10-tog mjeseca 2020. godine kada je podnesena protutužba u odnosu na navedeno potraživanje.

1.5. Preinaka protutužbe sukladno podnesku od 23. listopada 2023. je dopuštena, jer prvostupanjski sud smatra da je to sukladno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08, 57/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP). Protutužba je djelomično povučena na ročištu 24. veljače 2024. što je sud konstatirao rješenjem.

1.6. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio protutužbeni zahtjev u cijelosti, te naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi ukazuje na točku I. izreke rješenja, kojom je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe jer je u izreci navedeno da se radi o povlačenju zahtjeva kojim se nalaže tužitelju-protutuženiku da preda tužitelju-protutuženiku poslovni prostor, zbog čega presudu smatra nejasnom. Nadalje, smatra nejasnim zašto je prvostupanjski sud, tek u točki II. izreke rješenja donesenog uz presudu, dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 23. listopada 2023.

2.2. Prema mišljenju žalitelja, sud je o preinaci trebao odlučiti na pripremnom ročištu, nije tražio suglasnost tužitelja-protutuženika za preinaku tužbe, a niti je donio odluku kojom dopušta preinaku tužbe, niti je tužitelju-protutuženiku ostavio vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, pa nije postupio po odredbi članka 190. ZPP-a.

2.3. Nadalje, navodi da je sud donio raspravno rješenje kojim je prihvatio prijedlog za saslušanje zakonskog zastupnika tuženika, nakon čega su četiri ročišta odgođena, da bi na petom ročištu sud odlučio da taj dokaz neće provoditi pri čemu tu odluku nije obrazložio.

2.4. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj navodi da je istome prigovorio pa stoga presuda ima niz procesnih nepravilnosti zbog kojih se ne može ispitati te je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.5. Ponavlja navode iz tužbe da je tuženik protupravno naplatio garanciju, dok odluku o troškovima osporava jer sud nije obrazložio kako je došao do iznosa koje navodi u obrazloženju. Navodi da je presuda puna nelogičnosti, da je sud održao samo dvije rasprave, da nije proveo sve dokaze kao i da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

2.6. Predlaže presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalitelja, te smatra da žalbu treba odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Pobijana odluka nije zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi obrazloženja su jasni i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7. Činjenica da je u točki I. izreke rješenja prvostupanjski sud utvrdio da je protutužba povučena, cit. „u dijelu u kojem tužitelj-protutuženik traži da se naloži tužitelju-protutuženiku“ prema mišljenju ovog suda predstavlja pogrešku u pisanju, a ne bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11.

ZPP-a, koja bi odluku činila nerazumljivom.

8. Ovakve očite pogreške u pisanju sud može ispraviti u svako doba (članak 342. stavak 1. u vezi članka 347. ZPP-a), a čak i da sud to ne ispravi, takvim utvrđenjem nije došlo do nikakve štete za žalitelja. Naime, tada bi se radilo o slučaju da sud nije odlučio o povlačenju dijela protutužbe, a kako nitko nije tražio donošenje dopunske odluke, smatralo bi se da je protutužba u tom dijelu povučena (članak 339. stavak 2. u vezi članka 347. ZPP-a).

9. U odnosu na sadržaj protutužbe, podneskom od 8. lipnja 2020., nakon primitka protutužbe kojom je tražena predaja prostora, tužitelj je naveo da su stranke usmeno produljile Ugovor o zakupu i da je on uredno podmirivao zakup, do epidemije COVID-19, pa protutužbu radi predaje prostora smatra neosnovanom.

10. Nadalje, preinačenu protutužbu od 23. listopada 2020. tužitelj je zaprimio 9. studenog 2020. i istoj se nije odmah usprotivio niti na bilo koji način očitovao sve do pripremnog ročišta 15. rujna 2021., kada je izjavio svoje protivljenje preinaci protutužbe.

11. Ovaj sud ukazuje da tuženik, prema odredbi članka 189. stavka 1. ZPP-a ima pravo podnijeti protutužbu sve do zaključenja prethodnog postupka. S obzirom na to da su protutužba (20. ožujka 2020.) kao i njena preinaka dodavanjem zahtjeva za isplatu (23. listopada 2020.), podneseni prije održavanja pripremnog ročišta i zaključenja prethodnog postupka 15. rujna 2021., protutužba kao i njena preinaka podneseni su u skladu s ovlaštenjem tuženika iz članka 189. stavka 1. ZPP-a.

12. Stoga time što je preinaku protutužbe dopustio tek rješenjem u okviru same presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 1., koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vezano za nalaz i mišljenje vještaka, valja ukazati da je vještak bio saslušan na ročištu, te da je odgovorio na pitanja tuženika. Pri tome je istaknuo i da je prema poslovnim knjigama tužitelja ispostavljene račune nakon isteka Ugovora tužitelj platio, i to račune za siječanj i veljaču u cijelosti a račune za kolovoz i listopad 2020. godine samo djelomično.

14. Prvostupanjski je sud prihvatio zahtjev tuženika u odnosu na račune za zakup poslovnog prostora koje je isti izdao temeljem članka 165. stavka 1. ZVDSP-a obzirom na to da je navedeni izračun u skladu s člancima 4. i 5. Ugovora o zakupu kao i Aneksa br. 3. Ugovoru, te navodeći i da su iznosi iz ispostavljenih računa istovjetni iznosu zakupnine koju je tužitelj plaćao dok je Ugovor o zakupu bio na snazi, a kako je to navedeno u i nalazu vještaka.

15. Ovaj sud smatra da je takav pristup prvostupanjskog suda pravilan, jer je tužitelj ostvario korist zbog korištenja tuđe stvari u utuženom razdoblju, najmanje u iznosu zakupnine koju bi za taj prostor platio da je Ugovor o zakupu produljen, pa je žalba u odnosu na protutužbeni zahtjev za isplatu neosnovana.

16. U odnosu na pitanje naplate po garanciji banke, suprotno navodima tužitelja koji u žalbi tvrdi da sud nije proveo postupak već da je, cit. „poklonio vjeru onome što je tuženik isticao u tijeku postupka“, treba ukazati da je sud svoju ocjenu zasnovao upravo na ispravama u spisu i provedenim dokazima.

17. Naime, prema ispravama u spisu te nalazu i mišljenju vještaka, proizlazi da se Zagrebačka banka d.d. obvezala korisniku garancije (tuženiku) da će neopozivo, bez prigovora i na prvi poziv isplatiti bilo koji iznos, ali najviše do visine iznosa garancije, za obveze iz ugovora i prema svim njegovim dodacima. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj kao zakupodavac, imao pravo iz garancije naplatiti sva svoja potraživanja vezana za navedeni zakup.

18. S obzirom na tako ugovoreno pravo tuženika kao zakupodavca, kao i na činjenicu da je, prema nalazu i mišljenju vještaka, tom naplatom tuženik doista zatvorio svoje potraživanje prema tužitelju proisteklo iz Ugovora o zakupu, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe članaka 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) i Tarifu sudskih pristojbi.

20. Suprotno navodima žalbe, iz točke 39. obrazloženja jasno proizlazi za koje je radnje i po kojem tarifnom broju tuženiku dosuđen trošak. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi u odnosu na koju od dosuđenih radnji, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

21. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

22. Primjenom odredbe članka 155. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, s obzirom na to da troškovi odgovora na žalbu nisu bili neophodni za okončanje ove parnice jer bi odluka ovog suda bila jednaka i u slučaju da odgovor nije podnesen.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Jagoda Crnokrak