Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5226/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima iz OD Leko i partneri d.o.o. iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, Poslovni broj P-341/2022-18 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi Poslovni broj P-341/2022-18 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnima odredbe članka 1. i članka 7.2. Ugovora o kreditu broj 9010616911 od 1. srpnja 2005. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Ante Brekala u [adresa] dana 4. srpnja 2005. pod brojem OU-528/05 te sklopljen između tužiteljice DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika Privredne banke Zagreb d.d., [adresa], [osobni identifikacijski broj], a koje glase:

"Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 17.065,56 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.

Kredit u iznosu od 17.065,56 CHF i kamate iz točke 4. Ugovora otplaćuju se u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog ugovora." (toč. I.) U točki II. naloženo je tuženiku, da tužiteljici isplati ukupni iznos 147,77 eura na ime stečenog bez osnove na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli ugovora s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 614,81 euro s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

2. Protiv navedene presude pravodobno podnesenom žalbom žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova postupka, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba ugovora o kreditu kojeg je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom 1. srpnja 2005., kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.065,56 CHF prema uvjetima i rokovima kako je određeno predmetnim Ugovorom. I to odredaba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka.

Nadalje u bitnom, neosnovano tuženik ističe da je pobijana presuda nevaljana iz razloga što je svoje utvrđenje o ništetnosti spornih ugovornih odredaba prvostupanjski sud izveo primjenom odredbe čl. 502.C ZPP-a.

6. Navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

7. Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP-a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), a stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 12. lipnja 2019.

8. Također tuženik neosnovano upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a u pogledu savjesnosti i poštenja, odnosno postupanja koje uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, navodeći kako je tužitelj prihvatio ugovor i svaku pojedinačnu odredbu i da je ugovor stvarna volja ugovornih strana.

Prvostupanjski su je u dokaznom postupku izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu iz kojeg je vidljivo da je tužitelj isti sklopio kao potrošač za kupnju osobnog vozila, a iz iskaza tužitelja kojeg je pravilno cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a proizlazi da je ugovor sklopljen na način da je su joj u auto kući rekli da ode kod tuženika što je i učinio i tamo je potpisao unaprijed pripremljeni sporni ugovor o kreditu. Izu čega je bilo osnovano zaključiti da stranke o spornim odredbama ugovora nisu pojedinačno pregovarale, kako to ponovno u žalbi neosnovano tvrdi tuženik.

9. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je u čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a kako je to već navedeno.

10. S obzirom na to da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), čitavo vrijeme dok se koriste, prvostupanjski sud je na temelju financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo utvrdio da je tužitelj preplatio navedeni kredit po osnovi nepoštete odredbe o valutnoj klauzuli u ukupnom iznosu od 147,77 eura.

11. Da je tuženik postupao nepošteno u navedenom ugovoru proizlazi i iz Direktive 93/13 EEZ, a čije su odredbe implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Primjenjujući navedenu Direktivu kako je prenesena u nacionalno zakonodavstvo utvrđeno je da u slučaju da je određena ugovorna odredba utvrđena kao nepoštena, učinci takvog utvrđenja djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora kao da takva odredba nikad nije bila ugovorena te ne može imati učinak u odnosu na potrošača i sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedena odredbe nije bilo. Time za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju te potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena, kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.

12. Tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno ocjenjuje da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu u navedenom dijelu nepoštene, odnosno ništetne i iz razloga što tako ugovorena valutna klauzula nije dovela tužitelja u nepovoljniji položaj budući da je ,kako to u žalbi navodi tuženik, tužitelj zbog valutne klauzule platio 55,40 eura manje nego da nije bila ugovorena valutna klauzula.

Naime ništetnost valutne klauzule proizlazi iz činjenice da je ta klauzula utvrđena nepoštenom iz razloga pravomoćno utvrđenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koji su pokrenuli potrošači te isti obvezuju i ostale sudove pa se tužitelj u ovom postupku individualne pravne zaštite iz kojih razloga se i tužitelj u ovom sporu može pozvati na sadržaj navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava (čl. 1111. ZOO-a), prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

13. U odnosu istaknute žalbene navode o tome kako se tuženik protivio preinaci odnosno smanjenju tužbenog zahtjev tijekom postupka a nakon provedenog vještačenja valja reći da u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima je dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Te je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku. Naime, kako je do preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja što predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi (pa sukladno tome sud smatra da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti čl. 191. st. 2. ZPP-a). (zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH poslovni broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021.).

14. Kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, a ista se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odluka o trošku donesena je s obziom na uspjeh stranaka u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sve u smislu cit. odredba čl. 154. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP), time da smanjenje tužbenog zahtjeva nije utjecalo visinu naknade za poduzete radnje u postupku (TBr) a tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak postupka.

16. Odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Neosnovano tuženik upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pogledu svojstva potrošača na strani tužitelja.

Istu činjenicu prvostupanjski sud pravilno je u postupku utvrdio uvidom u sam Ugovor o kreditu kao i na temelju iskaza saslušanog tužitelja koji je iskazao daje ugovor o kreditu sklopio s tuženikom radi kupnje osobnog automobila za osobne svrhe, kao fizička osoba i dani kada nije imao obrt, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog sud da tužitelj nije djelovao u zoni poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/09, 112/12,143/13, 147/13,9/15,78/15, 102/15 i 52/16, daje u tekstu ZPK), dok se istaknuti žalbeni navodi kojima tuženik osporava takvo utvrđenje ukazuju paušalnima.

18. Također neosnovano tuženik osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda na temelju provedenog vještačenja financijskog vještaka, smatrajući kako vještak nije otklonio istaknute prigovore tuženika te kako nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević