Poslovni broj Gž 231/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska br. 2., OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika KM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Mazalin odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn 983/2022 od 3. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika SM, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn 983/2022 od 3. siječnja 2024. u točki I. izreke u odnosu na dosuđenu glavnicu u visini od 57.294,71 eur sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 19. svibnja 2021. pa nadalje, kao i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.
II.Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu i sudi:
"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Adriatic osiguranje d.d. za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu od 57.294,71 eur za razdoblje od 23. ožujka 2021. do 19. svibnja 2021.”
III.Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 57.294,71 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 23. ožujka 2021. do isplate, točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.103,60 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.
2.Protiv citirane presude, točke I. izreke i odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenog razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je osnovana u manjem dijelu.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve pravno odlučne činjenice, dok su djelomično osnovani navodi kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku sadržanu u točki I. izreke, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Iz stanja u spisu u bitnome proizlazi:
-da je tužitelj temeljem pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2983/2011. od 31. kolovoza 2016., potvrđene presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1510/2017. od 11. svibnja 2018., isplatio ukupan iznos od 57.294,71 eur, na ime naknade neimovinske i imovinske štete,
-da je rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev-1549/2018. od 23. ožujka 2021. ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1510/2017, te je predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje,
-da je tužitelj navedenu odluku Vrhovnog suda zaprimio 19. svibnja 2021.,
-da je u ponovnom postupku presudom poslovni broj Gž-1289/2021. od 11. siječnja 2022. preinačena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke, na način da je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika (tamo tužitelja), te potvrdio presudu suda prvog stupnja u točki IV. izreke i obvezao ovdje tuženika da naknadi protivnoj stranci parnični trošak,
-da je u tijeku postupka proveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine tražbine tužitelja, kojim je utvrđeno da tražbina istog iznosi 57.294,71 eur.
8.1.Donoseći pobijanu odluku, polazeći od prednjih utvrđenja, kao i sadržaja čl. 1111. i 1117. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u trenutku kada mu je u cijelosti isplaćeno njegovo potraživanje na ime naknade neimovinske i imovinske štete, bio pošten, pa da obzirom na čl. 1117. st. ZOO-a, ne bi bio u obvezi vraćati primljene iznose.
No, da je u smislu čl. 1117. st. 2. ZOO-a postao nepošten stjecatelj u trenutku primitka rješenja Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1546/2018, kojim je ukinuta ranije spomenuta presuda Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1510/2017., odnosno sa danom 24. ožujka 2021., te da nakon toga tužitelj ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze odnosno povrat uplaćenih sredstava, nakon čega je dužan u cijelosti vratiti primljeno na temelju osnove koja je otpala, s kamatama od trenutka kada je postao nepošten.
8.2.Ujedno sud prvog stupnja ne prihvaća tuženikov prigovor zastare, tj. da je nastupila zastara potraživanja tužitelja, držeći da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 215. ZOO-a, koji obzirom na početak zastarnog roka (24. ožujka 2021.), te datum podnošenja predmetne tužbe (1. srpnja 2022.), u konkretnom slučaju nije protekao.
Tužitelju na dosuđenu glavnicu sudi zakonske zatezne kamate primjenom čl. 1115. ZOO-a, od dana donošenja odluke Vrhovnog suda RH, te odlučuje kao u točki I. izreke presude. O troškovima postupka sudi temeljem čl.154. st.1. ZPP-a.
9.Protivno tumačenju tuženika, na pravilnost odluke suda prvog stupnja nisu od utjecaja žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem ukazuje na to da je tužitelj isplatu utuženih iznosa izvršio cca mjesec dana nakon što je izjavio reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske presude, kojom je bila potvrđena dosuđujuća presuda suda prvog stupnja, čime ukazuje na to da pri toj isplati tužitelj nije postupao u dobroj vjeri.
Naime, prema uvjerenju ovog suda, prednje navedeni podatak o vremenu isplate utuženog iznosa, se ne može tumačiti na način kako to tuženik čini, odnosno da u tom trenutku tužitelj nije bio u dobroj vjeri. To iz razloga jer sama činjenica podnošenja izvnarednog pravnog lijeka, ne predstavlja samo po sebi nepobitno saznanje da će takav pravni lijek biti i prihvaćen od strane suda koji o istome odlučuje. Drugim riječima, ovaj sud drži da tužitelj u trenutku kad aje podnio izvanredni pravni lijek ni na koji način nije mogao znati ishod postupka po tom izvanrednom pravnom lijeku, pa se posljedično tome, ne može nedvojbeno zaključiti da tužitelj u tom trenutku kad je vršio tuženiku isplate nije postupao u dobroj vjeri.
10.Isto tako, ne mogu se prihvatiti kao osnovani navodi tuženika ni u dijelu u kojem pobija pravilnost stava suda prvog stupnja o obvezi tuženika na vraćanje primljenih iznosa, ukazujući pri tome na svoje teško zdravstveno stanje. Protivno tumačenju tuženika, pravilno je u konkretnoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud zaključio da su u kontekstu ranije iznesenih činjeničnih utvrđenja, koja nisu ni sporna među strankama, ispunjene pretpostavke za povrat primljenih iznosa, budući nije dvojbeno da je iste tužitelj isplatio po osnovi koja je u trenutku isplate postojala, a koja je kasnije otpala, zbog čega se u konačnici i radi o stjecanju bez osnova.
11.1.Međutim, u pravu je tuženik kada pobija pravilnost primjene materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, glede primjene čl. 1117. st.2. ZOO-a, točnije datuma kada je tuženik postao nepošten, a shodno tome i početka tijeka zateznih kamata na dosuđenu glavnicu.
Ponajprije treba reći da i ovaj sud drži da je trenutkom donošenja ranije spomenute odluke Vrhovnog suda - 23. ožujka 2021. kojom su bile ukinute nižestupanjske presude, te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, otpala osnova po kojoj je ovdje tuženiku bio isplaćen iznos naknade štete u iznosu od 57.294,71 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Shodno tome, donošenjem ove revizijske odluke, ukinute su i sve posljedice koje su prvostupanjska i drugostupanjska presuda proizvele, pa je posljedično tome u smislu čl. 1111. st.3. ZOO-a, za tuženika nastala i obveza vraćanja primljenog iznosa.
11.2.No, što se tiče samog početka tijeka zatezne kamate, odnosno trenutka od kada treba računati nepoštenje tuženika, protivno stajalištu prvostupanjskog suda, uvjerenje je ovog suda da taj rok teče od dana kada je tužitelj saznao za sadržaj ukidne revizijske odluke, a to je u konkretnom slučaju bio 19. svibnja 2021. Nastavno tome, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu tek od 190. svibnja 2021., a ne od 23. ožujka 2021. (kojeg je dana donesena revizijska odluka), budući da tog dana tužitelj ni na koji način nije mogao znati za sadržaj iste.
11.3.U kontekstu prednje izloženog, valjalo je preinačiti odluku suda prvog stupnja sadržanu u točki I. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu, na način da se ista dosuđuje od 19. svibnja 2021. pa nadalje, dok se neosnovanim ukazuje zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate na glavnicu za razdoblje od 23. ožujka 2021. do 19. svibnja 2021.
12.U odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke, valja reći da istu sud pravilnom u cijelosti.
Pri tome je ovaj sud vodio računa o tome da činjenica da je iz ranije iznesenih razloga neosnovan prethodno rečen dio zahtjeva tužitelja, što međutim znači da isti u ovoj parnici nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u smislu čl. 154. st.5. ZPP-a, da ipak nije dovedena u dvojbu pravilnost ove odluke.
13.U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, valja reći da iako je dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je povodom žalbe tuženika, preinačena djelomično prvostupanjska presuda samo u odnosu na dio razdoblja za koji je tražena zakonska zatezna kamata, uslijed čega istome nisu nastali posebni troškovi, pa je stoga primjenom neznatnog dijela čl. 154. st.5. ZPP-a, valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu, izuzev u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate za razdoblje od 23. ožujka 2021. do 19. svibnja 2021., kao i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP- a, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo preinačiti točku I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.
15.Presuda suda prvog stupnja u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki
III. izreke, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.
U Rijeci, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković
