REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-680/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Davor Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-448/22-3 od 6. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3056/20-77 od 19. siječnja 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pn-3056/20-82 od 7. veljače 2022., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u odnosu na treće i četvrto revizijsko pitanje.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija tuženika se prihvaća u odnosu na prvo i drugo revizijsko pitanje te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-448/22-3 od 6. listopada 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3056/20-77 od 19. siječnja 2021., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pn- 3056/20-82 od 7. veljače 2022. u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, 10000 ZAGREB, OIB: 38922958547, platiti tužiteljici ĆVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 586.436,50 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 585.000, kn od 13. srpnja 2015. do isplate, a na iznos od 1.436,50 kn od 29. svibnja 2013. do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. u visini stope određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 55.000,05 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 18.962,88 kn zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim."

1.1. Rješenjem o ispravku prvostupanjskog suda je odlučeno:

"Ispravlja se presuda ovoga suda posl. br. Pn-3056/20-77 od 19. siječnja 2022. u uvodu:

- redak deseti, tako da umjesto naznake godine "2021." treba ispravno pisati "2022.", u izreci:

- redak treći tako da umjesto "OIB: [osobni identifikacijski broj]" treba ispravno pisati "OIB: [osobni identifikacijski broj]",

- redak četvrti, tako da umjesto "585.000, kn" treba ispravno pisati "585.000,00 kn",

- redak sedamnaesti tako da iza riječi "poena", treba pisati omaškom ispušteni tekst tijeka zateznih kamata "počam od 19. siječnja 2022. do isplate."

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem je odlučeno:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice a djelomično prihvaća kao osnovana žalba tuženika te se presada Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 10Pn-3056/2020-77 od 19. siječnja 2021. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj 10Pn-3056/2020-82 od 7. veljače 2022:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje Martićeva 71, Zagreb, OIB:38922958547 platiti tužiteljici ĆVM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 584.086,53 kune/ 77. 526,67 EUR-a, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 582.650,53 kuna/ 77.336,07 EUR-a od 13. srpnja 2015 do isplate, a na iznos od 1436,50 kuna/ 190,60 EUR-a od 29. svibnja 2013. do isplate, za razdoblje do 31.srpnja 2015 u visini stope određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate o stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosjećene kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena kao i u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka te u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke;

- ukida u dijelu u kojem na naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.349,97 kuna / 311,78 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. srpnja 2015. do isplate u visini stope određene za svako polugodište uvećanjem kontene stope HNB-a koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po HNB-a, za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-561/23-2 od 14. veljače 2023. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske odluke zbog sljedećih pravnih pitanja:

"Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, ili od trenutka kada je šteta dospjela?"

"Može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego li je uopće i postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?"

"U slučaju preinake tužbe povećanjem zahtjeva, u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ocjenjuje li se pitanje zastare samostalno?"

"Je li za pitanje zastare na preinačeni dio zahtjeva, bitan dan preinake tužbe?"

4. Tuženik je zbog navedenih pravnih pitanja podnio reviziju protiv drugostupanjske presude, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

5. Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika, osporavajući istaknute navode u reviziji, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

6. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u štetnom događaju 8. lipnja 2020. u kojem je sudjelovala kao putnica u osobnom vozilu, a koji događaj je prouzročio vozač neosiguranog vozila za koje odgovara tuženika. Tužiteljica je nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačila tužbu, koju preinaku su sudovi prihvatili.

9. Tuženik je u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare. Nižestupanjski sudovi su otklonili prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva jer se zastara prekida podnošenjem tužbe. Drugostupanjski sud u odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu prigovora zastare u obrazloženju presude navodi da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva, a da u ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva, već je predmetni zahtjev za naknadu neimovinske štete preinačen povišenjem novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove tužbe, tako da je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva.

10. Tuženik u odnosu na drugo, treće i četvrto pitanje koje se odnosi na prigovor zastare, u reviziji navodi da se preinačeni dio tužbenog zahtjeva glede prigovora zastare ima smatrati kao samostalni zahtjev kada se ocjenjuje pitanje zastare, pa da je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe.

11. Na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. doneseno je sljedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

12. Navedeno pravno shvaćanje u biti daje odgovor na treće i četvrto revizijsko pitanje pa su tako nižestupanjski sudovi u pogledu prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo kada su taj prigovor otklonili kao neosnovan, s obzirom na to da se taj povećani zahtjev temelji na istoj, neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi te je za ocjenu zastare relevantan dan podnošenja tužbe. Stoga je u tom dijelu revizija neosnovana, te na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

13. Prvim pitanjem zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zateznih kamata.

14. Ovaj sud je u više svojih odluka (npr. Rev-550/14-2 od studenog 2015., Rev- 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP).

15. Vezano za primjenu čl. 12. ZOOP-a u odluci broj Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. je izneseno shvaćanje prema kojem tužitelj koji je u odštetnom zahtjevu i/ili tužbi tražio naknadu štete s osnova tuđe njege i pomoći zatezne kamate može tražiti samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe dok za traženje tuđe njege i pomoći koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni (preinačeni) tužbeni zahtjev i postavio sve ovo u smislu čl. 12. ZOOP-a.

16. U odluci broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021., povodom revizijskog pitanja izneseno je pravno shvaćanje prema kojemu je „tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva“.

17. Stoga se i ovdje daje odgovor na prvo i drugo postavljeno pitanje, koji glasi:

"Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva."

18. Kako je u pogledu tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nema uvjeta za preinaku presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude u tom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama, ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu zateznih kamata.

20. Odluka o troškovima postupka, sadržana u toč. II. izreke, donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek