REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-53/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kuvara, odvjetnik u Puli, protiv tuženika GN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Vučićević, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništavim ugovora o kupoprodaji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-767/2021-2 od 6. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-89/2019-219 od 4. svibnja 2021. u točkama I., III. i V. njezine izreke i odlučeno o trošku žalbenog postupka, u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., III. i V. njezine izreke koje glase:

''I. Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor zaključen između tužiteljice, kao prodavateljice i tuženog GN, kao kupca od 14. kolovoza 1985. o kupoprodaji k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, kuća i dvorište ništav te da ne proizvodi pravni učinak prema tužiteljici.

Tuženik GN je dužan trpjeti stanje upisa u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli-Pola kako je bilo prije provedbe Kupoprodajnog ugovora iz stavka I., na način da tužiteljica ŽN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] 110, ostane upisana kao suvlasnica u 4/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] oranica, kuća, dvorište, površine 1000 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se nalaže Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola uspostavu takvog zemljišnoknjižnog stanja za slučaj svake naknadne promjene.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.475,00 kuna, u roku od 15 dana.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.''

2. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4983/2021-4 od 27. rujna 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''Može li istovremeno ugovor biti ništav i ne proizvoditi pravne učinke?''

3. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija. Predlaže prihvatiti reviziju te preinačiti drugostupanjsku presudu, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila odbiti je kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je, da:

- su sada pok. NN i tužiteljica kao bračni drugovi bili suvlasnici u po 4/10 dijela kuće koju su izgradili u [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- je pok. NN sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća bio u znatnim financijskim dugovima koje je pokušavao razriješiti u dogovoru s vjerovnicima,

- je 3. studenog 1984. između zajmodavca IN i HN i NN kao zajmoprimca sklopljen Ugovor o zajmu novčanog iznosa od 50.000,00 DEM, a kao sredstvo osiguranja povrata tog zajma je predviđena uknjižba založnog prava na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] ([katastarska općina]),

- je između istih stranaka 15. srpnja 1985. sklopljen Ugovor o zajmu 60.000,00 DEM kojim je kao sredstvo osiguranja povrata navedena i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([katastarska općina]),

- je 13. rujna 1985. između prodavatelja NN i CN i IN i HN kao kupca sklopljen Kupoprodajni ugovor kojim su prodavatelji prodali kupcima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za ugovorenu i isplaćenu kupoprodajnu cijenu od 15.000,000,00 dinara, prodavatelji su kupcima dali i tabularnu ispravu, a predaja je odgođena do 15. listopada 1985. (289),

- je 14. kolovoza 1985. između NN i CN kao prodavatelja te GN kao kupaca sklopljen kupoprodajni ugovor kojem je predmet bila k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to 8/10 dijela iste, u kojem je navedeno da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000.000,00 dinara isplaćena, a prodavatelji su kupcima tim ugovorom dali i tabularnu izjavu, predaja u posjed je odgođena do 30. kolovoza 1985. (363-365),

- je između NN i CN te GN i KN (oca tuženika) 14. kolovoza 1985. sklopljen i Sporazum kojim je dogovoreno da se kupoprodajni ugovor sklopljen između istih stranaka neće podnijeti na ovjeru u Općinu Pula, odnosno da se neće platiti porez na promet niti pokušati uknjižba u zemljišne knjige sve do 30. kolovoza 1985. ujutro do kada si prodavatelji pridržavaju pravo da kupcu vrate iznos primljen na ime kupoprodaje i to 15.000.000,00 dinara odnosno dinarsku protuvrijednost 150.000,00 DEM (366),

- je 11. veljače 1986. između ČN i NN i CN sklopljen beskamatni ugovor o zajmu 2.680.000,00 dinara na rok do 1. srpnja 1986. (370),

- je 3. listopada 1985. između ABC kao prodavatelja i GN kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor za kuću u [adresa] za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 4.000.000,00 dinara (379),

- je tuženik 23. rujna 1985. izvršio predbilježbu prava vlasništva na 8/10 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nakon toga 24. siječnja 1986. izvršio uknjižbu prava vlasništva u 8/10 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (5),

- je na Sporazumu od 14. kolovoza 1985. rukom upisano utvrđenje o prijemu 20.000 DM uz potpise GN i ČN te da se ugovor ne ovjerava odnosno ne uplaćuje porez do četvrtka 4. rujna 1985. u 12 h uz potpis GN (122a),

- je u dopisu od 30. studenog 1985. upućenog od odvjetnika Josipa Komparića odvjetniku tuženika LN u [adresa] navedeno da se treba poduzeti radnje da se "njihova" predbilježba (predbilježba IN i HN) briše, a da se za "njihovu" (tuženikovu) donese rješenje uz zaključak adresanta "Ne zamjerite mi na mojoj sugestiji, ali smatram da imamo jedan krajnji cilj a to je da se izvrši uknjižba na kuću ako na vrijeme ne plati."

- je Kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 1985. i Sporazum od 14. kolovoza 1985. sačinio odvjetnik Josip Komparić po kazivanju stranaka, a da je on tada nastupao kao punomoćnik tuženika,

- je i sam tuženik iskazao da je pristao da ako oni (CN) vrate novac da se raskine ugovor, te da je tuženik i primio određeni novac od CN, ali i dio u [adresa] od CN, BC i odvjetnika ABC po osnovu tog povrata, ali i da je pitao odvjetnika Komparića "je li to u redu pred Ž što radimo" (777, 778),

- je tuženik kod sklapanja predmetnog pravnog posla znao da je NN imao (financijskih) problema i da su ga zbog toga maltretirali razni ljudi, da oni nisu željeli prodati kuću već da su tražili pozajmicu ali da su naknadno na, izričit zahtjev tuženika, pristali na sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora i Sporazuma,

- su tuženik, KN – otac tuženika i ČN, brat tuženika, nastupali kao jedna stranka, s tuženikom kao formalnom strankom predmetnog ugovora,

- je tuženik u tijeku ovog postupka izričito priznao da je NN i CN isplatio devize odnosno njemačke marke, a da je o tome neistinito iskazivao u kaznenom postupku.

7. Tužbeni zahtjev je pravomoćno prihvaćen jer su nižestupanjski sudovi zaključili da su stranke 14. kolovoza 1985. sklopile ugovor koji je nazvan Kupoprodajni ugovor te Sporazum, ali da kod sklapanja tih pravnih poslova prodavateljima uopće nije bila namjera izgubiti vlasništvo na kući, već sklapanje ugovora o zajmu kako bi NN od primljenog zajma podmirio svoje vjerovnike, da je to tuženiku bilo poznato i da je predmetni Kupoprodajni ugovor (tek) prividni ugovor koji pokriva stvarno sklopljen ugovor o zajmu. To proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice, iz činjenice da je i tuženik iskazao da tužiteljica i njen suprug nisu željeli prodati kuću već da su inzistirali na pozajmici već to proizlazi i iz činjenice da sam tuženik i nakon sklapanja predmetnog ugovora, prvenstveno "traži" povrat novca, a tek, ako do povrata novca u za to određenom roku ne dođe, na "provedbi" samog ugovora tj. na kupoprodaji. Nadalje, da je uz taj prikriveni ugovor o zajmu među strankama bila ugovorena i odredba po kojoj će predmetna nekretnina (suvlasnički dio od 8/10 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) do isteka roka za povrat primljenog zajma "služiti" kao zalog, a u slučaju da zajam ne bude vraćen u roku da će postati vlasništvo tuženika, da je takva ugovorena odredba i primijenjena kod upisa prava suvlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, pa da se onda radi o tzv. lex commissorii a koja da je zabranjena odnosno nedopuštena. Kada je predmetna ugovorena odredba (o prijenosu prava suvlasništva na kući) ugovorena već kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod njegove dospjelosti, da je takva ugovorena odredba ništava, a sukladno odredbama tada važećeg čl. 973. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, dalje: ZOO/91), a isto tako i temeljem odredbe čl. 141. st. 1. ZOO/91, ali i primjenom odredbe čl. 69. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91), zaključuju nižestupanjski sudovi. Stoga je utvrđeno da Kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 1985. koji je, dakle, simulirani pravni posao ne proizvodi pravni učinak spram tužiteljice, a da je onaj ugovor kojim je to prikriveno (simulirani ugovor o zajmu s ugovorenom lex commissorii) ništav. I konačno, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu na snazi je bio Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („Službeni list” SFRJ broj 15/77, 61/82, 77/82, 34/83, 70/83, 71/8., 66/85). Člankom 77. stavkom 1. toga Zakona bilo je propisano da kupoprodaja, poklanjanje, pozajmljivanje i davanje deviza na čuvanje između domaćih osoba i između domaćih osoba i stranih osoba u Jugoslaviji nisu dopušteni, ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je stavkom 3. bilo propisano da su odredbe pravnog posla protivne zabrani iz stava 1. nevažeće. Citirana odredba je kogentne naravi pa, budući da je sporni ugovor o zajmu protivan prisilnom propisu, isti je ništav (arg. iz članka 103. stavka 1. ZOO-a, tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 1903/1997 od 6. travnja 2000., Rev 1196/2002 od 26. lipnja 2003.). Ništavost ugovora o zajmu povlači za sobom i ništavost ugovora o zasnivanju založnog prava budući da je založno pravo akcesorne naravi.

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. toga zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Odgovor na postavljeno i dopušteno pitanje glasi:

''Ugovor može istovremeno biti ništav i ne proizvoditi pravne učinke.''

10. To upravo iz razloga jer je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da se ovdje radi o relativnoj simulaciji odnosno sklapanju prividnog pravnog posla da bi se njime prikrio neki drugi pravni posao. Prividni posao naziva se simuliranim, a prikriveni disimuliranim poslom. Kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi kupoprodajni ugovor od 14. kolovoza 1985. koji je, dakle, simulirani pravni posao ne proizvodi pravni učinak, a onaj ugovor koji je njime prikriven - disimulirani ugovor o zajmu s ugovorenom lex commissorii sklopljen, osim toga, u vrijeme važenja odredaba čl. 77. Zakon o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom („Službeni list” SFRJ broj 15/77, 61/82, 77/82, 34/83, 70/83, 71/84, 66/85), je ništav. 11. Naime, odredbe čl. 66. mjerodavnog ZOO glase:

''(1) Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama.

(2) Ali, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost.

(3) Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.''

12. Dakle, iz citirane odredbe čl. 66. st. 2. ZOO jasno proizlazi da je u ovakvom slučaju potrebno pobijati i prikriveni (drugi) ugovor.

13. Valja dodati i da sud pitanje (ne)valjanosti prividnog, a ovdje i prikrivenog ugovora može riješiti i kao prethodno pitanje, te da pitanje kako je postavljeno u reviziji i kojim se problematizira višak riječi ništavost u tužbenom zahtjevu, u slučaju relativne simulacije, ne dovodi u pitanje osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva – da kupoprodajni ugovor ne proizvodi pravne učinke i da je tuženik dužan trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

14. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i kako revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odbiti reviziju kao neosnovanu.

15. Preostali dio obrazloženja revizije tuženika ne odnosi se na pravno pitanje zbog kojeg je ona dopuštena, a dijelom se izlaže i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što ovaj sud u ovom stadiju postupka povodom revizije po dopuštenju ne smije ispitivati.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek