REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-238/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irina Daskal, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o. Zagreb, Zagreb, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju JF diplomirana pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž R-7/2022-2 od 1. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5111/2020-32 od 15. travnja 2022., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž R-7/2022-2 od 1. kolovoza 2022. pod točkom I. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5111/2020-32 od 15. travnja 2022. pod točkama I. i III. i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da tužitelju GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.682,08 kn bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- na iznos od 375,60 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 377,04 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 381,04 kn od dana 16. rujna 2017. godine do isplate;
- na iznos od 381,04 kn od dana 16. siječnja 2018. godine do isplate;
- na iznos od 388,16 kn od dana 16. veljače 2019. godine do isplate;
- na iznos od 289,60 kn od dana 16. studenog 2019. godine do isplate;
- na iznos od 389,60 kn od dana 16. prosinca 2019. godine do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da tužitelju GF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.682,08 kn bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- na iznos od 375,60 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
- na iznos od 377,04 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 381,04 kn od dana 16. rujna 2017. godine do isplate;
- na iznos od 381,04 kn od dana 16. siječnja 2018. godine do isplate;
- na iznos od 388,16 kn od dana 16. veljače 2019. godine do isplate;
- na iznos od 289,60 kn od dana 16. studenog 2019. godine do isplate;
- na iznos od 389,60 kn od dana 16. prosinca 2019. godine do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjeva tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini iznos iz točke I. izreke, tekućih od 15. -og do 16.-og u mjesecu.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. iz Zagreba, Širolina ulica 4, OIB:57500462912, da tužitelju GF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kn kuna, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5111/2020- 32 od 15. travnja 2022. pod točkama I. i III. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja GF za nadoknadom troškova parničnog postupka za odgovor na žalbu u iznosu od 500,00 kn.".
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1131/2023-2 od 21. ožujka 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž R-7/2022-2 od 1. kolovoza 2022., zbog pravnog pitanja:
"Treba li odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: Zaposlenici u navedene dane iz čl. 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće - u primjeni tumačiti na način da je poslodavac svakom zaposleniku, neovisno o tome je li na dan blagdana bio obvezan raditi ili ne, dužan isplatiti naknadu plaće ili je za isplatu naknade plaće za blagdan preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (te bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), a s obzirom na to da je u članku 95. Zakona o radu propisano: Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće?".
4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude, pod točkom I. izreke, podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika i predložio je reviziju odbiti, a tuženiku naložiti da mu naknadi trošak sastava revizije.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za dane blagdana i neradnih dana u kojima tužitelj, kao smjenski radnik zaposlen kod tuženika, nije radio. Naknadu plaće zahtjeva za blagdane i neradne dane, koji su padali na dane od ponedjeljka do petka (1. siječnja 2016., 1. studenoga 2016., 15. kolovoza 2017., 25. prosinca 2017., 1. siječnja 2019., 8. listopada 2019. i 1. studenog 2019. ) na koje dane tužitelj nije radio prema raspodjeli radnog vremena, niti ih je tuženik uvrstio u odrađene sate (osim u mjesecima u kojima su ti dani padali u vrijeme trajanja godišnjeg odmora), time da je takvu naknadu plaće tuženik isplatio radnicima koji ne rade kao smjenski radnici i kojima ih je uvrstio u odrađene sate.
9. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev (osim u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate tekuće na dosuđene iznose glavnice), ocijenivši da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane u utuženom razdoblju i to za one dane kada prema preraspodjeli vremena nije radio jer se predmnijeva da je radnik ove dane odradio te mu za iste pripada naknada za rad blagdanima i neradnim danima, kao da je te dane radio. Pritom se pozvao na odredbe čl. 95. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR), čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 – dalje: ZBSNR) kojim je propisano koji su dani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, te čl. 5. ZBSND kojim je propisano da zaposleni u te dane imaju pravo na naknadu plaće. Nadalje, sud prvog stupnja se pozvao na čl. 73. st. 1. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o. ("Narodne novine", broj: 85/2014 - dalje: KU/14), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem.
10. Sud drugog stupnja je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, navodeći da je sud prvog stupnja relevantne materijalnopravne odredbe tumačio i primijenio u skladu s ciljem i svrhom tih odredbi, na razumnoj osnovi i s objektivnim opravdanjem.
11. U reviziji podnesenoj zbog dopuštenog pravnog pitanja, tuženik navodi i obrazlaže razloge za svoj stav, da tužitelj nema pravo na isplatu naknade plaće za sporne dane. Poziva se na različitu praksu županijskih sudova koji su identičnim predmetima po tužbama radnika protiv tuženika zauzeli oprečne stavove (prim. odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž R-333/2020-3 od 22. siječnja 2021., Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-39/2021 od 27. svibnja 2021., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2119/2019 od 12. listopada 2021. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž R-105/2022-2 od 13. siječnja 2023.
12. U odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je tuženiku dopušteno podnošenje revizije ovaj sud je u odluci broj Rev 1261/2024-2 od 8. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje:
"Odredbu čl. 5. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja glasi: "Zaposlenici u dane iz članka 1. i 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu plaće" u primjeni tumačiti na način da je za isplatu naknade plaće za rad blagdanom preduvjet da je radnik po svom radnom rasporedu na taj dan bio dužan raditi (u kojem bi, u slučaju da je radio, ostvario plaću), jer prema unaprijed određenom mjesečnom rasporedu rada tužitelj na utužene blagdane nije imao obvezu rada, već je te dane koristio kao tjedni odmor, neovisno što je u čl. 95. Zakona o radu propisano: "Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće", jer se ne radi o situaciji iz citirane zakonske odredbe.".
13. U postupku je utvrđeno da tužitelj kao smjenski radnik, u sporne dane nije radio prema preraspodjeli radnog vremena, pa revident osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava u nižestupanjskim presudama.
14. Budući da su nižestupanjske presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem ovoga suda, revizija tuženika je prihvaćena i obje nižestupanjske presude su preinačene, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.
15. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
