Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-384/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Michala Danečeka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB 02535697732, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. P-664/2022-27 od 28. ožujka 2024., u sjednici vijeća 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-664/2022-27 od 28. ožujka 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba iz članka 11. točka 11.8. i članka 11. točka 11.9. Ugovora zaključenog između parničnih stranaka dana 26. lipnja 2007. i sudi:

Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 26. lipnja 2007. koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja:

u dijelu članka 11. pod točkom 11.8 glasi:

"Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja PBZ d.d. s građanima i pristaju na njihovu primjenu. Ugovorne strane su suglasne da se, na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju Opći uvjeti poslovanja PBZ d.d. s građanima, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune, o čemu će ih

Banka izvijestiti putem svojih distribucijskih kanala.";

u dijelu članka 11. točka 11.9 glasi:

"Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF".

dok se u ostalom dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom II. i IV. izreke odbijanjem žalbe tuženika presuda potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. P- 664/2022-27 od 28. ožujka 2024. utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 26. lipnja 2007. u dijelu kako je to precizno navedeno pod točkom I. izreke. Pod točkom II. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.572,21 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je tekuća od svakog pojedinog mjesečno preplaćenog iznosa pa do isplate. Pod točkom III. izreke tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži platež novčanog iznosa od 806,10 eura s osnova pretplate ugovorne obveze uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je pod točkom IV. izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.680,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate. Pod točkom V. izreke tužitelj je odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 895,00 eura.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik u dijelu pod točkom I., II. i IV. zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako se prvostupanjski sud pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7126/13 i Pž-6632/17, koje su donesene povodom tužbe Udruge "Franak" za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, te koje su i potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ali se navedene presude ne mogu odnositi na predmetni ugovor. Ističe da je sud presudu donio polazeći od pretpostavke da je Ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao ispunjenjem. Navodi kako iz ponašanja tužitelja proizlazi da su mu bile jasne sve ugovorne odredbe, sva njegova prava i obveze iz kreditnog odnosa, a tužitelj se za trajanja ugovornog odnosa nije u ni jednome momentu obratio nadležnoj službi tuženika radi dodatnih pojašnjenja vezanih za razloge i kriterije promjene kamatne stope i promjene tečaja. Ističe da je prilikom zaključenja ugovora u cijelosti poštovao tada važeću zakonsku regulativu, te da je valutna klauzula izrijekom dopuštena i predviđena Zakonom o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO). Osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, kao i pravilnost odluke o troškovima postupka. Ističe da je odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže žalbu usvojiti, odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] koji je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika dana **.**.2007., kao i zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 3.572,21 eura za koju je, prema navodima tužbe, kredit preplaćen uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

6. U predmetu nema spora (kao što je već navedeno) da je između parničnih stranaka **.**.2007. zaključen Ugovor o kreditu (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 18.870,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora. Nema spora da se radi o kreditu koji je odobren za kupnju vozila (članak 2. Ugovora). Nadalje, nesporno je člankom 4. Ugovora određeno da kamata na dan zaključenja ugovora iznosi 5,10 %, te da je promjenjiva sukladno Odluci kreditora o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila, te da je za trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu, te da se mijenjao tečaj CHF.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi, prijeporno je može li se na konkretnu pravnu situaciju primijeniti odredba iz članka 502.c ZPP-a, te može li se utvrđivati ništetnost ugovornih obveza o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati obzirom je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu (otplatio je kredit). Prijeporna je i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

8. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana je odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju povredu tuženik ističe u žalbi.

10. Prvostupanjski sud je pored ranije navedenih nespornih činjenica još utvrdio, te iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužitelj detalje spornog Ugovora dogovarao u Auto kući Novaković,

- da je Ugovor već bio pripremljen u banci kada ga je išao potpisati,

- da tužitelju niti u Auto kući niti u banci nitko nije davao informacije koje bi bile vezane za promjenjivu kamatnu stopu, te na moguću promjenu tečaja CHF,

- da se tužitelj pokušao u banci informirati o uzroku rasta rate, ali mu službenici banke nisu znali ništa reći,

- da je uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj tužitelj kredit preplatio za iznos od 3.572,21 eura, dok je zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kredit preplaćen za novčani iznos od 806,10 eura.

11. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Prvostupanjski sud se, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a.

13. Naime, u postupku vođenom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je, između ostalih i ovdje tuženik, u vremenu od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovore o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u vremenu od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to suprotno člancima 81., 82. i 90., a počam od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO)-

14. Odredbom iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača. Tuženik kao trgovac nije tužitelja informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je svakako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te su takve ugovorne odredbe ništetne.

15. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli koja je sadržana u Ugovoru zaključenom između parničnih stranaka 26. lipnja 2007. sadržajno je identična valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF o valjanosti o kojoj se raspravljalo u kolektivnom sporu i koja je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnim, pri čemu se posebno napominje kako iz stanja spisa ne proizlazi postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule u konkretnom Ugovoru o kreditu bilo drugačije od onog koje je utvrđeno u ovome postupku.

16. Stoga se prvostupanjski sud pravilno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a. Navedenom odredbom normiran je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona, da su navedenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

17. Drugim riječima, navedene odredbe ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

18. Obzirom na navedeno pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje i sud u ovome postupku.

19. Posebno još valja navesti u odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem je valutna klauzula dopuštena na temelju odredbe iz članka 22. ZOO-a da presudom po kolektivnoj tužbi valutna klauzula nije utvrđena ništetnom zato što je protivno ius cogens već zato što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u ovom postupku nije niti dokazivao da bi se o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, pa je prvostupanjski sud pravilno, pozivom na odredbu iz članka 502.c ZPP-a, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna.

20. Pritom je irelevantan žalbeni navod tuženika prema kojem se tužitelj ne može pozivati na ništetnost jer je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu. Naime, u smislu odredbe iz članka 328. ZOO-a pravotno isticanje ništetnosti se ne gasi.

21. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno pozivom na odredbu iz članka 502.c ZPP-a, te pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (članak 106. stavak 1. i članak 118.) i Zakona o obveznim odnosima (članak 322.) utvrdio kako su ništetne ugovorne odredbe i o promjenjivoj klauzuli i o valutnoj klauzuli.

22. Kako je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, prvostupanjski sud je u pravilno u skladu s odredbom iz članka 323. ZOO-a i članka 1111. istog propisa obvezao tuženika da plati ono što je na ime takve ugovorne obveze primio od druge strane. Tuženik kao nepošteni stjecatelj (kao sastavljač tipsko – standardiziranog ugovora), u skladu s odredbom iz članka 1115. ZOO-a obvezan platiti kamate tekuće na svaki preplaćeni iznos kredita počam od dana stjecanja.

23. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje i da je ništetna odredba iz članka 11. točka 8. i točka 9. Ugovora. Navedene odredbe nisu bile predmet raspravljanja ni presuđenja u postupku po tužbi Udruge "Franak", tužitelj u ovom postupku nije nudio posebne dokaze na okolnosti da su navedene odredbe ništetne, pa je pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud u tom dijelu odluku preinačio i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom.

24. Naposlijetku, neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Naime, presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu CHF pravomoćna je s danom 14. lipnja 2018. pa do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu (14. prosinca 2022.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi iz članka 225. ZOO-a. Pritom se posebno upućuje na objedinjeno pravno shvaćanje izraženo na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredaba kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite.

25. Slijedom navedenog niti ovaj žalbeni navod tuženika nije osnovan.

26. Žalbeni navodi tuženika koji se odnose na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu posebno razmatrani obzirom je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež novčanog iznosa uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odbijen.

27. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita kako po svom osnovu (članak 154.) tako i po svojoj visini. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio uspjeh tužitelja u postupku te mu razmjerno uspjehu i priznao parnični trošak, time da tuženik u žalbi određeno i ne ističe da mu je pogrešno priznat trošak za poduzimanje određene pravne radnje.

28. Slijedom svega iznešenog u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1. i 373.

ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

29. Obzirom na razmjerno neznatan uspjeh tuženika sa žalbom nije mu priznat trošak sastava žalbe (članak 166. ZPP-a).

30. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu obzirom da se ne radi o trošku koji je u smislu odredbe iz članka 155. ZPP-a potreban za vođenje postupka.

31. Obzirom na sve iznešeno presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Alenka Laptalo