Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

P-631/2017-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Marijanki Cindrić Županić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu protiv 1. tuženika Lovačkog društva Srnjak, OIB: 40411199908, Tounj, Tounj 110, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić, Ogulin i 2. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, radi isplate, nakon ročišta glavne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženika i punomoćnika 2. tuženika, a objavljene 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 2. tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 isplati iznos od 2.919,90 eur (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže 1. tuženiku Lovačkom društvu "Srnjak", OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110 solidarno s 2. tuženikom "Hrvatske ceste" d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 solidarno isplatiti tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 isplati iznos od 2.919,90 eur (dvije tisuće devetsto devetnaest eura i devedeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. za tri postotna poena.

III. Nalaže se 2. tuženiku "Hrvatske ceste" d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3 da tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.800,00 eur (tisuću osamsto eura) sa zakonskim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33 da 1. tuženiku Lovačkom društvu "Srnjak", OIB: 40411199908 iz Tounja, Tounj 110. naknadi parnične troškove u iznosu od 1.250,00 eur (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv 1. tuženika Lovačkog društva "Srnjak", Tounj i 2. tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb. U tužbi navodi da je 1. ožujka 2015. došlo do prometne nesreće na način da je CČ upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], a kretao se državnom cestom D-23 iz smjera Tounja u smjeru Generalskog Stola. Na 25km + 100 m dionice Državne ceste D-23 iznenada s desne stranke u smjeru kretanja iz visokog raslinja iskočila je srneća divljač te ju se isti udario prednjim dijelom vozila nakon čega se ista od siline udarca odbija i pala uz desni rub kolnika gdje je i uginula. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 017202362880. Temeljem navedene police tužitelj je osiguraniku NČ platio naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja u iznosu od 22.000,00 kn. Prometna nesreća dogodila se na području koje ulazi u sastav lovišta 1. tuženika te tužitelj smatra da je za prometnu nezgodu odgovoran 1. tuženik koji upravlja lovištem te odgovara za štetu od divljači kojom gospodari po osnovi objektivne odgovornosti temeljem odredaba članka 1063. i 1064. ZOO-a te odredaba članka 83. Zakona o lovstvu. Također tužitelj smatra da je odgovoran i 2. tuženik koji u vrijeme štetnog događaja nije postavio prometni znak "divljač na cesti". Kako je tužitelj naknadio štetu oštećenoj NČ iz [adresa], to je, temeljem odredbe članka 963. ZOO-a stekao pravo potraživati neposredno od tuženika iznos koji je isplati oštećenome. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će 1. i 2. tuženiku naložiti da solidarno tužitelju isplate iznos od 22.000,00 kn za zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi bio odgovoran za nastalu prometnu nezgodu odnosno štetni događaj. Osporava odgovornost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Odgovornost za nastanak štetnog događaja treba utvrditi na temelju Zakona o cestama, primjenom članka 50. temeljem kojeg postoji odgovornost 2. tuženika za nastali štetni događaj budući da pravna osoba koja upravlja javnom cestom na zahtjev 1. tuženika nije postavila odgovarajuću prometnu signalizaciju na predmetnoj prometnici. Poziva se na zakon o javnim cestama, članak 32. A koji je bio na snazi za vrijeme nastanka štetnog događaja, prema kojem odgovornost lovačkog društva za nastanak štetnog događaja postoji tek podredno, jedino ukoliko se utvrdi da ne postoji odgovornost vozača ili javne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom. Isto tako poziva se na Zakon o obveznim odnosima prema kojem odgovornost 1. tuženika ne postoji budući je šteta koja je nastala, isključiva posljedica radnji i propusta 2. tuženika, a što proizlazi iz činjenice da je prilikom predmetnog štetnog događaja divljač iskočila na prometnicu iz visokog raslinja. Uklanjanje raslinja uz predmetnu prometnicu odnosno održavanje pojasa uz prometnicu, u nadležnosti je 2. tuženika. 1. tuženik je 2. tuženiku uputio zahtjeve za postavljanje znakova vertikalne signalizacije divljači na cesti na predmetnoj prometnici, međutim istome od strane 2. tuženika nije udovoljeno. Ističe neosnovanost tvrdnji tužitelja na kojoj temelji tužbu i odgovornost 1. tuženika po članku 83. Zakona o lovstvu budući da se odredba odnosi na štetu nastalu od divljači na poljoprivrednim kulturama unutar lovišta, a ne na štetu nastalu naletom vozila na divljač na javnoj cesti koja nije dio lovišta. Divljač nije opasna stvar da bi se odgovornost prosuđivala po odredbama općeg propisa o objektivnoj odgovornosti. Nadalje navodi da tužitelj ničime nije dokazao da ne postoji i odgovornost njegovo osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno da li se isti kretao propisanom brzinom osobnim vozilom te da li je postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na 1. tuženika te potražuje troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da od pravne osobe koja gospodari lovištem nije zaprimio zahtjev za postavljanje pripadajuće prometne signalizacije i opreme na dijelu ceste na kojem se dogodio štetni događaj. Osporava svoju odgovornost za štetni događaj jer prometnica kojom on upravlja sama po sebi nije opasna stvar, divlja životinja koja bi istu prelazila nije ni pod kakvom upravom 2. tuženika. Provjerom svoje evidencije 2. tuženik je utvrdio da uz predmetno mjesto nesreće nije postavljen znak A 44, divljač na cesti, ali se isti nalazi na stacionaži 29 km + 425 m, dakle 4325 m prije mjesta prometne nesreće, a koji je postavljen u svibnju 2005. 2. tuženik nije zaprimio zahtjev za postavljanje znaka A 44 vezano uz predmetno mjesto prometne nesreće. Kao dokaz prilaže dopis 1. tuženika od 7. travnja 2013. upućen Županijskoj upravi za ceste Karlovac te dopis 1. tuženika prema 2. tuženiku od 18. ožujka 2013. kojim se 1. tuženik obraća 2. tuženiku u vezi problema migracije divljači u naseljenim mjestima te moli postavljanje znakova A 44, na određenim lokalnim i županijskim cestama. 2. tuženik zakonski je ovlašten upravljati državnim cestama, a ne lokalnim ili županijskim cestama, kojima upravljaju zasebne pravne osobe, pa stoga 2. tuženik nije mogao postupiti po navedenoj zamolbi.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz čitanjem naloga za doznaku (list br. 4 spisa), dopisa Hrvatskih cesta (list br. 5 spisa) regresnog zahtjeva (list br. 6 spisa), potvrde PP Ogulin (list br. 7 spisa), zamolbe (list br. 10 spisa), dopisa Lovačkog društva (list br. 11-12 spisa), zapisnika (list br. 14-15 spisa), Oznaka štete (list br. 19-20 spisa), prijava štete i odštetni zahtjev (list br. 21-22 spisa), preslika prometne nezgode (list br. 23-24 spisa), Zahtjev (list br. 25 spisa), preslike fotografija (list br. 26-43 spisa), službene zabilješke (list br. 115 spisa), zapisnik o preuzimanju divljači nastradale u prometnoj nesreći (list br. 116 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list br. 117 spisa), službene zabilješke (list br. 126-128 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list br. 155-162 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka CČ (list br. 148-149 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika neosnovano a u odnosu na 2. tuženika osnovan.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema 1. i 2. tuženiku kao odgovornim osobama za štetu, za isplatu iznosa od 22.000,00 kn kojeg je tužitelj isplatio na temelju police kasko osiguranja svom osiguraniku s osnova naknade materijalne štete na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao CČ, sve prema odredbi članka 963. ZOO-a, a vezano uz štetni događaj od 1. ožujka 2015., kada je došlo do naleta na divljač.

7. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (1. ožujak 2015.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o cestama ("Narodne Novine" broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/13 i 92/14– dalje ZOC), odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) i Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: br. 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016, 67/2016, 62/2017 – dalje: ZL).

8. Sporno je tko je odgovoran za nastalu štetu - da li lovačko društvo Srnjak (koje gospodari lovištem na području nastanka štetnog događaja) ili "Hrvatske ceste" d.o.o. (jer je šteta nastala na državnoj cesti) ili pak oba tuženika.

9. Sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja izveo dokaz saslušanjem svjedoka CČ kao i prometno vještačenje koje je provedeno na okolnost visine štete i dinamike nastanka štetnog događaja. U svom iskazu CČ naveo je da se kritičnog dana u večernjim satima kretao iz pravca Ogulina u pravcu Karlovca. Ne može se sa sigurnošću sjetiti ni reći točno mjesto nastanka štetnog događaja. Sjeća se da je bila noć kada je s desne strane ceste iz raslinja uz cestu izletjela divljač i udarila u prednji dio automobila. Ne sjeća se kojom se brzinom kretao. Ne sjeća se kakva svjetla je koristio, duga ili kratka.

10. Zadatak vještačenja bio je i utvrditi kojom brzinom se kretalo vozilo osiguranika te da li je postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač kao i utvrditi na kojoj udaljenosti od nastanka štetnog događaja je postavljena prometna signalizacija "divljač na cesti". Iz nalaza vještaka proizlazi da je vozač vozila osiguranika tužitelja kretao se u noćnim uvjetima vožnje šumskim područjem državne ceste D23 iz smjera Tounja prema Generalskom Stolu, blagim lijevim zavojem desnom voznom trakom, kada mu je dolaskom s pošumljene strmine preko snijegom prekrivenog mekom terena i pošljunčane bankine s desne strane naišla srna, pri čemu je došlo do udara prednjeg više desnog dijela vozila na srnu, koja je uginula na mjestu nesreće odbačena na desnu stranu desne vozne trake. Prema nastalim oštećenjima brzina naleta vozila na srnu je iznosila oko 60 km/h, dok se srna mogla kretati brzinom od oko 30 km/h. Na mjestu nesreće brzina je izlaskom iz mjesta Potok Tounjski ograničena na 90 km/h, a 4 km ispred mjesta nesreće na izlasku iz mjesta Tounj nalazi se znak opasnosti od nailaska divljači bez dopunske ploče. Kojom se točno brzinom vozilo kretalo prije nesreće nije moguće utvrditi. Da je vozač čak i reagirao kočenjem na pojavu srne, brzina vozila se do trenutka naleta ne bi promijenila u odnosu na naletnih 60 km/h. Srna se mogla vidjeti prelaskom sa strmine na snijegom prekri-veni meki teren za oko 4,0 m ispred mjesta naleta ili oko 0,5 s prije naleta, kada je vozilo moglo biti udaljeno oko 8,4 m ispred mjesta naleta. Tog trenutka do naleta ne bi došlo da se vozač kretao brzinom do 38 km/h jer bi srna uspjela preći preko desne trake, bez obzira kočio vozač ili ne na pojavu srne na snijegom prekrivenom mekom terenu.Na vozilu osiguranika tužitelja Audi A6 3.0 TDI quattro/04, KA¤787-FZ, nastala je šteta u iznosu od 11.916,78 kn. Tužitelj je za štetu isplatio iznos od 22.000,00 kn, što je razlika od onog kako je utvrđeno kalkulacijom tužitelja u Izvidu štete. Iznos se mogao povećati ako je obavljena zamjena hladnjaka vode i desnog fara, koji su bili predviđeni Izvidom štete za kontrolu.

11. Stranke nisu imale primjedbi na vještački nalaz, a sud isti prihvaća u cijelosti jer je isti sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke.

12. Na temelju provedenih dokaza nespornim je utvrđeno da se na državnoj cesti D 23 u mjestu Donje Dubrave dogodila prometna nesreća 1. ožujka 2015. oko 22,40 kojom prilikom je osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao CČ i kretao se iz smjera Tounja u smjeru Generalskog Stola, kada mu je na 25 km + 100 m dionice iznenada sa desne strane ceste u smjeru kretanja iz visokog raslinja iskočila srneća divljač, te udarila u prednji dio vozila. brzina naleta vozila u trenutku udara na srnu je iznosila oko 60 km/h, dok se srna mogla kretati brzinom od oko 30 km/h. Na mjestu nesreće brzina je izlaskom iz mjesta Potok Tounjski ograničena na 90 km/h. Da je vozač čak i reagirao kočenjem na pojavu srne, brzina vozila se do trenutka naleta ne bi promijenila u odnosu na naletnih 60 km/h. 4 km ispred mjesta nesreće na izlasku iz mjesta Tounj nalazi se znak opasnosti od nailaska divljači bez dopunske ploče. Na mjesto nezgode pozvani su djelatnici PU Karlovačke, PP Ogulin o čemu je sačinjen zapisnik. Vozilo kojim je upravljao CČ vlasništvo je NČ te je isto bilo osigurano kod Croatia osiguranja. Nespornim je da je po šteti 72-AK-6759/2015 tužitelj isplatio vlasnici vozila 23. travnja 2015. iznos od 22.000,00 kn. Uvidom u regresni zahtjev utvrđeno je da je tužitelj 1. i 2. tuženiku uputio regresni zahtjev za isplatu iznosa od 22.000,00 kn.

13. Iz dopisa Hrvatskih cesta d.o.o. upućena Lovačkim društvima na području Karlovačke županije od 03. siječnja 2013. utvrđeno je da je izvršeno postavljanje znakova vertikalne signalizacije "divljač na cesti" na državnoj cesti D 23 na stacionaži 20x320-32-200.

14. Iz dopisa Lovačkog društva upućenog Hrvatskim cestama , a kojim se očituju na njihov dopis od 03. siječnja 2013., proizlazi da se 1. tuženik LD Srnjak obraća 2. tuženiku Hrvatske ceste sa zamolbom poduzimanja potrebnih radnji u sprječavanju nastanka štetnog događaja, obzirom da se dužina lovišta proteže u dužini od 12 km duž državne ceste D 23.

15. Znak "divljač na cesti" (A44) označuje posebno opasna mjesta na kojima divljač često prelazi preko ceste. Dopunska ploča (E03) označuje duljinu dijela ceste na kojem prijeti opasnost označena znakom, odnosno na kojem se primjenjuje izričita naredba označena znakom ili na koji se odnosi sadržaj znaka uz koji se ističe dopunska ploča. Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine br. 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011, 25/2015, 92/201) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisuje da znakovi opasnosti označavaju blizinu dijela ceste ili mjesto na cesti na kojem sudionicima u prometu prijeti opasnost. Znakovi opasnosti, u pravilu, se postavljaju izvan naselja na udaljenosti 150 do 250 m ispred opasnog mjesta na cesti. Znakovi opasnosti mogu se postavljati i na udaljenosti manjoj od 150 m ispred opasnog mjesta na cesti, ako to zahtijevaju okolnosti na dijelu ceste na kojemu se znak postavlja. Ako sigurnost prometa zahtijeva, osobito brzina kojom se vozila kreću ili nepreglednost ceste, ti će se znakovi opasnosti postaviti i na udaljenosti većoj od 250 m ispred opasnog mjesta na cesti. Znakovima opasnosti, koji su postavljeni na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m, moraju biti pridružene i dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju. Na nepreglednim cestama ili na cestama na kojima je dopuštena veća brzina vožnje te u drugim slučajevima u kojima postoji opasnost da vozač iznenada i nepripremljen naiđe na opasno mjesto na cesti, između znaka opasnosti postavljenog na udaljenosti manjoj od 150 m ili većoj od 250 m i toga opasnog mjesta na cesti jedan znak ili više istih znakova, uz koje će se postaviti i dopunske ploče s naznakom udaljenosti do opasnog mjesta.

16. Iz službene zabilješke PU Karlovačke PP Ogulin od 01. ožujka 2015., sastavljene povodom kritičnog događaja, utvrđeno je da se prometni znak "Divljač na cesti" nalazi u mjestu Tounj udaljen oko 3 km od mjesta događaja u pravcu Generalskog stola. U vještačkom nalazu vještak utvrđuje da se 4 km ispred mjesta nesreće, na izlasku iz mjesta Tounj nalazi znak opasnosti od nailaska divljači bez dopunske ploče. U odnosu na udaljenost prometnog znaka od mjesta nesreće sud uzima utvrđenje vještaka.

17. Odredbom članka 50. ZOC-a propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.). Sukladno odredbi članka 1045. stavak 1. i 2. ZOO-a u vezi s odredbom članka 50. Zakona o cestama, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje.

18. Iz naprijed navedenog sud utvrđuje da 2. tuženik nije postupio po traženju 1. tuženika i postavio znak upozorenja " divljač na cesti", a kako je to propisano u Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, već je isti prometni znak postavljen na udaljenosti od 4 km bez dopunske ploče na kojima se označuje udaljenost od opasnog mjesta zbog kojeg se ti znakovi postavljaju te je odgovoran za nastalu štetu.

19. U odnosu na 1. tuženika, ovaj sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Naime, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC-a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok ovdje 1. tuženik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Stoga je sud i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1.tuženika kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki II. izreke.

20. Slijedom navedenog, budući da 2. tuženik nije dokazao da nije bilo propusta u održavanju ceste, to tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 50. Zakona o cestama i čl. 1054. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 2. tuženika, pa je stoga odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

22. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

23. Budući da 2. tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), a koja se odnosi na ostale odnose, jer se u konkretnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

24. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u odnosu na 2. tuženika u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, to sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova od 2. tuženika.

25. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 126/22, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročišta održana 11. 02. 2020., 16. 11. 2021., 4.12.2023. i 6. 11. 2024. što iznosi 800,00 eur, uvećano za PDV od 25% odnosno ukupno 1.000,00 eur te trošak vještačenja u iznosu od 800,00 eur, a što sve skupa iznosi 1.800,00 eur.

26. 1. tuženik u odnosu na tužitelja u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, to sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, 1. tuženik i ima pravo na naknadu parničnih troškova.

27. Po ocjeni ovoga suda 1.tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine: broj 126/22, nastavno: Tarifa“) i to za pristup na ročišta održana 11. 02. 2020., 16. 11. 2021., 4.12.2023. i 6. 11. 2024 i za sastav odgovora na tužbu što ukupno s PDV-e iznosili 1.250,00 eur.

28. Slijedom svega naprijed izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Ogulinu 4. prosinca 2024.

Sudac

Marijanka Cindrić Županić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba putem ovog suda na županijski sud u roku od 15 dana od dana objave presude.

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Mate Kačan, Zagreb, Ilica 116

2. Odvjetničko društvo Maravić & Maravić, j.t.d., Ogulin, Zrinski trg 4

3. Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinia 3