REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-696/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednice vijeća, Dubravke Matas sutkinje izvjestiteljice i Gorane Aralica Martinović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRAČ - TONI BENZ d.o.o., OIB 89057101005, Donji Proložac, Ulica Hrvatskih branitelja 27, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Banovac, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac u Splitu, Biokovska 8, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13 A, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & Partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2A i umješača na strani tuženika TL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Rebić, odvjetnik u Imotskom, A. Starčevića 14a, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-425/2021-35 od 5. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-425/2021-35 od 5. listopada 2023., u točkama I., II. i IV. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom označenom u izreci Trgovački sud u Splitu je odlučio: „I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 13.221,13 EUR / 99.614,63 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena.“
II Nalaže se tužitelju BRAČ – TONI BENZ d.o.o. da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženiku UNIQA osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.053,00 EUR / 15.468,33 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg III Odbija se zahtjev tuženika UNIQA osiguranje d.d. da mu tužitelj BRAČ – TONI BENZ d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 248,85 EUR / 1.875,00 kn. sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV Nalaže se tužitelju BRAČ – TONI BENZ d.o.o. da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi umješaču ČL troškove parničnog postupka u iznosu od 933,19 EUR / 7.031,12 kn.
V Odbija se zahtjev umješača TL da mu tužitelj BRAČ – TONI BENZ d.o.o. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.391,84 EUR / 10.486,82 kn.“
2. Prema obrazloženju, sud primjenjuje odredbe čl. 765. i čl. 964. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), kao i čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude u točkama I., II. i IV. njezine izreke zbog svih propisanih razloga. Dostavlja sudska praksu i to odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3145/2022 od 15. studenog 2022. te odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1765/2018 od 17. prosinca 2018. Dakle ističe, da je osiguranik tuženika izjavio žalbu protiv presude poslovni broj Povrv-1439/16 ista bi bila usvojena, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-641/16 od 26. listopada 2016. ukinut a tužbeni zahtjev AL odbijen kao neosnovan, odnosno AL ne bi stekao ovršnu ispravu temeljem koje je izravnom naplatom naplatio s računa tužitelja iznos od 106.577,07 kn. Predložio je preinačenje presude i usvajanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova uvećanih za sastav žalbe u iznosu od 248,86 EUR, uvećano za PDV 62,21 EUR i pristojbu od 178,66 EUR. Zatražio je trošak žalbe u iznosu od 1001 boda + PDV 25% i pristojbu u iznosu od 5.000,00 kn.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u označenom dijelu na temelju odredbe iz čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj je sud utvrdio da je pravilna i zakonita.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete nastale zbog propusta u zastupanju tužitelja od strane osiguranika tuženika u parnici koja se pred ovim sudom vodila pod poslovnim brojem Povrv-1439/16.
7. Osiguratelj je sukladno čl. 44. st. 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj: 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21; dalje: ZO) u ugovornom odnosu s njegovim osiguranikom (tužiteljev punomoćnik), na osnovi ugovora o osiguranju u korist trećih osoba za obvezno osiguranje od odgovornosti odvjetnika. Tužitelj kao oštećenik ima pravo na neposrednu tužbu prema osiguratelju (čl. 965. ZOO-a) i riječ je o zakonom uređenom odnosu naknade štete iz obveznog osiguranja (ne o ugovornoj odgovornosti za štetu između tužitelja i tuženika, koja postoji između tužitelja i njegovog punomoćnika). U odnosu između parničnih stranaka, po samom je zakonu zasnovan obvezno-pravni odnos u okviru kojeg tužitelj ima pravni položaj vjerovnika za tražbinu s osnove naknade štete. Odvjetnici odgovaraju sukladno općim pravilima o odgovornosti za štetu što podrazumijeva primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima. Stoga je u ovoj parnici trebalo ispitati sve elemente odštetne odgovornosti (čl. 1045. ZOO-a), na što pravilno upućuje i prvostupanjski sud pa je tužitelj trebao dokazati da mu je nastala šteta, zatim štetnu radnju, uzročnu vezu između nastale štete i štetne radnje i protupravnost.
8. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu (između navodnog propusta osiguranika tuženika i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala kao posljedica nepravilnog zastupanja) kao kumulativni element tuženikove odštetne odgovornosti. Prvostupanjski sud u točki 35. obrazloženja pravilno navodi kako je zahtjev AL za plaćanje naknade za izvedene radove bio osnovan pa ni podnošenje žalbe protiv presude ne bi dovelo do povoljnije odluke za tužitelja. O tome sud detaljno obrazlaže povezujući iskaze svjedoka AL, PL, osiguranika tuženika-umješača i šefa gradilišta ŠL, kao i podatke iz građevinske knjige, što žalitelj nije doveo u pitanje niti jednim žalbenim navodom.
9. Naime, djelovanje odvjetnika u pravnom zastupanju je djelovanje po ugovoru o nalogu. Odredbe čl. 765. ZOO-a glase: (1) Nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama, s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina, ostajući u njegovim granicama i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi. (2) Kad nalogoprimac smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, dužan je skrenuti na to njegovu pozornost i tražiti nove upute. (3) Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari.
10. Slijedom iznijetog, sve da i trpi štetne posljedice na koje se poziva, tužitelj je da bi uspio u postupku trebao dokazati da je odvjetnik počinio protupravnu štetnu radnju ili da je propustio postupiti u skladu s obvezama, pa i ugovornim te da su zbog te radnje ili toga propusta te štetne posljedice nastale. Međutim, s obzirom na to da navedeno ne samo da nije utvrđeno, već je utvrđeno suprotno, da se posljedice koje tužitelj trpi i na kojima temelji tužbeni zahtjev ne mogu dovesti u uzročnu vezu s postupcima ili nekim propustom tuženikovog osiguranika. Naime, odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike, a to u ovom postupku nije dokazano. Kako tužitelj tužbom potražuje naknadu štete zbog navodne povrede.
11. Odluke drugih sudova na koje se žalitelj pozvao ne odnose se na istu pravnu situaciju pa nije jasno zašto su priložene žalbi.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na koju tužitelj ne ističe neke posebne žalbene razloge, već je samo uopćeno pobija, također je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
13. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Jagoda Crnokrak
