REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2912/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-859/2023-2 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-742/2022-10 od 5. svibnja 2023., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-859/2023-2 od 7. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-742/2022-10 od 5. svibnja 2023., u odnosu na pitanja koja glase:
"1. Uzrokuje li naknada za obradu kreditnog zahtjeva o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ako je takva naknada naplaćena od strane banke kao bankovna usluga, a njene ugovorne odredbe su jasne, lako razumljive i lako uočljive?
2. Smatra li se stranka iz ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove, u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu (u ovom predmetu odredba članka 5. Ugovora o kreditu), poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tog iznosa, i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?".
2. U prijedlogu tvrdi da su i prvostupanjski i drugostupanjski sud počinili i osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a) i pogrešno su primijenili materijalno pravo (čl. 346. st. 3. Zakona o obveznim odnosima) zbog čega je tuženici povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike (pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pristup sudu) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a. st. 2. ZPP-a).
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja je ovaj sud iznio pravno shvaćanje u više odluka, a shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od pravnog shvaćanja iznesenog u revizijskim odlukama (tako u Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. i dr.).
5. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za ljudska prava i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva, jer do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna što ovdje nije slučaj. U odnosu na primjenu postupovnih pravila, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i odlučne činjenice, predloži dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tuženice, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenoga zahtjeva. Stoga se nižestupanjske presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Sve navedeno ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravo na pravično suđenje, a na povredu kojega se prava poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije. Dakle, tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnoga prava ili osobitom teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
6. Slijedom svega navedenoga, u odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja koje tuženica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod st. I. izreke ovoga rješenja, dok je u dijelu u kojem on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci pod st. II. ovoga rješenja.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
