REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5035/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Metić, odvjetnik u Požegi, protiv tužene ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Juraj Rajić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Juraj Rajić & Marijan Bruketa u Požegi, uz sudjelovanje maloljetne ZD, OIB [osobni identifikacijski broj] i maloljetnog MD, OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica SD, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob- 293/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-45/2023-40 od 14. svibnja 2024., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan u odnosu na pravno pitanje.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-293/2024-2 od 2. srpnja 2024. zbog pravnog pitanja za koje navodi da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, kao i zbog toga da su sudovi počinili osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, što je dovelo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. EKZLJP i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, i to kako je to navedeno, pravo na jednakost oružja, pravo na procesnu ravnopravnost, pravo dokazivanja, pravo na obrazloženu odluku, zabranu arbitrarnog postupanja.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je odgovor na njega sadržan u zakonskoj normi koja je jasna te ne treba posebno tumačenje. U biti, tužitelj ističe da su u postupku koji prethodi prijedlogu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP i iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, što nije dopušteno u ovako koncipiranom institutu revizije.

3. Također, ovaj sud je ocijenio da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredaba čl. 385.a st. 2. ZPP. Zaključak suda da ne treba mijenjati odluku o roditeljskoj skrbi prvenstveno je donesen na temelju kombiniranog psihološko-psihijatrijskog vještačenja. U postupku je sudjelovala posebna skrbnica SD pa se može zaključiti da tužiteljevi prijedlozi za dopuštenje revizije se dijelom svode na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze, odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetim slučajevima.

4. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika i to sud prvog stupnja u točkama 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14. i 15. obrazloženja svoje odluke, a sud drugog stupnja u točkama 25., 26., 27. i 28. Dakle obje presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumljivima. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje a koja tvrdnja se uglavnom temelji na činjenici da nisu saslušani svjedoci koje je on predložio.

5. Imajući u vidu izneseno, tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje to je njegov prijedlog u odnosu na gore navedeno odbačen kao nedopušten.

6. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP kao i pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek