Poslovni broj 77 Gž-3135/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-3135/2023-2

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. G. iz K., OIB: … i 2. tužiteljice J. G. iz K., OIB: …, koje obje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika T. T. iz K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. S., odvjetnik u O., radi prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužiteljice M. G. i 2. tužiteljice J. G. protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-3223/2019-51 od 19. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I              Odbija se žalba 1. tužiteljice M. G. i 2. tužiteljice J. G. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-3223/2019-51 od 19. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. tužiteljici M. G. i 2. tužiteljici J. G. naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.358,13 eura/ 25.301,83 kune.

 

II              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-3223/2019-51 od 19. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo 1. tužiteljici M. G. i 2. tužiteljici J. G. naknaditi tuženiku naknaditi parnični trošak preko iznose od 3.358,13 eura/ 25.301,83 kune do iznosa od 3.482,50 eura/ 26.238,90 kuna (za iznos od 124,37 eura/ 937,07 kuna), i sudi:

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,37 eura/ 937,07 kuna, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik T. T. iz K., OIB:…, dužan je tužiteljicama M. G. iz K., OIB:… i J. G. iz K., OIB:…, vratiti u posjed dio njihove nekretnine u dvorištu kuće u K., koji predstavlja kč.br.527/1 k.o. K. u dijelu u kojem je u dvorištu njihove kuće izgrađen objekat-terasa tuženika u širini cca 1m od međe prema posljednjem stanju posjeda između kč.br.527/1 i 527/2 k.o. K., a u dužnici od cca 20 m2 u roku od 15 dana, a protekom kojeg roka se ovlašćuju tužiteljice da o trošku tuženika izvrše uklanjanje navedenog dijela terase radi uspostavljanja posjeda dijela svoga dvorišta, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi parnični trošak u roku 15 dana."

 

Pod točkom II. izreke je naloženo 1. i 2. tužiteljicI naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.482,50 eur/ 26.238,90 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv navedene presude u cijelosti žale se 1. tužiteljica M. G. i 2. tužiteljica J. G. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), te predlažu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne potražuju.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (troškova postupka).

 

5. Predmet spora je zahtjev 1. tužiteljice M. G. i 2. tužiteljice J. G. na uklanjanje dijela terase tuženika u širini od cca 1 m od strane tuženika, te vraćanje tog dijela nekretnine, koji predstavlja kč.br. 527/1 k.o. K., u posjed tužiteljicama.

 

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

-       da postojeći objekti tuženika kao i objekti koje je izgradio u kolovozu 2019. ne prelaze službenu katastarsku među kč.br.527/2 za k.o. K.,

-       da je uvidom u fotografije na listu 26 spisa utvrđeno da je terasa tuženika postojala i u vrijeme kada je među stranaka predstavljao "drveni plot" i žičana ograda; da drveni plot nije bio postavljen u pravcu terase nego je bio postavljen okomito na terasu prema dvorištu tužiteljica; da se po završetku drvenog plota ponovno okomito na pravac drvenog plota nastavljala žičana ograda tako da je na međi između stranaka i ranije postojala izbočina, a ni ta izbočina nije prelazila službenu katastarsku granicu tuženikove čestice,

-               da je takva izbočina postojala nesporno proizlazi iz fotografija s lista 26 spisa, ali i iz iskaza saslušanih svjedoka R. T., Lj. V. i I. D., koji svjedoci su izvodili radove na izgradnji zida između nekretnina stranaka te su izjavili da su povukli špagu po staroj žici i na zahtjev tuženika povukli zid 10 do 12 cm u dvorište tuženika, dok je svjedok S. P. koji potvrdio da je postojala izbočina te je iskazao da je drveni plot bio odmaknut od ćoška terase od 30 do 50 cm,

- da je svjedok A. K. izjavio kako je 2013. u dvorištu bila stara ograda sa stupovima, da je međa promijenjena na način da je tuženik napravio jednu veliku zgradu koja je pomaknuta dosta u dvorište tužiteljica, a na poseban upit je odgovorio da ne razumije pitanje da li je po nekom orijentiru primijetio da je ograda pomaknuta, slijedom čega je sud zaključio da svjedok nema saznanja o tome kolike su točne bile dimenzije stare žičane ograde i kuda se prostirala u odnosu na kasnije sazidani zid,

- da međa među strankama nikada nije bila postavljena na način da bi bila ravni i neprekinuti pravac od ćoška terase prema zapadu i dvorištu i oranici tuženika,

-       da je sudski vještak M. Ž. obavio izvid na terenu te izradio nalaz i mišljenje te je potvrdio da nespornu činjenicu da svi objekti tuženika ne prelaze međnu liniju između kč.br. 527/1 i 527/2 za k.o. K.; da je u točki 8. mišljenja i zaključka naveo da je stara drvena ograda (drveni plot) bila široka 0,88 m, a u točki 13. da položaj novoizgrađenog zida u odnosu na raniju drvenu žičanu ogradu odgovara položaju stare drveno-žičane ograde pa tuženik izgradnjom zida nije povrijedio stanje uživanja kakvo je bilo dok je postojala stara drveno-žičana ograda, a u svom očitovanju od 15. ožujka 2023. na primjedbe tužiteljica je vještak naveo da ostaje kod nalaza i mišljenja od 28. studenoga 2022.

 

7. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan jer tuženik nije izgradnjom novog zida i roštilja prešao raniju među nego se uvukao još 12 do 15 cm u svoje dvorište.

 

8. Opisana utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, 1. tužiteljica M. G. i 2. tužiteljica J. G. nisu uspjele dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

 

9. Žaliteljice u bitnome navode kako, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, smatraju da je tijekom postupka sud trebao i mogao utvrditi drugačije činjenično stanje, odnosno da je tuženik bez njihovog odobrenja promijenio ranije stanje posjeda i mogućnost korištenja dvorišta, s obzirom da su predmetni novosagrađeni zid i roštilj kao ograda prema nekretnini tužiteljica pomaknuti u odnosu na raniju žičanu ogradu te da je smanjeno dvorište tužiteljica u navedenom dijelu. Također navode kako je nesporno da međa između nekretnina stranaka ne odgovara katastarskoj međi, već među čini zid kuća tuženika (na istoku) te da je iza kuće prema zapadu i dvorištu ranije postojala drveno-žičana ograda, a sada opeka od zida, od koje zidane ograde se do kraja njihovih nekretnina nastavlja stara žičana ograda.

 

10. Prvenstveno valja reći da 1. tužiteljica M. G. i 2. tužiteljica J. G. tužbenim zahtjevom zahtijevaju od tuženika uklanjanje izgrađenog objekta – terase u širini od cca 1 metar, a u dužini od 20 metara, pa isključivo taj zahtjev predstavlja predmet spora u ovoj pravnoj stvari, dok predmet ovog spora nije uklanjanje zida od opeke i roštilja za koje tužiteljice u žalbi ističu da su pomaknuti prema njihovoj nekretnini u odnosu na raniju žičanu ogradu. Pritom u činjeničnim tvrdnjama u tužbi tužiteljice navode da je taj sporni dio terase sagrađen u kolovozu 2019., što je netočno i protivno sadržaju spisa. Iz navedenog slijedi kako su neodlučni žalbeni navodi da su zid i roštilj pomaknuti u odnosu na raniju žičanu ogradu jer predmet ovog spora nije uklanjanje zida, već dijela terase za koji tužiteljice u žalbi i ne osporavaju da se ne nalazi na njihovom dijelu dvorišta.

 

11. Pored toga, same tužiteljice tvrde da između nekretnina stranaka među predstavlja zid kuće tuženika, dok je iz fotografija na listovima 124-127 spisa vidljivo da se terasa tuženika nalazi iza kuće tuženika (u produžetku kuće) te gotovo u istoj ravnini kao i desni rub kuće, dok je iz fotografije na listu 129 vidljivo da je upravo ta poluzatvorena terasa postojala i u rujnu 2013. (list 129 spisa), samo što tada nije bila ožbukana, pa se nedvojbeno ne radi o dijelu nekretnine koji je izgrađen u kolovozu 2019., kao što su to tužiteljice tvrdile u tužbi.

 

12. Na žalbene navode kako postojeća ograda ne predstavlja pravolinijski pravac te da je prostim okom vidljivo da je „izbočena ka dvorištu tužiteljica“, valja odgovoriti da je iz fotografije na listu 219 spisa jasno vidljivo da je i drvena ograda koja je postojala u rujnu 2013. bila izbočena prema dvorištu tužiteljica, a sudski vještak M. Ž. je izmjerio da je ta drvena ograda bila izbočena u odnosu na zid od terase 0,88 metara (fotografija na listu 123 spisa), dok je novi zid od desnog ruba terase udaljen 0,85 m (list 119 spisa), iz čega jasno i nedvojbeno proizlazi da je izbočina prema dvorištu tužiteljica postojala 2013. te da tuženik gradnjom zida u kolovozu 2019. nije zauzeo dio dvorišta koje su koristile tužiteljice.

 

13. Nadalje, odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok odredba čl. 162. st. 1. ZVDSP-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

 

14. Upravo na te zakonske odredbe su se u tužbi pozvale tužiteljice, no, u konkretnom slučaju nisu dokazale da su vlasnice dijela nekretnine na kojoj je tuženik sagradio terasu (pa ni dijela na kojem se sagradio zid od opeke i roštilj) jer je tuženik terasu, zid i roštilj sagradio na k.č.br. 527/2 k.o. K., koja zemljišnoknjižna čestica je u njegovom vlasništvu, a ne na zemljištu koje je u vlasništvu 1. tužiteljice M. G. i 2. tužiteljice J. G.. Pritom tužiteljice nisu dokazale da bi na bilo koji zakonom predviđeni način stekle vlasništvo na točno određenom dijelu zemljišta k.č.br. 527/2 k.o. K., a koja čestica je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika.

 

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi odbio tužbeni zahtjev te odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

 

16. Budući da je u ovoj pravnoj stvari postupak pokrenut nakon 1. rujna 2019., to se primjenjuje novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka. Dakle, pravilnost odluke o naknadi troškova ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje samo u okviru žalbenih navoda.

 

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka žaliteljice ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a kada je tuženiku dosudio trošak zastupanja na ročištu dana 27. veljače 2023. u punom iznosu, iako je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, s obzirom dana isto nije pristupio pozvani vještak mjernik pa nije došlo do njegovog saslušanja.

 

17.1. Iz sadržaja zapisnika od 27. veljače 2023. (list 145 spisa) je vidljivo da su na ročište pristupile stranke, da je sudac otvorio raspravu u 9,30 sati i objavio predmet raspravljanja te je punomoćnik tužiteljica predložio da se vještak M. Ž. pozove i sasluša na glavnoj raspravi jer nije odgovorio na primjedbe iz njegovog podneska do 15. prosinca 2022, čemu se punomoćnik tuženika nije protivio te je ročište odgođeno i zakazano iduće ročište za dan 11. travnja 2023. u 10,00 sati.

 

17.2. Stoga je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje: Tarifa) kada je tuženiku za pristup na ročište od 27. veljače 2023. priznao trošak u visini od 100 bodova jer je pravilnom primjenom Tbr. 9. t. 2. Tarife trebao priznati trošak u visini od 50 bodova.

 

17.3. S obzirom da je prvostupanjski sud tuženiku priznao trošak zastupanja po odvjetniku "koji se odnose na sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 10.12.2019., 10.5.2021., 12.01.2023., zastupanje na ročištima od 14.1.2021., 23.10.2020., 30.3.2021., 4.5.2021., 18.10.21., 16.11.2021., 21.4.2022., 23.5.2022., 27.2.2023. i 11.4.2023., sve po 100 bodova", a na ime naknade za pristup punomoćnika na ročište dana 27.2.2023. je trebao priznati trošak u visini od 50 bodova, to je tuženiku trebalo priznati trošak od ukupno 1350 bodova po vrijednosti boda od 1,99 eura/ 15,00 kuna, što iznosi ukupno 2.686,50 eura/ 20.269,64 kune, uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 671,63 eura/ 5.060,40 kuna, odnosno ukupno 3.358,13 eura/ 25.301,83 kune.

 

17.4. Kako je pobijanom presudom tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 3.482,50 eura/ 26.238,90 kuna, to je za iznos od 3.358,13 eura/ 25.301,83 kune trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu, a za preostali iznos od 124,37 eura/ 937,07 kuna odluku preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva tuženika.

 

18. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke ove presude.

 

U Zagrebu 19. prosinca 2023.

 

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac, v.r.