Poslovni broj: Usž-1878/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja "Transporti Zaninović" d.o.o., OIB: 88482707855, iz Starog Grada, Kralja Tomislava 14, Otok Hvar, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1000/2023-10 od 12. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja "Transporti Zaninović" d.o.o. iz Starog Grada i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1000/2023-10 od 12. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-1000/2023-10 od 12. veljače 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/302, urbroj: 513-04-23-3 od 31. siječnja 2023. kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda pravila postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da porezno tijelo nije provelo postupak u skladu sa zakonom, a prvostupanjski sud nije pregledao dokaze koji su se nalazili u predmetu, već je paušalno prepisao iz osporenog rješenja obrazloženje pobijane presude. Ističe da je u ulaznim računima imao fakture za najam vozila, koje su uredno predočene najmodavcu, u ovom slučaju obrtu [obrt], vlasništvo osnivača i direktora društva Transporti d.o.o. pa mu je sporno zašto porezno tijelo nije priznalo trošak goriva i održavanja, a priznalo je trošak najma vozila. Ako se za vozila u najmu ne priznaju troškovi, a ako su kupljena onda se radi o fiktivnoj kupoprodaji, pa je očigledno da se porezno tijelo vodilo dvostrukim mjerilima. Ističe da su se ugovori o pozajmicama i potvrde o povratu pozajmica nalazile u registratoru, a službena osoba nije željela pregledati potvrde o povratu pozajmica koje su se nalazile kod nje u originalu, pa ih tužitelj nije mogao ponovno dostaviti ni u postupku žalbe. Ustraje u svim žalbenim navodima i smatra da porezni nadzor nije proveden u skladu sa zakonom. Predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom će predmet vratiti na ponovno postupanje iz razloga što je on dostavio svu dokumentaciju poreznom tijelu s potpunim povjerenjem, međutim to ga je dovelo u situaciju da kod korištenja pravnih lijekova nije mogao prilagati dokaze, budući da se sva dokumentacija nalazila u prostorijama Porezne uprave, Ispostave Hvar.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 2. veljače 2024., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenica iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenom prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit, poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost i obveznih doprinosa za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. o čemu je sastavljen zapisnik tijela prvog stupnja od 22. travnja 2022. kojim su utvrđene nepravilnosti u poslovanju tužitelja zbog kojih je istom naloženo plaćanje manje obračunatih poreznih obveza poreza na dobit, poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost te obveznih doprinosa za navedeno razdoblje s pripadajućim kamatama, a kako je to pobliže navedeno u izreci rješenja. Naime, u provedenom poreznom nadzoru je tužitelju pravilno osporeno pravo na odbitak pretporeza na fiktivnu kupoprodaju vozila, zatim po računima za nabavljeno gorivo za vozila koja nisu bila u njegovu vlasništvu. S tim u vezi opisanim knjiženjima i računima po kojima je tužitelju osnovano osporeno pravo na odbitak pretporeza, tužitelj je bez pravnog uporišta teretio rashode pa mu je zakonito umanjenjem i povećanjem osnovice utvrđena razlika obveze poreza na dobit. Nadalje, tužitelju je utvrđena obveza poreza na drugi dohodak po osnovi ostalih posebno navedenih primitaka direktora društva jer tužitelj navodne pozajmice nije knjižio na temelju vjerodostojne knjigovodstvene isprave pa je ocijenjeno da je riječ o primicima koji se smatraju drugim dohotkom i kada shodno tome je tužitelj trebao utvrditi pripadajuće obveze poreza na drugi dohodak i obveznih doprinosa.
8. Dakle, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku nadzora tužitelju je procijenjena porezna osnovica te utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost, porez na dobit i porez na dohodak jer iz sadržaja zapisnika o provedenom nadzoru koji je suglasan sadržaju raspoložive knjigovodstvene dokumentacije u spisu i ostalih pisanih dokaza što tužitelj svojim prigovorima tijekom postupka nije osporio. Pravilno je ocijenjeno da je porezno tijelo ovlašteno, po slobodnoj ocjeni, odlučiti koje će mjerilo ili više njih koristiti za procjenu porezne osnovice, kao u konkretnom slučaju.
9. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno relevantne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.), Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine", broj: 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 146/08., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16. i 106/18.) i Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16. i 106/18.) kao i odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. i 106/18.), te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.
11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
13. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
