REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-2658/2024-3

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Parkovi d.o.o., Opatija, Stubište Lipovica 2, kojeg zastupa opunomoćenik Antonio Skladany, odvjetnik u Rijeci, Matije Gupca 12, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe AT, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Bukša, odvjetnica u Rijeci, Ive Marinkovića 12, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1276/2023-15 od 17. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI- 1276/2023-15 od 17. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništnja točkaka 1., 2., 3. i 4. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/354, URBROJ: 338- 01-06-05-23-04 od 10. svibnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eura u roku od 30 dana od dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu.

2. Osporenim rješenjem tuženika djelomično je usvojena žalba zainteresirane osobe (točka 1. izreke), poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/21-02/1121, URBROJ: 338-08-02-01-23-14 od 6. ožujka 2023. u pogledu zahtjeva da se ozljeda od 13. listopada 2021., izražena pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 (Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) prizna ozljedom na radu, kao i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu (točka 2. izreke), te je zainteresiranoj osobi, kao zaposlenici tužitelja, ozljeda nastala 13. listopada 2021. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 priznata ozljedom na radu i u vezi s navedenom ozljedom su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka 3. izreke), a priznata ozljeda na radu evidentirana je pod evidencijskim brojem priznate ozljede na radu OR 5155 131021 4/2023 (točka 4. izreke). Točkom 5. izreke rješenja odbijena je žalba zainteresirane osobe u vezi s priznavanjem dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S00.3 (Površinska ozljeda nosa) te je u tom dijelu potvrđeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. ožujka 2023.

3. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. ožujka 2023. odbijen je zahtjev zainteresirane osobe i ozljeda nastala 13. listopada 2021. kod tužitelja, kao poslodavca, pod dijagnozama šifri prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 i S00.3 nije joj priznata ozljedom na radu (točka 1. izreke) te joj u vezi s navedenom ozljedom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka 2. izreke).

4. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Prvenstveno smatra pogrešnim i nepravilnim utvrđenje suda da u konkretnom slučaju postoji uzročno-posljedična veza između nastalog događaja i prijavljene ozljede na radu jer u nalazu RTG-a od 14. listopada 2021. nije navedeno da bi postojala bilo kakva odstupanja u vezi s dijagnozom S13.4. Stoga ističe da se dijagnoza S13.4 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 13. listopada 2021. Navodi da se u nalazu i mišljenju sudskog vještaka i rješenju tuženika razlikuje osnova za priznavanje predmetne ozljede na radu. Dok sudski vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na nalazu od 14. listopada 2021., tuženik se poziva na nalaz od 21. listopada 2021. pa smatra da se s obzirom na navedeno ne može izvesti zaključak na osnovi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe i da se odluka temelji na presudi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-2073/22 od 24. kolovoza 2022., a u kojem postupku nije sudjelovao niti je bio pozvan sudjelovati. Ponovno ukazuje da je dao izraditi nalaz i mišljenje sudskom vještaku iz kojeg proizlazi da je njegov automobil u trenutku prometne nesreće bio ispravan, zbog čega nema razloga da se zainteresiranoj osobi prizna zadobivena ozljeda kao ozljeda na radu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu. Smatra da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje na pravilan način primijenjeno materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer nema uporište u činjenicama, dokazima i mjerodavnom pravu. Ističe da se žalba tužitelja može sažeti u dvije glavne točke, osporavanje nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka i utvrđenja iz presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-2073/22 od 24. kolovoza 2022. Međutim, ističe da tužitelj nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka nije istaknuo primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, koje iznosi sada u žalbi, nije predložio dopunu vještačenja niti je predložio provođenje novog vještačenja. U odnosu na pravomoćnu presudu donesenu u prekršajnom postupku, ističe da utvrđivanje krivnje za nastanak prometne nesreće nije predmet ni upravnog postupka ni upravnog spora, nego je isto pitanje pravomoćno riješeno u prekršajnom postupku u kojem je u cijelosti oslobođena od optužbe. Smatra da činjenica što tužitelj nije sudjelovao u tom prekršajnom postupku nije utjecalo na prvostupanjski sud da provede sve potrebne dokaze te da potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje. Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

10. Predmetni upravni postupak vođen je povodom prijave o ozljedi na radu zainteresirane osobe koju je pretrpjela na radu 13. listopada 2021., kada je prilikom povratka s terena, vozeći službeni automobil tužitelja, doživjela prometnu nesreću na lokaciji Ulica Maršala Tita 76/2 u Opatiji. Uz prijavu od 22. listopada 2021. priloženo je izvješće izabranog liječnika obiteljske medicine od 18. listopada 2021., u kojem je navedeno da je zainteresirana osoba zadobila ozljede pod dijagnozama S13.4 i S00.3, te cjelokupna medicinska dokumentacija o provedenom liječenju.

11. U izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-373/2022-9 od 25. studenoga 2022., u upravnom postupku je, radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon), u vezi s člankom 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik), provedeno medicinsko vještačenje nakon što je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne postoje okolnosti iz članka 67. Zakona koje isključuju priznavanje zainteresiranoj osobi prava s osnove ozljede na radu jer je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj: Pp-2073/22 od 24. kolovoza 2022. oslobođena odgovornosti za predmetni prekršaj.

12. Naime, među strankama u ovom postupku nije sporno da postoji pravomoćna presuda prekršajnog suda kojom je zainteresirana osoba oslobođena od optužbe za počinjenje prekršaja kažnjivog po članku 74. stavku 2. u vezi s člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), kako je to opisano u točki 10. obrazloženja prvostupanjske presude.

13. U skladu s člankom 44. stavkom 1. ZUS-a, kad odluka suda u sporu ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako zakonom nije drukčije propisano, ili prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju.

14. Odluka o prekršajnoj odgovornosti za počinjeni prometni prekršaj donesena je u prekršajnom postupku u skladu s odredbama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), koji svojim odredbama i pravima okrivljenika na obranu kao i standardima dokazivanja u potpunosti udovoljava kriterijima članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 06/99., 14/02., 13/03., 09/05., 01/06. i 02/10.) i članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.).

15. Stoga po ocjeni ovog Suda, u situaciji kada se radi o pravomoćnoj presudi prekršajnog suda kojom je osoba oslobođena odgovornosti za počinjeni prekršaj u prometu, u upravnom postupku nije potrebno dokazivati ono što je utvrđeno izrekom presude suda u prekršajnom postupku jer je o tom pitanju odgovornosti, kao prethodnom pitanju, već odlučio drugi sud u smislu članka 44. stavka 1. ZUS-a. Imajući na umu navedeno, pravilno su javnopravna tijela meritorno ispitivala osnovanost zahtjeva zainteresirane osobe ocijenivši da ne postoje okolnosti iz članka 67. Zakona, dok su neosnovani žalbeni prigovori tužitelja koji se odnose na pravomoćno okončani prekršajni postupak, koji se uostalom niti ne može preispitivati u upravnom postupku.

16. U upravnom postupku, Liječničko povjerenstvo Regionalnog ureda Rijeka u nalazu, mišljenju i ocjeni od 1. ožujka 2023., a koje je doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci od 25. studenoga 2022., navodi da se u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i učinjenoj radiološkoj obradi po predmetnom događaju ne navode nikakva odstupanja koja bi bila vezana za dijagnozu S13.4 pa se s medicinskog gledišta navedena dijagnoza ne može uzročno posljedično povezati s predmetnim štetnim događajem. Istovjetan zaključak je donesen i za dijagnozu S00.3 jer za istu u medicinskoj dokumentaciji nema opisa kliničkog statusa, kao ni poduzetih mjera liječenja.

17. Povodom žalbe zainteresirane osobe, provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 5. svibnja 2023. suglasilo da se dijagnoza S00.3 ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 13. listopada 2021. iz razloga što navedena dijagnoza nije verificirana u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, iako je u zdravstvenom kartonu pod datumom 14. listopada 2021. u anamnezi opisan, kao mehanizam ozljeđivanja, udarac zračnog jastuka u predjelu nosa, ali u statusu nije opisana ozljeda nosa niti je zainteresirana osoba liječena po toj dijagnozi. Međutim, Liječničko povjerenstvo utvrđuje da se dijagnoza S13.4 može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede 13. listopada 2021. jer je opisana u nalazu neurokirurga od 21. listopada 2021. (napeta i bolna nuhalna muskulatura, ograničeni pokreti vratnog segmenta, osjećaj težine u lijevoj ruci i trnci, trzajna ozljeda vrata II. stupnja) te je zainteresirana osoba provodila fizikalnu terapiju po navedenoj dijagnozi.

18. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Deanu Girottou, dr. med., specijalistu neurokirurgije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 5. travnja 2024., kao i usmenog saslušanja na ročištu održanom 16. svibnja 2024., proizlazi da se dijagnoza S13.4 može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s događajem od 13. listopada 2021. jer ista proizlazi iz medicinske dokumentacije koja je vođena uredno i liječenje je vršeno po protokolu. Pri tome sudski vještak navodi da se zainteresirana osoba u manje od 24 sata od zadobivene ozljede javila liječniku obiteljske medicine, koji je u nalazu od 14. listopada 2021. postavio predmetnu dijagnozu i detaljno opisao kliničke manifestacije koje odgovaraju navedenoj dijagnozi. Stoga sudski vještak zaključuje da je u odnosu na dijagnozu S13.4 ocjena tuženika pravilna jer prema medicinskoj dokumentaciji nema sumnje da se kod zainteresirane osobe radi o iščašenju i nategnuću vratne kralježnice koje udovoljava uvjetima iz članka 66. Zakona.

19. Prvostupanjski sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio u presudi citirani članak 66. Zakona u vezi s člankom 36. Pravilnika.

20. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tužitelj je uredno (24. travnja 2024.) zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 5. travnja 2024., zajedno s pozivom na ročište na kojem će se provesti dokaz usmenim saslušanjem sudskog vještaka. Na usmeno iznesene prigovore tužitelja na ročištu održanom 16. svibnja 2024. sudski vještak se detaljno očitovao, ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, međutim dodatno obrazlažući svoju ocjenu u odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između događaja od 13. listopada 2021. i ozljede zainteresirane osobe. Nakon usmenog saslušanja sudskog vještaka tužitelj nije imao pitanja niti je predložio izvođenje daljnjih dokaza.

21. Tužitelj je, u skladu s člankom 34. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio na ročištu održanom 16. svibnja 2024., a nakon usmenog očitovanja sudskog vještaka nije imao daljnjih pitanja niti dokaznih prijedloga, proizlazi da tužitelj nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

22. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 33. ZUS-a te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

23. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je detaljno iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora te je naveo mjerodavne propise koji su primijenjeni u konkretnom slučaju.

24. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

25. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno u točki II. izreke presude odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, dok mu je iz navedenog razloga u točki III. izreke presude pravilno naložio da zainteresiranoj osobi nadoknadi nastale opravdane troškove.

26. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).

27. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan