Poslovni broj: Usž-2925/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja “Kreditna unija Deponent“ u stečaju, Zagreb, Ulica kralja Držislava 2, kojeg zastupa opunomoćenik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, I. Đorđića 19, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3272/2023-10 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3272/2023-10 od 2. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-410-20/21-01/602, URBROJ: 513-04-23-2 od 17. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/2394, URBROJ: 513- 007-01-06-2021-10 od 25. veljače 2021. i za povratom preplaćenog poreza na promet nekretnina u iznosu od 13.250,54 eura te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-20/2018-001/2394, URBROJ: 513-007-01-06-2021-10 od 25. veljače 2021. kojim je tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 35.890,87 kuna.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da se prvostupanjski sud propustio očitovati na njegov prigovor da je tuženik bio dužan prijaviti svoje potraživanje u stečajnom postupku s obzirom da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 3. studenog 2020., a potraživanje je nastalo prije toga. Pritom ostaje i kod prigovora da je porezna osnovica pogrešno utvrđena u iznosu od 897.271,83 kuna umjesto u iznosu od 400.000,00 kuna kako je navedeno u ispravi o stjecanju i da je pogrešno primijenjena porezna stopa od 4% jer je pravilno trebala biti primijenjena porezna stopa od 3%. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj na temelju potvrde javnog bilježnika od 3. srpnja 2018. stekao vlasništvo nekretnine. Rješenjem prvostupanjskog tijela od 28. kolovoza 2019. tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 2.495.904,00 kuna i porez na promet nekretnina u iznosu od 99.836,16 kuna, no povodom žalbe tužitelja navedeno rješenje je poništeno, a predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak zbog toga što iz zapisnika o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine nije bilo vidljivo na temelju kojih usporednih podataka je ovlaštena osoba utvrdila tržišnu vrijednost nekretnine. U ponovnom postupku je prvostupanjsko tijelo rješenjem od 25. veljače 2021. tužitelju utvrdilo osnovicu poreza na promet nekretnina u iznosu od 897.271,83 kune i porez na promet nekretnina u iznosu od 35.89,87. Porezna osnovica je u ponovnom postupku procijenjena prema usporednom podatku iz predmeta UP/I-410-20/2020-01/776 u kojem je utvrđen porez na promet nekretnina ZV, kojoj je tužitelj prodao predmetnu nekretninu. U tom je predmetu tržišna vrijednost predmetne nekretnine procijenjena na 897.271,83 kuna jer je cijena navedena u ugovoru o kupoprodaji 400.000,00 kuna bila značajno manja od cijene koja bi se mogla postići na tržištu. Na tako utvrđenu poreznu osnovicu primijenjena je porezna stopa od 4%.
8. Prvostupanjski sud održao je 25. ožujka 2024. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je porezna osnovica pravilno utvrđena jer je ista utvrđena usporedbom podataka iz Informacijskog sustava Porezne uprave, na temelju procijenjene vrijednosti predmetne nekretnine pri obračunu poreza na promet nekretnina za 2020. godinu ZV, kojoj je tužitelj predmetnu nekretninu prodao te da je primijenjena pravilna stopa poreza na promet nekretnina od 4% jer se ima primijeniti onaj propis koji je bio na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. U konkretnom slučaju porezna obveza je nastala u vrijeme izdavanja potvrde javnog bilježnika 3. srpnja 2018., kada je važeći Zakon o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 115/16. – dalje: ZOPPN) propisivao poreznu stopu od 4%. Tek je Zakonom o izmjeni Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: 106/18.) ta stopa smanjena na 3%.
10. Prigovor tužitelja da je poreznu osnovicu trebalo utvrditi u iznosu od 400.000,00 kuna, koji iznos je naveden u ispravi o stjecanju, a ne u iznosu od 897.271,83 kune, koji iznos je procijenjena vrijednost predmetne nekretnine u usporednom predmetu, ovaj Sud nalazi neosnovanim i u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem je Porezna uprava sukladno odredbi članka 9. stavka 4. ZOPPN-a ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade manji od cijena koje se postižu ili mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze.
11. Prigovor tužitelja da se sporna tražbina odnosi na razdoblje prije otvaranja stečajnog postupka te da je s obzirom da tuženik istu nije prijavio u stečajnom postupku njegovo pravo na naplatu prestalo, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim jer iz spisa predmeta proizlazi da je stečajni postupak nad tužiteljem otvoren 3. studenog 2020., a da je porezno tijelo naknadno, nakon otvaranja stečajnog postupka, u ponovnom postupku procijenilo tržišnu vrijednost predmetne nekretnine i utvrdilo tužitelju obvezu poreza na promet nekretnina u iznosu od 35.890,87 kuna, dakle u iznosu različitom od iznosa porezne obveze utvrđene u prvom postupku, što znači da porezno tijelo nije moglo predmetnu tražbinu prijaviti u stečajnom postupku. Osim toga vođenje stečajnog postupka nije od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
