Poslovni broj: Usž-3038/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MF, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Suzana Trputac, odvjetnica u Rijeci, Užarska 28, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja zastare prava na vođenje poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1127/2023-11 od 17. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1127/2023-11 od 17. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-02/23-01/88, URBROJ: 513-04-23-2 od 6. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor, KLASA: UP/I-471-02/23-01/7, URBROJ: 513-07-08/23-1 od 1. veljače 2023. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor, KLASA: UP/I-471-02/23-01/7, URBROJ: 513-07-08/23-1 od 1. veljače 2023. kojim je u točki I. i II. izreke odbijen tužiteljev prijedlog za obustavom postupka poreznog nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019. i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019., dok je točkom III. izreke prihvaćen tužiteljev prijedlog za obustavu poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da ne postoji nikakva sumnja u to da njegovo postupanje predstavlja prijevarne porezne radnje, da ne postoje pretpostavke za vođenje postupka radi suzbijanja porezne prijevare protiv njega i da ne postoje pretpostavke za vođenje poreznog nadzora nad njim. Ističe da je konačnom odlukom nadležnog državnog odvjetništva odbačena kaznena prijava jer je utvrđeno da u njegovom postupanju nema obilježja prijevarnog postupanja te da je zbog toga nastavkom poreznog nadzora povrijeđeno načelo ne bis in idem, a time i načelo pravne sigurnosti i vladavine prave te pravo na pravično i pošteno suđenje. Smatra da činjenica da je bio prokurist društva ADRIA RIJEKE d.o.o. sama po sebi ne može biti razlog za sumnju da su njegove radnje prijevarne, nego da je potrebno obrazložiti koji su to konkretno njegove radnje stvorile sumnju u prijevarno postupanje. Naposljetku navodi da je odredba članka 117. stavka 3. Općeg poreznog zakona za njega kao poreznog obveznika iznimno otegotna i da se njega stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na državu. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor poreza na dohodak i poreza na dodanu vrijednost po zahtjevu drugog tijela, Općinskog državnog odvjetništva Rijeka zbog sumnje na poreznu prijevaru. Tužitelj je 25. siječnja 2023. podnio zahtjev za donošenje rješenja o obustavi poreznog nadzora jer smatra da je nastupila zastara prava na provođenje istog. Zahtjev za obustavom postupka poreznog nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019. i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. odbijen je, dok je zahtjev za obustavu poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. prihvaćen zbog zastare prava na provođenje poreznog nadzora.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 117. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) propisano je da se porezni nadzor se može obavljati u roku od tri godine od početka tijeka zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Stavkom 3. istog članka OPZ-a propisano je da se iznimno od stavka 2. ovoga članka porezni nadzor može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze u slučaju zlouporabe prava iz članka 172. ovoga Zakona, u postupcima utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje te imovine prema propisima o porezu na dohodak, u postupcima suzbijanja poreznih prijevara i u postupcima pokrenutim po nalogu drugih tijela.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio, u smislu prethodno citirane zakonske odredbe, da se na dopustivost provođenja poreznog nadzora u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od šest godina jer je porezni nadzor pokrenut po nalogu drugog tijela i to zbog postojanja sumnje u počinjenje porezne prijevare. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nije nastupila zastara prava na provođenje poreznog nadzora poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2019. jer je zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dohodak za navedeno razdoblje počela teći 1. siječnja 2018. i poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. jer je zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje počela teći 1. siječnja 2018. pa do podnošenja zahtjeva za obustavu poreznog nadzora 25. siječnja 2023. nije protekao šestogodišnji zastarni rok, dok je nastupila zastara prava na provođenje poreznog nadzora poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. jer je zastara prava na utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost za navedeno razdoblje počela teći 1. siječnja 2017. pa je do podnošenja zahtjeva za obustavu poreznog nadzora protekao šestogodišnji zastarni rok.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da nije navedeno koje su konkretno njegove radnje stvorile sumnju u prijevarno postupanje ovaj Sud ističe da sama činjenica da društvo, u kojem je tužitelj prokurist, obavlja gospodarsku djelatnost bez računa ukazuje na moguću prijevaru, zbog čega je prigovor neosnovan.
12. Prigovor tužitelja da je kaznena prijava protiv njega odbačena rješenjem Općinskog državnog odvjetništva Rijeka od 31. siječnja 2022., a čime je pravomoćno utvrđeno da u postupanju nema prijevarnih radnji ovaj Sud nalazi neosnovanim i u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da se kaznena prijava odnosila na kaznena djela prijevare i prijevare u gospodarskom poslovanju. Ovaj Sud u tom smislu ističe da nema povrede načela ne bis in idem jer nema osnove za povezivanje kaznenog i upravnog postupka. Kazneni postupak se vodi radi utvrđenja jesu li ostvarena obilježja nekog kaznenog djela, a ovaj upravni postupak se vodio radi utvrđenja i naplate poreza.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
