Poslovni broj: Usž-3100/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Jedriličarskog kluba Opatija, Opatija, Zert 1, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri, u Rijeci, Nikole Tesle 9/V, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva Boduli 9, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi naknade s obilježjem naknade za koncesiju, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1683/2023-11 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja u odnosu na točku I i potvrđuje se točka I izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1683/2023-11 od 20. svibnja 2024.
II. Poništava se točka II izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1683/2023-11 od 20. svibnja 2024. u dijelu kojim je tužitelju naloženo da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke.
III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave ove odluke.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom točkom I odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/23-07/55, URBROJ: 513-02- 6002/1-23-2 od 13. srpnja 2023., a točkom II odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora te je tužitelju naloženo da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura u roku 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke.
2. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je utvrđena naknada s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 26. rujna 2021. u iznosu od 411,86 eura i imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru u iznosu od 4.532,36 eura, naknada s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 27. rujna 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 40,24 eura i imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru u iznosu od 2.433,25 eura, naknada s obilježjem naknade za koncesiju za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 119,13 eura i imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru u iznosu od 7.631,56 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da ostvarivanje prihoda od članarina nije obavljanje gospodarske djelatnosti. U prilog tome navodi da Zakon o udrugama razlikuje prihode od članarine i prihode nastale obavljanjem djelatnosti. Pritom napominje da njegovi članove usluge iz članka 11.b Statuta niti ne koriste plaćanjem članarine, nego za te usluge dodatno plaćaju. Nadalje navodi da je Zakonom o porezu na dobit propisano da udruge nisu obveznici poreza na dobit, a da je on po svom obliku udruga. Nadodaje da ni ostvarivanje prihoda od zakupa dizalice nije obavljanje gospodarske djelatnosti na pomorskom dobru jer on nije ni na koji način iskorištavao pomorsko dobro time što je dizalicu dao u zakup Jedriličarskom klubu Opatija j.d.o.o. (pravna osoba različita od tužitelja), koji ima koncesiju za gospodarsku djelatnost dizanja i spuštanja jahti i brodica u more na dijelu lučkog područja luke Opatija. Zaključuje da za davanje u zakup pokretne stvari, koja služi za izvršavanje obveza iz ugovora o koncesiji, koji je sklopljen između tijela javne vlasti i zakupnika, nije potrebna koncesija. Naposljetku navodi da on kao udruga ne može odgovarati za pogreške javnopravnih tijela jer da on postoji preko stoljeća zakonito i zajednici nudi mogućnost jedrenja, a sada je zbog ne donošenja urbanističkog plana u nemogućnosti zakonito koristiti sporno područje. Pritom pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava ističe da je takvo postupanje protivno načelima zaštite stečenih prava, razmjernosti i pomoći neukoj stranci. U odnosu na dosuđeni trošak zainteresiranoj osobi navodi da je sud prekoračio tužbeni zahtjev jer je zainteresirana osoba zahtijevala 500,00 eura za svaku priznatu radnju, a sud joj je za svaku priznatu radnju dosudio 1.000,00 eura. Pritom ukazuje da zainteresirana osoba greškom nije niti zatražila trošak sastava odgovora na tužbu, nego trošak sastava tužbe, a sud joj je dosudio trošak sastava odgovora na tužbu. Predlaže stoga da Sud preinači pobijanu presudu na način da poništi pobijano rješenje, a podredno da vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden inspekcijski nadzor obavljanja djelatnosti koncesije za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. i izvršavanja obveza iz Ugovora o koncesiji od 27. rujna 2021. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 26. rujna 2021. koristio pomorsko dobro – luku posebne namjene, sportsku luku Opatija, bez sklopljenog ugovora o koncesiji, a da je u razdoblju od 27. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. koristio predmetno pomorsko dobro na temelju Ugovora o koncesiji od 27. rujna 2021., ali izvan opsega djelatnosti koncesije, odnosno prekoračenjem ovlasti iz istog.
7. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17. i 107/20. – dalje: ZOK) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.
9. Odredbom članka 81. stavaka 2., 3. i 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19. – dalje: ZPDML) propisano je da se koncesija za luku posebne namjene – sportsku luku može dodijeliti samo udruzi registriranoj za obavljanje sportske djelatnosti. Sportska luka iz stavka 2. ovoga članka može se koristiti samo za članove udruge, te u obavljanju djelatnosti ne može stjecati dobit. Ovlaštenik koncesije za luku posebne namjene dužan je koristiti luku sukladno odluci o koncesiji i sklopljenom ugovoru o koncesiji i održavati luku prema njezinoj namjeni i zahtjevima sigurnosti plovidbe u njoj.
10. Odredbom članka 89. stavka 1. ZOK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za korištenje luke posebne namjene, sportske luke Opatija, koja se nalazi na pomorskom dobru, bilo potrebno imati koncesiju, koju tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 26. rujna 2021. nije imao, odnosno koju je u razdoblju od 27. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. imao, ali je prekoračio ovlasti iz Ugovora o koncesiji od 27. rujna 2021. i to tako što je ubirao članarine od članova kluba u vrijeme kada nije imao koncesiju za korištenje klupskih prostorija smještenih na pomorskom dobru i morskom akvatoriju, ubirao prihod od sponzorstva za reklamni pano i ubirao zakupninu na temelju Ugovora o zakupu dizalice za dizanje i spuštanje plovila sklopljenim s Jedriličarskim klubom Opatija j.d.o.o. te na taj način ostvario prihod iskorištavanjem pomorskog dobra bez koncesije, odnosno izvan granica Ugovora o koncesiji od 27. rujna 2021., a što je prethodno citiranim odredbama članka 12. ZK-a i 81. ZPDML-a izričito zabranjeno. Zbog svega navedenog, a u smislu prethodno citirane odredbe članka 89. stavka 1. ZOK-a tužitelju je pravilno utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju te obveza vraćanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti.
12. Prigovor tužitelja da ostvarivanje prihoda od članarina nije obavljanje djelatnosti ovaj Sud nalazi neosnovanim jer tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 26. rujna 2021. nije ishodio koncesiju, a koristio je sportsku luku Opatija za obavljanje djelatnosti – jedriličarsko sportska aktivnost, u prostorijama Jedriličarskog kluba Opatija, smještenima na pomorskom dobru i pripadajućem morskom akvatoriju, koja se djelatnost zasniva na članstvu i prihodu od članarina, čime je tužitelj stekao nezakoniti prihod.
13. Prigovor tužitelja da je bila u tijeku izmjena dokumentacije prostornog uređenja i da mu zbog toga nije bilo moguće pokrenuti postupak dobivanja koncesije ovaj Sud nalazi neosnovanim jer postojanje te okolnosti tužitelju ne daje pravo postupati protivno zakonu i koristiti pomorsko dobro bez pravne osnove.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. U odnosu na trošak upravnog spora koji je prvostupanjski sud naložio tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi ovaj Sud nalazi da je točno da je prvostupanjski sud zainteresiranoj osobi dosudio trošak upravnog spora izvan granica njezinog zahtjeva. Naime, zainteresirana osoba zahtijevala je na raspravi 13. svibnja 2024. naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 500,00 eura za svaku priznatu radnju pa joj je za dvije priznate radnje ispravno trebalo priznati trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, kako je to učinio ovaj Sud.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a i odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
17. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe je odbijen jer je u manjem dijelu uspio sa žalbom (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
