REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI
51000 Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-242/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Gordane Denona-Kusijanović i Saše Cvijetića članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Nataše Gurjanov, u kaznenom predmetu protiv okrivljene pravne osobe ..., zbog kaznenog djela iz članka 222. stavak 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) u svezi sa člankom 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" br. 151/03, 45/11, 143/12), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe ... podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 88 K-111/2010 od 22. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba okrivljene pravne osobe ... te se ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-111/2010 od 22. prosinca 2022., okrivljena pravna osoba ... proglašena je krivom zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 3. KZ/11 u svezi članka 221. stavak 2. i u svezi sa stavkom 1. čl. 221. KZ/11 te u svezi sa člankom 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" br. 151/03, 45/11, 143/12), te je temeljem citiranih zakonskih odredbi izrečena novčana kazna u visini od 30.000,00 kuna (tridesettisućakuna)/3.981,68 EUR-a.
2. Temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11 određeno je da je okrivljena pravna osoba novčanu kaznu dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude u Državni proračun Republike Hrvatske. Određeno je da će se, ukoliko okrivljena pravna osoba u ostavljenom roku ne plati novčanu kaznu, sukladno članku 10.a Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, novčana kazna naplatiti prisilno.
3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, određeno je da je okrivljena pravna osoba dužna naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 20.067,25 kuna/2.663,38 Eur-a u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
4. Protiv te presude žalbu je izjavila okrivljena pravna osoba ... po branitelju Smiljanu Bakočeviću, odvjetniku iz Zadra zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede Kaznenog zakona, kao i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Županijski sud preinači pobijanu presudu Općinskog suda u Zadru na način da okrivljenika oslobodi od optužbe.
5. Državno odvjetništvo nije izjavilo odgovor na žalbu.
6. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
7. Žalba okrivljene pravne osobe ... je osnovana.
8. Okrivljena pravna osoba upire žalbom da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, pa čak i u izreci, naveo nejasne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječje sa dokazima u spisu. Također da je izostalo obrazloženje o bitnim okolnostima, i to na koji je način utvrđeno da su ostvareni pojedini elementi bića optuženog kaznenog djela. U žalbi se ističe i da bi sud osudio pravnu osobu da mora kao prethodno pitanje činjenično utvrditi fizičku osobu i konkretno utvrditi njenu odgovornost iz koje bi se izvodila kaznena odgovornost i osuda pravne osobe.
9. Prvostupanjski sud ispravno u točki 29. pobijane presude uopćeno navodi da činjenica što fizička osoba nije identificirana ne isključuje kaznenu odgovornost pravne osobe sukladno odredbi članka 5. stavak 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Time što je Državno odvjetništvo tijekom postupka odustalo od kaznenog progona TF, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, kao počinitelja kaznenog djela doista ne znači da pravna osoba ne može biti kazneno odgovorna. Međutim, prema zauzetom stajalištu sudske prakse, nemogućnost identifikacije odgovorne osobe, a na što se prvostupanjski sud poziva, pretpostavlja nužnost utvrđenja kao prethodnog pitanja da li postoji pretpostavljena krivnja odgovorne osobe. Premda se iz točke 29. pobijane presude može zaključiti da je sud prvog stupnja zauzeo stajalište da u ovom konkretnom slučaju takva pretpostavljena krivnja odgovorne osobe postoji, ista nije dostatno i valjano obrazložena jer nisu konkretizirane i obrazložene odlučne činjenice kojima se prvostupanjski sud rukovodio kada je takav zaključak donio. Premda je nemogućnost identifikacije odgovorne osobe u pravnoj osobi stvarna zapreka u smislu odredbe članka 5. stavak 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, sud prvog stupnja prihvativši nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivana Ožanića koji navodi da iz stanja spisa proizlazi da je RF bio najniži rukovoditelj za grupu ljudi u kojoj je oštećenik na gradilištu radio pa da je samim time prvi odgovoran kao neposredni rukovoditelj, nije obrazložio svoje stajalište o nemogućnosti identifikacije odgovorne osobe, posebno i iz razloga što nije u svojstvu svjedoka saslušan raniji suokrivljenik TF koji je rješenjem okrivljene pravne osobe od 31.01.2007. imenovan za rukovoditelja gradilišta i koji je, prema Zapisniku o inspekcijskom nadzoru bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu. Time izostaju razlozi o odlučnim činjenicama za postojanje pretpostavljene krivnje odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog čega se presuda ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koju s pravom upire žalitelj.
10. Bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 486. stavak 1. točka 11. ZKP/08 počinjena je i iz razloga što je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja dao nejasne razloge o tome zašto smatra utvrđenim kaznenu odgovornost okrivljene pravne osobe, te o pojedinim razlozima postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude i isprava, odnosno iskaza svjedoka. Tako sud prvog stupnja prihvaća iskaz TFG, inspektora rada, koji je i sastavio zapisnik o inspekcijskom nadzoru, ali prihvaća i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ivana Ožanića, koji međusobno u bitnome nisu suglasni budući iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je uzrok nesreće pomanjkanje zaštitne ograde, dok iz nalaza imenovanog vještaka proizlazi da je do nesreće došlo jer oštećenik nije imao sigurnosni pojas. Naime, vještak Ožanić u svom nalazu utvrđuje da, imajući u vidu dinamiku obavljanja građevinskih poslova, zaštitnu ogradu da se moglo skinuti sa mjesta nesreće dok se na tome mjestu još uvijek odvijao proces rada koji je u konkretnom slučaju obavljao oštećenik MF iz čega proizlazi da uzrok nesreće po vještaku Ivanu Ožaniću nije u nedostatku zaštitne ograde. Dakle, uzroci nesreće po inspektoru rada i vještaku su različiti, sud prihvaća oba iskaza pa su razlozi presude u tome dijelu proturječni izvedenim dokazima i time nejasni. Nalaz inspektora rada i nalaz i mišljenje vještaka Ožanića nisu suglasni niti u pogledu odgovorne osobe u pravnoj osobi, kao ni u pogledu činjenice da li je okrivljena pravna osoba imala ovlaštenu osobu za zaštitu na radu. Daljnja nejasnoća u obrazloženju pobijane presude ogleda se u tome što sam oštećenik MF potvrđuje da su mu zaštitni pojas i kaciga bili dostupni, da ih je mogao koristiti, ali da nije želio jer mu je to otežavalo rad dok svjedok EF, kao i MF navodi kako se kaciga koristila samo kada bi im bilo javljeno da dolazi kontrola, a zaštitna oprema da se nalazila u kontejnerima. Dakle, svjedoci potvrđuju da je zaštitna oprema bila radnicima dostupna i poslodavac, odnosno okrivljena pravna osoba ju je radnicima osigurala o čemu u pobijanoj presudi nema uopće obrazloženja premda se isto činjeničnim opisom kaznenog djela stavlja na teret okrivljenoj pravnoj osobi u smislu nečinjenja. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne prihvaća jedino iskaz svjedoka DF, dok ostale iskaze i provedene dokaze prihvaća, premda su isti u pojedinim dijelovima proturječni i međusobno nesuglasni, o čemu sud ne daje razloge.
11. Obzirom na prednje navedeno, u pravu je žalitelj kada upire i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer u postupku nije jasno na temelju kojih je konkretno provedenih dokaza sud zaključio o postojanju kaznene odgovornosti pravne osobe u situaciji kada postoji proturječje i nesuglasje između izvedenih dokaza, posebno u pogledu pitanja uzroka nesreće koja nužno utječe na postojanje ili nepostojanje kaznene odgovornosti pravne osobe, posebice obzirom na činjenični opis kaznenog djela i iskaze svjedoka iz kojih proizlazi da je pravna osoba radnicima zaštitna sredstva osigurala, pa tako i sigurnosni pojas. Pri tome valja naglasiti i da je iz predmetnog spisa razvidno da je oštećenik bio osposobljen za rad koji je obavljao. Pored navedenog, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno obzirom da prvostupanjski sud nije saslušao ranijeg suoptuženika TF za kojeg inspektor rada utvrđuje da je bio šef gradilišta i da je bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te iz spisa proizlazi da je isti imenovan za glavnog rukovoditelja gradilišta rješenjem okrivljene pravne osobe od 31. siječnja 2007. godine te je tu funkciju obnašao i u vrijeme nesreće, a okrivljenoj pravnoj osobi se između ostalog, izmijenjenom optužnicom stavlja na teret da nije osigurala stručnjaka zaštite na radu.
12. Slijedom svih prednje iznijetih razloga, valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe ... pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
13. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja razmotriti sve na što mu je ukazano ovom odlukom, kako u pogledu valjanog obrazloženja pretpostavljene krivnje, tako i u pogledu sveobuhvatne i kritične ocjene provedenih dokaza, po potrebi će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud provesti i druge dokaze, te potom donijeti novu, u svemu na zakonu utemeljenu i obrazloženu odluku.
14. Iz prednje iznijetih razloga valjalo je povodom žalbe okrivljene pravne osobe, pobijanu presudu ukinuti temeljem članka 483. stavak 1. ZKP/08 i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Rijeka, 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Srebrenka Šantić
