Poslovni broj Gž R-192/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Miljenku Mrakovčiću i Bojanu Miliću, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić, Rijeka, protiv tuženika IZBOR-JANDRIĆ d.o.o., OIB:37078769373, [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Delić, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza i naknade štete, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj 6 Pr- 62/2019-30 od 10. prosinca 2021., 04. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj 6 Pr- 62/2019-30 od 10. prosinca 2021. u točkama I i II izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za sastav odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme sadržane u rješenju o izvanrednom otkazu od 2. rujna 2019. te zahtjev za utvrđenjem dana raskida ugovora koji će odrediti sud i za isplatom naknade štete u visini četiri prosječene bruto plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca sa zateznom kamatom. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn dok je točkom III izreke odbija zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu.

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje-ZPP).

U podnesenoj žalbi tvrdi da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna jer da je iz obrazloženja nejasno koje je činjenice sud prvog stupnja utvrđivao i na temelju kojih dokaza je utvrdio da je upravo tužiteljica počinila povredu na radu za koju je tuženik tereti, fiktivno izdala 162 računa. Tvrdi da je teret dokaza na tuženiku koji da te bitne činjenice nije dokazao. Odluka o izvanrednom otkazu da je uslijedila temeljem uvida u knjigovodstvene isprave i fakture te skladišne kartice, a ne na temelju zaključka inventurne komisije a tek provedbom inventure moglo bi se utvrditi je li stanje robe usklađeno s knjigovodstvenim stanjem jer da iz sadržaja odgovora na tužbu proizlazi da bi ukupan iznos nepravilnosti iznosio 3. 978,53 kn dok je inventurom utvrđen manjak u iznosu od 1.700,00 kn. Tuženik da razlog za otkaz temeljio u bitnome na dva pogrešno izrađena računa za koja nije obeštećen. Tvrdi i da nije obrazložio na čemu sud prvog stupnja temelji utvrđenje o poštivanju prekluzivnog roka od 15 dana te da je pogrešno utvrdio da bi tužiteljici bilo omogućeno pravo na obranu. Tvrdi da bi iz iskaza svjedokinje SD i zastupnice tuženika proizlazilo da je saznanje za štetu kod tuženika postojalo puno prije predmetnog sastanka.

Predlaže uvaženje žalbe.

Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbene tvrdnje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica zasnovala s tuženikom radni odnos na neodređeno vrijeme za poslove u trgovini na blagajni i da joj je izvanredno otkazan ugovor o radu zbog izdavanja spornih računa, neopravdanog kucanja računa u minus,

- da je sukladnim iskazima saslušanih svjedoka, zaposlenica tuženika, kojima je sud prvog stupnja u cijelosti priklonio vjeru, potvrđeno da se računi nisu mogli kucali u minus bez razloga već da svaki započeti račun mora dovršiti tako da se stornirani račun stavi uz drugi račun i dostaviti poslodavcu s prometom smjene što tužiteljica nije radila iako je bila obučena za rad i znala je raditi (zbog čega je i poslana na samostalan rad u poslovnicu br. 2, tzv.„mali dućan“) u kojemu je u drugoj smjeni sama radila i imala je vlastitu šifru kao i svaka blagajnica. Račun se može stornirati kada kupac vrati proizvod, ako se kupcu otkuca račun za plaćanje gotovinom, a želi platiti karticom i ako uzme robu, a nema novaca za platiti,

- da je tužiteljica potvrdila da je povodom spornog događaja, direktorica tuženika sazvala sastanak 29. kolovoza 2019. i da joj je omogućeno da se očituje pa iako tvrdi da joj nisu predočeni svi sporni računi zaključuje da je dovoljno da joj je predočen makar jedan takav račun,

- da nije opravdan razlog koji je navela tužiteljica za kucanje računa u minus od 25. kolovoza 2019. jer iz skladišne kartice proizlazi da proizvod koji je tužiteljica kucala u minus nije vraćen u trgovinu, a nije prihvatljiv ni navod da bi došlo do greške jer račun ne odgovara vrsti ni količini proizvoda koji je navodno uzela (umjesto šifre za Panonu otkucana je šifru za pečenicu u neodgovarajućoj količini). Nije navela ni opravdan razlog za kucanje računa u minus od 24. kolovoza 2019. prema kojemu je kucala buđolu dva puta u minus i jednom u plus jer da i to ne odgovara, materijalnom stanju,

- da iz provedenih dokaza, videosnimke, proizlazi da je proizvode koje je njezin suprug uzeo u trgovini samo skenirala bez da mu je izdala račun, što je njezina obveza te da se samom činjenicom da je iz kreditne kartice tužiteljice na taj dan u korist tuženika skinut iznos od 178,69 kn ne dokazuje da je time podmiren trošak robe koju je kupio njezin suprug,

- da iz sadržaje materijalne dokumentacije proizlazi da je 160 spornih računa izdana u poslovnici tuženika u kojoj je radila tužiteljica za vrijeme njezinog rada što opravdava tvrdnju da je ona izdala te račune,

- da tužiteljica nije predočila poslodavcu neuredno izdane račune iako je obavezna stornirani račun stavi uz drugi račun i dostaviti poslodavcu s prometom smjene radi porezne kontrole te ne ulazeći u sam broj takvih računa kraj činjenice da je tužiteljica nesporno izdala makar dva takva računa i da je nakon što je poslodavac otkrio iste donijela poslodavcu 300,00 kn na ime obeštećenja (naznačene cijene na istima), utvrđuje da takvo postupanje upućuje na prijevarno ponašanje što zasigurno predstavlja tešku povredu radne obveze koja narušava povjerenje u daljnji rad koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a pri čemu da nije odlučno za koju svrhu je tužiteljica eventualno koristila stečenu dobit na taj način,

- da tuženik ima lanac malih dućana mješovite robe pri čemu je teško pratiti naplatu, kontrolu robe koja se kvari, propada i kod koje nastaju odstupanja u gramaži i slično što se utvrđuju tek inventurom, te da je u tim okolnostima iznimno bitno povjerenje u radnika, posebice ako radi sam, stoga i da tužiteljica nije sebi priskrbila korist ovakvim ponašanjem izložila bi tuženika mogućem nastanku štete zbog grubih nepravilnosti u poslovanju izdavanjem više od stotinu nepropisnih računa,

- da je tuženik tužiteljici dao pravo na obranu i da joj je uručio otkaz u prekluzivnom roku od 15 dana jer ju je nekoliko dana nakon izdavanja računa izdanih 24. i 25. kolovoza 2019., pozvao na sastanak na kojemu joj je omogućeno iznijeti dok joj je otkaz uručio 2. rujna 2019. Takvo postupanje potvrđuje da prije izdavanja ta dva sporna računa nije znao za nepravilnosti tužiteljice kod izdavanja takvih računa jer da je znao zasigurno bi reagirao odmah, kao što je učinio kod saznanja za predmetne račune.

Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se poziva tužiteljica. Pobijana presuda nije nerazumljiva ni proturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Nije počinio ni relativno bitnu povredu postupka iz članak 354. stavak 1. ZPP-a i nije povrijedio odredbu članka 8. ZPP-a o ocjeni dokaza već je pravilnom analizom iskaza saslušanih svjedoka te sadržajem materijalne dokumentacije utvrdio bitne činjenice i naveo odlučne razloge za takvo utvrđenje. Opravdano je prihvatio suglasne iskaze saslušanih svjedoka, u bitnome kolegica, koje su radile zajedno s tužiteljicom i čiji iskaza su potvrđeni i sadržajem materijalne dokumentacije. Tek činjenica da navedene svjedokinje i sada rade kod tuženika ne dovodi u dvojbu istinitost tih iskaza.

Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak rada nije moguć te da su ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 116. ZR-a.

Naime, pravilna analiza svih provedenih dokaza opravdava utvrđenje suda prvog stupnja o težoj povredi radne obveze nastale nezakonitim raspolaganjem sredstvima i uzimanjem novca iz blagajne za svoje potrebe.

Materijalnom dokumentacijom i sukladnim iskazima svih saslušanih svjedoka, pravilno je utvrđeno je da je tužiteljica, kao blagajnica zasigurno izvršila nezakoniti storno računa br. 10933/101/1 od 24. kolovoza 2019. tako da je kg. buđole u iznosu od 164,99 kn kucala dva puta u minus i jednom u plus što je rezultiralo višak u blagajni u iznosu od 164,99 kn dok je po računu broj 109645/101/1 od 25. kolovoza 2019. kucala bijeli kruh i salamu u iznosu od 130,05 kn da bi nakon toga kucanjem u minus stornirala taj iznos pa je i to prouzročilo višak na blagajni u iznosu od 130,05 kn i da te iznose nije evidentirala po završetku smjene ni priložila ispis računa što opravdava utvrđenje da je te iznose zadržala za sebe, a to dokazuje i sadržaj skladišne kartice na kojima je evidentiran minus tih proizvoda.

Osim toga storno računa vrši tek ukoliko za to postoji opravdan razlog (ako kupac želi vratiti robu koju je uzeo ili zamijeniti ju ili ako želi platiti gotovinom umjesto karticom i ako je graškom nešto ukucano) i po određenoj proceduri tako da se prilikom predaje pologa nakon završetka smjene predaje i kopija računa kojom se dokazuje nastala pogreška dok tužiteljica koja je dulje razdoblje radila na poslovima blagajna i bila dobro obučena nije postupila na takav način jer joj nije bila namjera ispraviti grešku već prisvojiti određeni novčani iznos.

Sukladno tome pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da je već sadržajem tih računa tuženik dokazao da je tužiteljica počinila težu povredu radne dužnosti koja opravdava donošenje predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu budući da nakon takvog prijevarnog postupanja, otuđenja čak i manjeg iznosa, nastavak rada tužiteljice kod tuženika zaista nije moguć jer je za rad koji obavlja tužiteljica prije svega bitno povjerenje i lojalnost budući da raspolaže imovinom velike vrijednosti u vlasništvu tuženika (u popodnevnoj smjene je jedina radnica u trgovini), a takvo povjerenje nakon protupravnog prisvajanja imovine tuženik doista ne može imati.

Osim toga pravilno je utvrdio i da je upravo tužiteljica u razdoblju prije izdavanja spornih računa izdala još preko sto takvih računa kojima je poništila otkucani iznos na neodgovarajući način (kao što je učinjeno i kod navedenih računa) jer je i za izradu tih računa korištena šifra tužiteljice i pretežan dio računa odnosi se na prodavaonicu 2 u kojoj je radila sama tužiteljica dok je sukladnim iskazima svjedoka potvrđeno da radnici koji rade u drugoj trgovini ne mogu svojom šifrom prijaviti u trgovinu u kojoj je radila tužiteljica. Stoga iako se tek na sadržaju tih računa, ne može temeljiti zaključak o ostvarenju imovinske koristi pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da se radi o gruboj nepravilnosti u poslovanju koja također dovodi sumnju na rad tužiteljice i doprinosi utvrđenju o nemogućnosti daljnjeg nastavka rada tužiteljice kod tuženika.

Nisu osnovane žalbene tvrdnje da bi se tek zaključkom inventurne komisije mogao utvrditi eventualni manjak, jer je tuženik dokazao da mu je zasigurno nastao manjak po dva navedena računa, dok iz sadržaja ostalih računa proizlazi da je tužiteljica radila navodni „storno“ računa u bitnome za proizvode koji su podložni otpisu (suhomesnati proizvodi, voće i povrće) pa se stvarni manjak inventurom ni ne bi mogao utvrditi.

Protivno žalbenim tvrdnjama nije protekao prekluzivni rok od 15 dana iz članka 116. stavak 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019 : dalje- ZR) od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji do donošenja odluke o otkazu. Naime, sadržaj iskaza svih saslušanih svjedoka opravdava tvrdnji da je tuženik po izdavanju računa od 24. i 25. kolovoza 2019. saznao za postupanje tužiteljice. To potvrđuju i navodi iz iskaza svjedokinja SD i TD na koje se poziva u žalbi jer kad te svjedokinje govore da je TD jednom prilikom pronašla račun na kojemu je PIK pečenica kucana u minus nakon kojega su pronašli u računovodstvu još 162 računa takvog sadržaja iz ranijeg razdoblja, govore o spornom računu od 25. kolovoza 2019. (na kojemu je navedena pečenica suha PIK). Navedene svjedokinje iskazivale su nakon dvije godine od spornog događaja pa su se logično koristile terminom „jednom prilikom“, ali to ne znači prije spornog događaja kako pogrešno tumači žaliteljica.

Stoga je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da od dana saznanja za povredu (koje je uslijedilo najranije 25. kolovoza 2019.) do izricanja mjere otkaza ugovora o radu (02. rujna 2019.) nije protekao rok od 15. dana.

Nije povrijeđena ni odredba članka 119. ZR-a, jer je tuženik omogućio tužiteljici obranu, u smislu odredbe članak 119. stavak 2. ZR-a na sastanku održanom 29. kolovoza 2019. na kojemu su joj predočena sporni računi i snimke te je pozvana da iznese obranu i uopćeno je negirala krivnju ne dajući odgovarajuće objašnjenje. Budući da je utvrđeno protupravno prisvajanje određenog iznosa po tužiteljici nisu postojale zakonske pretpostavke za davanjem pismenog upozorenja u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZR-a i svi žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani.

Pravilno je sud prvog stupnja dosudio tuženiku koji je uspio u sporu troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

Sukladno predmetnom utvrđenju, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki 1. izreke.

Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu jer sastav tog podneska nije bio potreban (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a).

Nepobijani dio točke III izreka presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 04. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tajana Polić