Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10198/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KU, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog KU podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-18112/2023 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaćanjem žalbe okrivljenog KU osnovanom i u povodu žalbe okrivljenog KU, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i prekršajno pravnim sankcijama na način da se djela prekršaja za koje je okrivljeni KU proglašen krivim pravno označavaju kao prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te mu se na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče kazna zatvora u trajanju od 60 (šezdeset) dana, te na temelju odredbe članka 44. i članka 46. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 1 (jedne) godine ne počini prekršaj za koji bi mu bila izrečena ista ili stroža kazna, dok će se u slučaju opoziva uvjetne osude u istu, na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme oduzimanja slobode 25. studenog 2023., dok se zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost manju od 10 (deset) metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja SU iz [adresa], u trajanju od 4 (četiri) mjeseca - ukida.
II. Na temelju članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljeni KU oslobađa se plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-18112/2023 od 16. listopada 2024., okrivljeni KU proglašen je krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona utvrđena novčana kazna od 1.200,00 eura i prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona utvrđena novčana kazna od 700,00 eura, tako da mu je izrečena ukupna novčana kazna od 1.900,00 eura, u koju je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode dana 25. studenog 2023. kao 39,82 eura kazne, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost manju od 10 (deset) metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja SU iz [adresa], u trajanju od 4 (četiri) mjeseca.
Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 20,00 eura.
2.Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni KU zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
3.Žalba je osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti i u odnosu na žalbene navode.
5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, utvrđena je povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud okrivljenika je proglasio krivim za djela prekršaja iz članka 22. stavak 5. i članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prihvaćajući pravnu oznaku djela prekršaja navedenu po tužitelju, iako je u obvezi valjano označiti djelo prekršaja, pritom ne vezan pravnom oznakom, ali uz obvezu ne zadiranja u objektivni identitet optužbe i obvezu potpunog rješavanja optužbe.
6.Iz činjeničnog opisa pobijane presude proizlazi da je okrivljenik počinio isključivo prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojega čini onaj počinitelj koji nasilje u obitelji opisano u materijalnoj odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počini na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi. Stoga, radi se o kvalificiranom obliku djela prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kvalifikatornu okolnost čini dob odnosno zdravstveni status žrtve.
7.Prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji je također kvalificirani oblik prekršaja nasilja u obitelji iz materijalne odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a njegovu kvalifikatornu okolnost čini nazočnost djece pri čemu djeca nazočna nasilju Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji nisu označena kao žrtve. Stoga, počinitelj koji se kažnjava po kažnjivoj odredbi članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ustvari čini prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali se zbog postojanja kvalifikatorne okolnosti – nazočnosti djece, kažnjava po članku 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
8.Proglasivši krivim okrivljenog KU za dva kvalificirana djela prekršaja, i to iz članka 22. stavak 5. i članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pri čemu se inkriminacija odnosi na jedan događaj i jednu žrtvu, prvostupanjski sud povrijedio je materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika, jer ga je kaznio na način da je kumulirao kvalificirane oblike prekršaja, a što nije dopušteno.
9.Upravo ovakvo obrazloženje trebao je ponuditi prvostupanjski sud kao odgovor tužitelju prilikom proglašavanja krivim okrivljenika za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ali ne i prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U tom slučaju optužba bi bila u cijelosti riješena, a pri tom i zakonita.
10. U odnosu na žalbu i odluku o kazni, ovaj sud prihvatio je žalbene navode okrivljenika koji u žalbi iznosi da visina izrečene novčane kazne ugrožava izvršavanje njegove obveze utvrđene sudskom odlukom u pogledu uzdržavanja djece, time i žrtve, a razinu odnosa kojeg imaju ne želi ugroziti, te preinačio pobijanu presudu i u odnosu na kaznu izrečenu odnosno utvrđenu u odnosu na djelo prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
11. Za navedeno djelo prekršaja propisano je kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Budući je prvostupanjski sud svojom nepravomoćnom odlukom uspostavio načelo zabrane preinačenja prvostupanjske presude na štetu okrivljenika ukoliko je žalba podnesena samo u njegovu korist, ovaj sud je na kaznu koju izriče dužan primijeniti pravila o ublažavanju kazne iz odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, te je okrivljenom KU izrekao kaznu zatvora od 60 dana, a na temelju odredbe članka 44. i članka 46. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine ne počini prekršaj za koji bi mu bila izrečena ista ili stroža kazna, dok će se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme oduzimanja slobode 25. studenog 2023.
12. Izrekavši okrivljeniku kaznu zatvora, te primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu, okrivljenom KU upućena je takva vrsta prijekora kojom je po mišljenju prvostupanjskog suda omogućeno ostvarenje svrhe prekršajno pravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. Visina izrečene kazne, kao i duljina roka provjeravanja iz uvjetne osude, poruka su okrivljeniku o naglašenoj nedopustivosti i netoleranciji na ponašanja protivna Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, ali i uopće protupravnim ponašanjima, a i zahtjev da bez odgode sva svoja postupanja uskladi s društveno priznatim normama, kako ne bi kazna zatvora iz predmetne uvjetne osude bila opozvana, a on upućen na izdržavanje kazne zatvora. Jednako navedenom, prihvaćena je s druge strane i žalbena argumentacija, te je ovaj sud u cijelosti svjestan da uspostavljeni odnosi roditelj - djeca ne bi trebali biti opterećeni eventualnom nemogućnošću okrivljenika da postupa u skladu s obvezama uzdržavanja uslijed plaćanja visoke novčane kazne.
13. U smislu prethodno navedenog, ovaj sud je donio, prihvaćajući žalbu okrivljenika, i odluku o ukidanju zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost manju od 10 (deset) metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja SU iz [adresa], u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Prvostupanjski sud obrazlažući izrečenu zaštitnu mjeru nije dao niti jedan valjan i prihvatljiv razlog za izricanje zaštitne mjere iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u smislu postojanja okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja (objektivne i utvrdive okolnosti u ličnosti okrivljenika). Štoviše, u dokaznom postupku takve okolnosti nisu niti utvrđene.
14. Na temelju članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljeni KU oslobođen je plaćanja troškova žalbenog postupka
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu, Centar za socijalnu skrb Zagreb i tužitelja.
