REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-3648/2022
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. RD, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 5/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okr. RD, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 50. Pp -18750/2021 od 17. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba okr. RD, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okr. RD proglašen je krivim, zbog djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 188,41 kunu. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2.Protiv te presude okr. RD je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
3.Žalba je osnovana.
4.Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, u odnosu na pitanje je li na strani okrivljenog RD postojala nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što se opravdano ukazuje sadržajno žalbom.
5.Naime, okrivljenik se branio na način, da je osporavao da bi prsima odgurnuo HD, te zamahnuo rukom prema njemu s namjerom da ga udari, već je upravo HD bio taj koji ga je napao, te ga udarao po glavi i tijelu, od kojih udaraca je tražio medicinsku pomoć u KB Sestre Milosrdnice. Oštećeni u ovom postupku HD je iskazao kako je okrivljenik nasrnuo na njega, odnosno prsima ga odgurnuo i pri tome zamahivao rukama, pa se je on branio mašući rukama, a prilikom okrivljenikovog zamahivanja rukama, u nekoliko ga je navrata štrajfnuo po glavi. Svjedokina ĆD je iskazala kako je vidjela da se i okrivljenik i oštećenik deru, došlo je do sukoba između njih dvojice, no međutim nije se mogla očitovati tko je prvi nasrnuo. Svjedokinja RDĐ je iskazala kako se ne može očitovati tko je prvi dignuo ruku da bi započeo udarce, zna da su obojica udarali jednog drugog, te je vidjela da je okrivljenik i pao nakon čega je prestala tuča. Sigurna je da je okrivljenik zbog tog sukoba zadobio ozljede.
6.Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud preuranjeno donio presudu kojom se okrivljeni proglašava krivim, ne utvrdivši u potpunosti i pravilno činjenično stanje. Naime, okrivljenik se tereti da je prsima odgurnuo HD, te zamahnuo rukom u namjeri da ga udari, ostalo je dvojbeno je li žalitelj postupao u nužnoj obrani, uzimajući u obzir njegovu obranu, te iskaze ispitanih svjedokinja ĆD i RDĐ, koje nisu znale tko je prvi počeo sa fizičkom napadom.
7.Naime, pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja u kojem se drugi moraju pokoravati.
8.Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja okrivljenika i svjedoka, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti, nužno utvrditi je li žalitelj u fizičkom sukobu eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.
9.Činjenica da je žalitelj sudionik fizičkog sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupao u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.
10.Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenika, svjedoke, te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11.Iz navedenih razloga odlučeno je, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.
U Zagrebu, 4. prosinca 2024.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Mladen Budiša, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka za: spis, okrivljenika i tužitelja.
