1

Poslovni broj: 68 Gž Zk-46/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 68 Gž Zk-46/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Marine Kunić Stipčić kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: …, D., .., zastupanog po punomoćniku D. G., odvjetniku iz Z., protiv prvotuženika Z. I., OIB: …, S., …, zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici iz Z. i drugotuženika S. masa iza A. M. j.d.o.o., S., …, zastupana po stečajnom upravitelju M. M., svi zastupani po punomoćniku P. Ć., odvjetniku iz Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi prvotuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj P-231/20-18 od 24. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2023. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba prvotuženika Z. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini broj P-231/20-18 od 24. ožujka 2022. godine, u dijelu pod točkom I, II, IV i V izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I/ Utvrđuje se da A. Š. d.o.o. Z. nije namirena u svojoj tražbini iz ugovora o kreditu solemniziranog sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama B. I. čkbr. 5634 oranica C. od 1582 m2, zk.ul.br. 5978 k.o. S. K. i čkbr. 5635 oranica C. od 1799 m2 , zk.ul.br. 7132 k.o. S. K. od 20.11.1998. br.OU-212/98 čime su se stekli uvjeti za brisanje fiducije te uknjižbu A. Š. d.o.o. kao punopravnog vlasnika navedenih nekretnina.

              II/ Utvrđuje se da je tužitelj M. Š. ugovorom o ustupanju potraživanja zaključenim 30.12.2003. s A. Š. d.o.o. u stečaju stupio na njezino mjesto i time stekao pravni naslov za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama čkbr. 5634 oranica C. od 1582 m2, zk.ul.br. 5978 k.o. S. K. i čkbr. 5635 oranica C. od 1799 m2 , zk.ul.br. 7132 k.o. S. K..

              III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje sa ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 18.12.2013. između pokojnog B. I., kao prodavatelja, i A. M. j.d.o.o. S., kao kupca, pa se nalaže u zk.ul.br. 5978 čkbr. 5634 oranica C. od 1582 m2 i u zk.ul.br.7132 čkbr. 5635 oranica C. od 1799 m2, k.o. S. K., brisanje upisa prava vlasništva A. M. j.d.o.o. S… uz istovremenu uknjižbu

prava vlasništva tužitelja M. Š. iz D., …, OIB: …, na navedenim nekretninama, a što su tuženici dužni trpjeti."

              IV/ Utvrđuje se da je pravno nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 18.12.2013. između pokojnog B. I., kao prodavatelja, i A. M. j.d.o.o. S., kao kupca, te se nalaže u zk.ul.br. 5978 čkbr. 5634 oranica C. od 1582 m2 i u zk.ul.br.7132 čkbr. 5635 oranica C. od 1799 m2, k.o. S. K., brisanje upisa prava vlasništva A. M. j.d.o.o. S., … uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužitelja M. Š. iz D., …, OIB: …, na navedenim nekretninama, a što su tuženici dužni trpjeti.

              V/ Nalaže se tuženiku Z. I. naknaditi tužitelju M. Š. trošak ovog postupka u iznosu od 92.812,50 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove prvostupanjske presude tj. od 24.ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

2. Protiv te presude prvotuženik je podnio žalbu, u dijelu pod točkom I, II, IV i V izreke, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

 

3. Žalba prvotuženika nije osnovana.

 

4. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, te nije utvrđeno da je  prvostupanjski počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz toč 11. na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno prav

 

5. Neosnovano prvotuženik prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja, budući da su tužitelj i njegov prednik, A. štedionica d.o.o. u stečaju sklopili 30. prosinca 2003. godine Ugovor o ustupanju potraživanja kojim je prednik tužitelja ustupio tužitelju svoja potraživanja u iznosu od 10,130.848,74 kn u cijelosti, a prema popisu dužnika priloženog uz taj Ugovor (list 9 spisa).

 

6. U postupku Općinskog suda u Sesvetama koji se vodio pod brojem P-489/03 po tužbi prednika prvotuženika (tamo tužitelja) pokojnog B. I. protiv prednika tužitelja A. štedionice d.o.o. u stečaju (tamo tuženika) radi brisovnog očitovanja, prednik prvotuženika (tamo tužitelj), pokojni B. I., podneskom od 1. ožujka 2005. godine izvijestio je naslovni sud da je sva potraživanja koja je prednik tužitelja (tamo tuženik) imao prema predniku prvotuženika, ustupio M. Š., uz prijedlog sudu da mu dostavi tužbu radi očitovanja, te da ga u svojstvu tuženika pozove na slijedeće ročište, nakon čega je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama pod brojem P-489/03-32 od 27. rujna 2007. godine utvrđeno da je predmetna tužba povučena.

 

7. Svjedok M. Š. u svom iskazu navodi da je tužitelj sa svojim prednikom A. štedionicom d.o.o. u stečaju zaključio Ugovor o ustupanju potraživanja i to upravo potraživanja koje je pokojni prednik prvotuženika B. I. dugovao predniku tužitelja, a koji Ugovor je zaključio stečajni upravitelj prednika tužitelja V. P. o čemu je pokojni prednik prvotuženika bio obaviješten.

 

8. Prema tome iz navedenih dokaza, suprotno žalbenim navodima, jasno proizlazi aktivna legitimacija tužitelja u ovom postupku kao pravnog slijednika A. štedionice d.o.o. u stečaju, budući da je i sam pokojni prednik prvotuženika to priznao.

 

9. Navod prvotuženika da se protivio korištenju dokaza iz postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sesvetama pod brojem P-489/03, u kojem je prednik prvotuženika pokojni B. I. priznao da je tužitelj pravni slijednik A. štedionice d.o.o. u stečaju, nije osnovan, budući da iz spisa ne proizlazi da se pokojni prednik prvotuženika B. I. protivio korištenju dokaza iz spisa broj P-489/03, a na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 23. veljače 2022. godine, na kojem je glavna rasprava zaključena, a kojem je prisustvovala punomoćnica prvotuženika, sud prvog stupnja donio je rješenje kojim se određuje izvršiti uvid u spis i pročitati izvedeni dokazi, među ostalim i uvid u spis Općinskog suda u Sesvetama broj P-489/03, čemu se punomoćnica prvotuženika nije protivila, niti je tom provođenju dokaza prigovorila.

 

10. Neosnovani su i daljnji žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da prednik tužitelja nije namiren u svojoj tražbini iz Ugovora o kreditu solemniziranog Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama prednika prvotuženika.

 

11. Iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 779/96 sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretnini dužnika koja je upisana u zemljišne knjige radi osiguranja tražbine vjerovnika, sklopljenih između pokojnog prednika prvotuženika i prednika tužitelja 24. prosinca 1996. godine (list 137 i 132 spisa), proizlazi da je predniku tuženika plasiran kredit u iznosu od 250.000 tadašnjih DEM, odnosno 889.325,00 tadašnjih kuna, i to na rok od 6 mjeseci tj. od 24. prosinca 1996. godine do 24. lipnja 1996. godine (list 137 i 132 spisa), s time da korisnik kredita ovlašćuje kreditora da radi osiguranja predmetnog potraživanja prenese u korist kreditora vlasništvo na predmetnim nekretninama korisnika kredita, te su strane suglasno utvrdile da je dužnik knjižni vlasnik predmetnih nekretnina i da se tražbina vjerovnika osigura zasnivanjem fiducijarnog vlasništva u korist vjerovnika na nekretnini dužnika, te je dužnik izričito pristao da se osiguranje prijenosom vlasništva u cijelosti obavi na temelju predmetnog Sporazuma solemniziranog pred javnim bilježnikom i radnjama koje će umjesto suda u cijelosti provesti javni bilježnik, te je suglasan i izričito je ovlastio vjerovnika da na temelju tog Sporazuma  i Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 779/96 od 24. prosinca 1996. godine može odmah pokrenuti ovrhu radi predaje posjeda tih nekretnina.

 

 

12. I Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 789/97 sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na predmetnim nekretninama, zaključenim između prednika stranaka 13. veljače 1997. godine (list 128 i 123 spisa) korisniku kredita plasiran je kao kratkoročni kredit u iznosu od 159.600,00 tadašnjih DEM, odnosno 568.176,00 tadašnjih kuna i to na rok od 131 dan tj. od 13. veljače 1997. do 24. lipnja 1997. godine, te je ugovoreno da korisnik kredita ovlašćuje kreditora da radi osiguranja svog potraživanja prenese pravo vlasništva u korist kreditora na predmetnim nekretninama korisniku kredita, te su stranke suglasno utvrdile da je dužnik knjižni vlasnik predmetnih nekretnina i da su suglasne da se tražbina vjerovnika osigura zasnivanjem fiducijarnog vlasništva u korist vjerovnika na predmetnim nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige, a dužnik izričito pristaje da se osiguranje prijenosom vlasništva u cijelosti obavi na temelju tog Sporazuma solemniziranog pred javnim bilježnikom, te tim Ugovorom dužnik prenosi u vlasništvo vjerovnika predmetne nekretnine i suglasan je i izričito ovlašćuje vjerovnika da na temelju tog Sporazuma i Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 789/97 od 13. veljače 1997. godine može odmah pokrenuti ovrhu radi predaje posjeda predmetnih nekretnina.

 

13. Sukladno tome, na temelju tih ugovora o kreditu i Sporazuma o prijenosu vlasništva na predmetnim nekretninama, prednik tužitelja je upisan u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva.

 

14. Također i Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj 860/98, sklopljenog između prednika stranaka 10. studenog 1998. godine, sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama dužnika koje su upisane u zemljišne knjige, sklopljenog između prednika stranaka 12. studenog 1998. godine ( list 160 i 154 spisa), kreditor plasira korisniku kredita kratkoročni kredit u iznosu od 250.000 tadašnjih DEM, koji je korisnik kredita dužan vratiti u roku od dvije godine od sklapanja kredita, tj. od 10. studenog 1998. do 19. studenog 2000. godine, a kao sredstvo osiguranja podmirenja obveze, uz već izvršeni prijenos vlasništva po Ugovorima o kreditu broj 779/96 i 789/97, u čl. 5. Ugovora navedena su prije puštanja kredita u tečaj i druga sredstva osiguranja podmirenja predmetnog kredita, između ostalog i da kreditor može neograničeno i bez ikakvog daljnjeg uplitanja korisnika kredita raspolagati predmetnim nekretninama.

 

15. Prvotuženik se poziva na brisovno očitovanje prednika tužitelja od 5. svibnja 1999. godine, koje se odnosi na rješenja Općinskog suda u Sesvetama broj Z-176/97 i Z-610/97 kojima je uknjižba prava vlasništva prednika tužitelja na predmetnim nekretninama izvršena radi osiguranja njegovih tražbina u iznosu od 250.000 tadašnjih DEM i 159.600 DEM, a s obzirom da je dužnik izvršio svoje obveze prema vjerovniku, prednik tuženika tražio je od suda brisanje založnog prava vjerovnika Adria štedionice d.o.o.

 

16. Međutim, Aneksom broj 2 Ugovora o kreditu broj 779/97, sklopljenog između prednika stranaka 27. listopada 1998. godine (list 174 spisa), utvrđeno je ukupno potraživanje prednika tužitelja na dan 20. listopada 1998. godine, te je utvrđen rok povrata kredita s pripadajućim kamatama za dvije godine, odnosno do 20. listopada 2000. godine.

 

17. Isto tako, Aneksom broj 2 Ugovoru o kreditu broj 789/98, sklopljenog između prednika stranaka 27. listopada 1998. godine ( list 175 spisa), stranke su ugovorno utvrdile ukupno potraživanje prednika tužitelja na dan 20. listopada 1998., te su suglasno utvrdile da se tim Aneksom prolongira rok povrata kredita s pripadajućim kamatama za dvije godine, odnosno do 20. listopada 2000. godine.

 

18. I Nagodbom sklopljenom između prednika stranaka 27. listopda 1998. godine (list 170 spisa) stranke su izričito pristale da se predniku prvotuženika produži rok za vraćanje kredita po Ugovorima broj 779/96 i 789/97 na period o dvije godine, odnosno do 27. listopada 2000. godine.

 

19. Prema tome, iz navedenih aneksa predmetnim ugovorima o  kreditu i nagodbe, proizlazi da je iznose koji su predniku prvotuženika plasirani tim kreditima od 250.000 tadašnjih DEM i 159.600 tadašnjih DEM, prednik prvotuženika kao korisnik tih kredita bio dužan vratiti 20. listopada 2000. godine, a isto tako i kredit po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 860/98 u iznosu od 250.000 tadašnjih DEM, prednik prvotuženika bio je dužan vratiti 19. studenog 2000. godine, dakle, nakon brisovnog očitovanja od 5. svibnja 1999. godine, iz čega proizlazi da u vrijeme donošenja brisovnog očitovanja 5. svibnja 1999. godine dugovanje iz predmetnih ugovora o kreditu nije dospjelo, pa prednik prvotuženika, suprotno navodima prvotuženika,  nije mogao izvršiti svoju obvezu po tim kreditima.

 

20. To proizlazi i iz iskaza svjedoka M. Š., predsjednika uprave tadašnjeg trgovačkog društva A. štedionica koji je naveo da se to brisovno očitovanje nije odnosilo na fiduciju za osiguranje potraživanja koje je od svog prednika kupio tužitelj, nego na brisanje ranijih fiducija u sklopu pregovaranja i dogovora prednika stranaka prema kojem je prednik prvotuženika trebao preuzeti neka potraživanja koja je prednik tužitelja imao prema svojim štedišama, a presliku tog brisovnog očitovanja je onda iskoristio prednik prvotuženika da u pojedinačnom z.k. ispravnom postupku ponovno upiše predmetne nekretnine na svoje ime.

 

21. Osim toga, iz zapisnika javnog bilježnika J. Ž. od 19. ožujka 2003. godine pod brojem OU-319/2003 vidljivo je da je stečajni upravitelj za račun prednika tužitelja zatražio od javnog bilježnika da putem pošte izvrši poziv predniku prvotuženika pokojnom B. I. kao protivnika osiguranja, da postupi sukladno odredbi čl. 277. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00 – dalje: OZ) i da ga protivnik osiguranja preko javnog bilježnika u roku od 15 dana obavijesti zahtijeva li da se stvar na koje je vlasništvo preneseno na prednika tužitelja na temelju Sporazuma o prijenosu vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine vjerovnika iz Ugovora o kreditu broj 860/98, proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnog bilježnika.

 

22. Sukladno tom pozivu prednik prvotuženika pokojni B. I. je dopisom od 14. travnja 2003. godine javnom bilježniku J. Ž. na broj OU-319/2003 dostavio je obavijest da je ovlastio javnog bilježnika Z. J. da povede postupak prodaje navedene imovine i da se izmiri dugovanje.

 

23. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi da ni 2003. godine prednik prvotuženika nije isplatio kredit iz Ugovora broj 860/98, koji je bio dužan vratiti do 10. studenog 2000. godine, što i on sam priznaje dopisom od 14. travnja 2003. godine, upućenom javnom bilježniku J. Ž., pa je očito da prednik tužitelja nije namiren u svojoj tražbini, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

 

24. Kako prednik prvotuženika kao protivnik osiguranja nije postupio prema odredbi čl. 277. st. 1. i 2. OZ, niti su se predmetne nekretnine, sukladno stavku 4. istog članka, uspjele prodati u roku od tri mjeseca od dana kada je predlagatelj osiguranja na to ovlastio javnog bilježnika,  to se smatra, sukladno stavku 5. istog članka, da je predlagatelj osiguranja, odnosno prednik tužitelja postao punopravni vlasnik tih nekretnina i to za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine iz Ugovora o kreditu broj 860/98, zajedno s kamatama, troškovima i porezu na promet.

 

25. S obzirom na to da je tužitelj pravni slijednik Adria štedionice d.o.o. kao punopravnog vlasnika navedenih nekretnina, to je stekao pravni temelj za stjecanje prava vlasništva istih, sukladno odredbi čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

 

26. Nadalje, prednik prvotuženika pokojni B. I. sklopio je s prednikom drugotuženika A. M. j.d.o.o. 18. prosinca 2013. godine Ugovor o kupoprodaji nekretnina, prema kojem je prednik drugotuženika kupio od prednika prvotuženika predmetne nekretnine i to prema novoj izmjeri kč. 5634 upisane u zk.ul. 5978 k.o. S. K. i kčbr 5635 upisane u zk.ul. 7132 k.o. S. K..

 

27. Iz iskaza punomoćnika drugotuženika proizlazi da ne osporava tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je taj ugovor o kupoprodaji bio prividni pravni posao i da isti ne egzistira, jer da cijena navedena u tom ugovoru nije nikada plaćena i ne postoji o tome nikakva relevantna dokumentacija.

 

28. I sam prednik prvotuženika je kao tužitelj pokrenuo postupak protiv drugotuženika koji se pred sudom prvog stupnja vodio pod brojem P-5541/2020 radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 18. prosinca 2013. godine, te je u tom postupku donesena presuda iz koje je vidljivo da se radi o fiktivnom ugovoru, što je naveo i sam tužitelj, te da isti nema pravnih učinaka među strankama.

 

29. Prividan (simuliran ili fiktivan) je onaj ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid – fikcija pri sklapanju ugovora. Dakle, kada je riječ o simulaciji, ona postoji kad su stranke samo prividno sklopile pravni posao u obliku svjesnog nesklada između volje i očitovanja da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje, pa takav ugovor nema učinka između ugovornih strana. Posljedica prividnosti (simulacije, fiktivnosti) sastoji se u tome da ugovor ne proizvodi pravne učinke među ugovornim stranama, sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

 

30. Prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i 128/22 – dalje: ZZK) nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno.

 

31. Kako je predmetnom uknjižbom prava vlasništva na predmetnim nekretninama prednika drugotuženika, povrijeđeno knjižno pravo tadašnje A. štedionice d.o.o., čiji je tužitelj pravni slijednik, to je pravilno sud prvog stupnja, na temelju odredbe čl. 129. st. 1. ZZK odredio brisanje upisa prava vlasništva s imena prednika drugotuženika uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

 

32. Stoga je pobijanom presudom sud prvog stupnja pravilno prihvatio tužbeni zahtjev, a žalbenim navodima prvotuženik nije uspio osporiti pravilno utvrđenje suda prvog stupnja.

 

33. Isto tako sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP dosudio tužitelju i trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

34. Obzirom na naprijed navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP žalba prvotuženika je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda je u pobijanim dijelovima potvrđena kao u izreci presude ovog suda.

 

U Zagrebu, 19. prosinca 2023. godine

 

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb