Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-138/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD ACTA GROUP d.o.o Murvica, OIB: 31765881632, zastupanog po zakonskom zastupniku BC, a ovaj po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene ZC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku mr.sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 93 Povrv-73/2021-32 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća, održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene ZC kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem Ovrv-762/2020 od 17. studenog 2020. kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 42.413,13 kune / 5.629,19 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 93 Povrv-73/2021-32 od 31. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz [adresa] pod posl. br. Ovrv-762/2020 od 17. studenog 2020. kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 42.413,13 kune (što odgovara iznosu od 5.629,19 EUR, Tečaj konverzije 1 EUR=7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom, koja na ovaj iznos teče od 24. siječnja 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emila Brkića iz [adresa] pod posl. br. Ovrv- 762/2020 od 17. studenog 2020. kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 103.121,87 kuna (što odgovara iznosu od 13.686,62 EUR, Tečaj konverzije 1 EUR=7,53450) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, koja na ovaj iznos teče od 23. siječnja 2020. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.515,00 EUR (što odgovara iznosu od 11.414,77 kuna, Tečaj konverzije 1 EUR=7,53450) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja (31. listopada 2023.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je dijelom točke I. izreke presude djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz nalog tužitelju da tuženoj naknadi prouzročene troškove postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, da mu tužena isplati iznos od 145.535,00 kuna / 19.315,81 EUR-a, prema računu broj 2/2/2 od 24.12.2019., a koji račun da se odnosi na izvedene, a neplaćene građevinske radove iskopa temelja i nasipavanja tampona na nekretnini tužene, te transport bagera, koji radovi da su obavijeni 2019. godine.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da je po ovrhovoditeljevom, ovdje tužiteljevom, prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa od 24. prosinca 2019. godine, od strane Emila Brkića, Javnog bilježnika u [adresa], dana 17. studenog 2020. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-762/2020, doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim je naloženo ovršenici, ovdje tuženoj, da isplati ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, iznos od 145.535,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, te troškove postupka i predvidive troškove postupka (stranica 5 spisa), a protiv kojeg rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenica, ovdje tužena, da je uložila prigovor, ističući, da ona nikada nije čula za ovrhovoditelja, te da nije bila u nikakvom poslovnom odnosu na temelju kojeg ovrhovoditelj da bi imao bilo kakvu osnovu da potražuje traženi iznos od ovršenice, kao i da ovršenica nikakve radove od ovrhovoditelja da nije naručila, a niti dobila od strane ovrhovoditelja, te da nikada nije kontaktirala sa ovrhovoditeljem, kao niti sa zakonskim zastupnikom ovrhovoditelja.

7. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku presudu u ožalbenom dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima tužene, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužena, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

10. Nije u pravu tužena, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, utvrdio slijedeće činjenice:

- među strankama da nije sporno da nisu sklopile ugovor o građenju u pisanom obliku, kako to da je propisano odredbom članka 620. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), kao niti eventualne kasnije izmjene toga ugovora;

- iz računa broj 2/2/2 od 24. prosinca 2019. godine, tužitelj da je izdao račun s dospijećem 23. siječnja 2020. godine, na temelju kojeg da od tužene potražuje iznos od 1.500,00 kuna za transport bagera, 9.378,00 kuna za iskop temelja – stopa, iznos od 5.200,00 kuna za iskop temelja – meki podrum, iznos od 95.550,00 kuna za iskop temelja – tvrdi pokamer, iznos od 4.800,00 kuna za nasipanje tampona – rad, odnosno, ukupni iznos od 116.428,00 kuna, što uz PDV od 25 % u iznosu od 29.107,00 kuna, da iznosi ukupno 145,535,00 kuna, te na istom računu da se navodi, da se radi o radovima na gradilištu u [adresa], po naručitelju RC / ZC, projektant PC, iskop temelja za kuću, bazen, crne jame i gusterne;

- iz iskaza svjedoka LC, za kojeg i zakonski zastupnik tužitelja i tužena suglasno da iskazuju, da je upravo on bagerom izvodio radove iskopa na nekretnini tužene u [adresa], ovaj svjedok da je osobno izvodio radove iskopa, da je on svoj dio napravio, te da su na toj kući radili iskop crne jame, iskop gusterne, iskop bazena, temelja za kuću, nasipavanje temelja, a prije toga da su radili čišćenje terena i vađenje postojećih maslina, koje da su bile na terenu, te dogovorena cijena za te iskope da je bila 100 kuna po m3, bez odvoza materijala, da je teren bio dosta tvrd, što znači da treba više vremena, što da nije išlo u prilog zakonskom zastupniku tužitelja, zbog čega da su se RC i zakonsko zastupnik tužitelja svađali na terenu, kojem svađanju da je bila prisutna i tužena, te da je bila dogovorena cijena 100 kn/m3, a da je došlo do svađe, kada da su došli do tvrdog terena, iskazu kojeg svjedoka tužena da nije imala prigovora;

- iz Nalaza vještaka građevinske struke ŠC, cijena u periodu izvođenja radova za iskop u kategoriji zemljišta, kao i na predmetnoj lokaciji, da je iznosila od 105 do 125 kn/m3, a u višoj cijeni da je sadržan i utovar s odvozom, te da je cijena ista za dubinu 0,08 m i za široki iskop dubine do 3,5 m;

- na nekretnini tužene, kao investitora, da su izvedeni upravo radovi iskopa temelja za kuću, za bazen, za sabirnu (crnu) jamu i gusternu – cisternu, da a nisu izvedeni radovi iskopa za dogradnju, te za ukopani dio uz bazen i pomoćnu zgradu, koji radovi da su također izvedeni, ali kasnije po drugom izvođaču, a ne po tužitelju;

- da je JC imao usmenu punomoć tužene, da za istu, kao investitora i naručitelja radova na njezinoj nekretnini u [adresa], dogovori s tužiteljem izvođenje predmetnih građevinskih radova iskopa i tamponiranja;

- tužena da nije dokazala da je za predmetne radove platila svjedoku JC iznos od 90.000,00 kuna;

- dogovorena cijena iskopa na terenu tužene da je iznosila upravo 100 kn/m3, a cijena za sloj tampona da je iznosila 7,77 kn/m2, pa cijena radova iskopa, koje da je tužitelj obavio za tuženu da iznosi ukupno 42.413,13 kuna, koji iznos tužena da nije platila tužitelju.

13. Polazeći od pravilno utvrđenih činjenica, da je tužitelj za tuženu na njezinoj nekretnini u [adresa] izveo građevinske radove iskopa i tamponiranja, vrijednost kojih radova da iznosi 42.413,13 kuna / 5.629,19 EUR-a, a koji iznos tužena da nije platila tužitelju, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je, a pozivom na odredbu članka 620. stavka 1. ZOO/05, održao djelomično na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je tuženoj naloženo da isplatiti tužitelju iznos od 42.413,13 kune / 5.629,19 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i što je ispravno postupio, kada je ukinuo djelomično platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je tuženoj naloženo isplatiti tužitelju iznos od 103.121,87 kuna / 13.686,62 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

14. Naime, odredbom članka 620. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

15. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužene - kojima ista u biti prigovara na utvrđeno činjenično stanje po sudu prvog stupnja, a slijedom toga i na pogrešnu primjenu materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je donio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, ističući, da je radove na nekretnini tužene izveo LC, koji da nije zaposlenik tvrtke tužitelja, a niti da je samostalni obrtnik, koji da ima registrirani obrt za obavljanje poslova iskopa, pa u poslovnom prometu isti da nije niti mogao obavljati poslove kao podizvođač tužitelja, a takav njegov rad da bi bio protuzakonit, te rad koji da je izveo LC da je mogao izvesti samo u svoje ime i za svoj račun, jer između istog i tužitelja da ne postoji pravna i zakonska osnova, koja da bi ga ovlastila za izdavanje računa prema tuženoj – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu, pa se tužena, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske odluke, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu donio na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske odluke, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Žaliteljici, je a u odnosu na njezine žalbene prigovore, za odgovoriti, da iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i rezultata kompletne raspravne građe, proizlazi, da je, a temeljem usmenog dogovora sa JC, koji je od strane tužene, kao investitora, imao usmenu punomoć za naručivanje radova, tužitelj za tuženu, kao investitora i naručitelja radova, na njezinoj nekretnini u [adresa], izveo građevinske radove iskopa i tamponiranja, vrijednost kojih radova iznosi 42.413,13 kune / 5.629,19 EUR-a, kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjske presude.

17. Nadalje, žaliteljici je i za navesti, da ona niti svojom žalbom ne prigovara da su predmetni radovi na njezinoj nekretnini izvedeni, a vrijednost koji radova da iznosi 42.413,13 kune / 5.629,19 EUR-a, a činjenica što je predmetne radove izveo LC ne utječe na obvezu tužene da tužitelju plati za izvedene radove, jer iz iskaza u postupku saslušanog svjedoka LC na ročištu rasprave, održane 30 studenog 2021. (stranice od 80 do 88 spisa), između ostalog, proizlazi, da je imenovani svjedok naveo, da je za izvedene radove njega trebao platiti tužitelj, te iz iskaza navedenog svjedoka ne proizlazi, da je za izvedene radove tužena prema njemu imala bilo kakvih obveza.

18. Isto tako, tuženoj je za navesti, da predmet ovog spora nije odnos između tužitelja i svjedoka LC, a niti je tužena tijekom prvostupanjskog postupka isticala da je ona za izvedene radove dužna platiti svjedoku LC, već je predmet ovog spora, da li su izvedeni utuženi radovi i da li je tužena tužitelju dužna platiti za izvedene radove ili nije, pa, u okolnostima, kada su predmetni radovi po sudu prvog stupnja izvedeni, a za koje radove je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da ih je izveo tužitelj, a tužena da nije tužitelju platila za te izvedene radove, tada je, u tim okolnostima, neovisno o činjenici tko je u ime i za račun tužitelja te radove za tuženu izvodio, tužena, a pozivom na odredbu članka 620. stavka 1. ZOO/05, dužna tužitelju platiti vrijednost tih izvedenih radova, kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

19. Prema tome, žalba tužene, izjavljena žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužene i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

21. Budući, da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a na utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu, kojim je točkom I. izreke presude djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

22. Nepobijani dio (točku II. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim

Split, 4. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac