Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-807/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika POLI-MONT d.o.o., Zabok, Špičkovina 9, OIB: 20050271976, zastupanog po punomoćniku Ivanu Zubiću, odvjetniku u Krapini, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 86 P-2498/2020-32 od 18. rujna 2023., u sjednici vijeća, održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženik platiti iznos od 11.693,99 kuna / 1.552,06 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke presude), potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 86 P-2498/2020-32 od 18. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku POLI-MONT d.o.o., Zabok, Špičkovina 9, OIB: 20050271976 platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 27.285,99 kn / 3.621,47 Eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „nalaže se tuženiku POLI- MONT d.o.o., Zabok, Špičkovina 9, OIB: 20050271976 platiti tužitelju, HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 11.693,99 kn/ 1.552,06 Eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku POLI-MONT d.o.o., Zabok, Špičkovina 9, OIB: 20050271976 platiti tužitelju, HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn / 298,63 Eura u roku od 15 dana."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da mu tuženik platiti iznos od 11.693,99 kuna / 1.552,06 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u korist tužitelja, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade štete isplati iznos od 38.979,98 kuna, a koji iznos da predstavlja 50% invalidske mirovine, koji iznos tužitelj da je u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019. isplatio svom osiguraniku AH, kojem da je, kao zaposleniku tuženika, radi zadobivenih ozljeda u radnoj nezgodi, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad i to u omjeru od 50% zbog zadobivenih ozljeda, a u omjeru od 50% zbog bolesti.

6. Iz stanja spisa predmeta i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 161. stavcima 1. i 2. i odredbama članka 162., te odredbama članka 163. sve Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18 i 102/19 – dalje: ZMO), smatrajući da je poslodavac njegovog osiguranika odgovoran za nastalu štetu osiguraniku AH, zbog razloga, što da u vrijeme nastanka predmetne štete nisu provedene mjere zaštite ne radi i mjere za zaštitu građana, čemu tuženik da se u odgovoru na tužbu protivio, navodeći, da on nije u potpunosti odgovoran za nastalu štetu, jer osiguranik tužitelja da je pridonio nastanku štete zbog toga što da nije postupao sa potrebnom pažnjom, budući da nije poduzeo mjere potrebne da do štetnog događaja ne dođe, a prvenstveno da je propustio na pouzdan način provjeriti stabilnost podloge na koju da se vrši istovar.

7. U ovoj fazi postupka, sporna je točka II. izreke prvostupanjske presude, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznos od 11.693,99 kuna / 1.552,06 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom.

8. Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u osporavajućem dijelu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- između stranaka da nije sporno da se 18. lipnja 2008. dogodila ozljeda na radu, u kojoj da je stradao osiguranik tužitelja i radnik tuženika TH, koja ozljeda da se dogodila na način, da je došlo do poskliznuća bagera i prevrtanja istog na lijevu stranu, uslijed čega bager da je stisnuo osiguraniku tužitelja stopalo;

- TH da je priznato pravo na invalidsku mirovinu u omjeru od 50% zbog bolesti i 50% zbog ozljede na radu;

- tužitelj, u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019., da je isplatio TH invalidsku mirovinu od 77.959,96 kuna, a iznos od 38.979,98 kuna da predstavlja 50% isplaćene invalidske mirovine;

- iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivice Jurička, transportno vozilo, koje da se koristilo prilikom štetnog događaja, da nije bilo odgovarajuće za predmetne poslove, budući da je nosivost predmetnog vozila bila 1140 kg, dok bager da je imao masu 2588 kg, a tuženik za radnika TH da nije imao valjanu zdravstvenu svjedodžbu za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, te tuženik da nije imao pisanu uputu za rad sa mini bagerom gusjeničarom, a iz opisa događaja da proizlazi, da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom u vrijeme nastanka štetnog događaja, te iz spisa da nije vidljivo da bi mini bager gusjeničar imao sigurnosni pojas, a svi strojevi koji da su pokretni da moraju imati sigurnosni pojas, te vještak da ne može sa sigurnošću tvrditi da je u predmetnom mini bageru - gusjeničaru bio postavljen sigurnosni pojas;

-iz pisanog Nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća u predmetu Općinskog suda u Zaboku, pod poslovnim brojem P-483/2009, zbog tehničkih karakteristika mini bager da nije smio biti prevožen teretnim vozilom, a kad je već bio, onda da je trebalo osigurati istovar na ravnoj i čvrstoj podlozi, na kojoj, uz primjerenu stabilizaciju tovarnog prostora, da ne bi došlo do prevaljivanja;

- iz presude Općinskog suda u Zaboku pod poslovnim brojem P-483/09 od 7. ožujka 2011., u pravnoj stvari tužitelja TH, protiv tuženika POLI-MONT d.o.o., radi naknade štete zbog štetnog događaja od 18. lipnja 2008., da je utvrđena podijeljena odgovornost za nastanak istog štetnog događaja u omjeru od 30% na strani ovdje tužiteljeva osiguranika i 70% na strani tuženika, jer tuženik da nije postupio u skladu s odredbom članka 34. stavka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004), obzirom da je kao poslodavac rasporedio zaposlenika na poslove s posebnim uvjetima, iako prethodno da nije utvrdio, da li zaposlenik ispunjava posebne uvjete, te potom da nije postupio po člancima 43. i 44. istog zakona, jer da je bio dužan isključiti iz upotrebe stroj, koji da nije podoban, odnosno vučno vozilo za prijevoz bagera, kao i stoga što proces istovara da nije organizirao prema pravilima struke;

- nadalje, tužiteljev osiguranik da je pridonio nastanku štete, jer da je trebao poduzeti veću pažnju od one koju da je upotrijebio, te, neovisno od propusta tuženika, poduzeti i daljnje mjere da do štetnog događaja ne dođe, posebno tražiti da uz njega bude prisutan drugi radnik, koji da mu strogo pokazuje kako se odvija proces istovara i da ga upozorava na propuste, te tužiteljev osiguranik da je bio dužan na pouzdaniji način provjeriti stabilnost podloge na koju da se vrši istovar;

- svjedok TH u svom iskazu da je naveo, da se navedenog štetnog događaja ne sjeća dobro, a na pojedinačna pitanja isti da je odgovarao da se ne sjeća.

12. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je pravilno zaključio, da je osiguranik tužitelja TH odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 30%, dok tuženik da je odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 70%, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je naložio tuženiku da, sukladno utvrđenom stupnju njegove suodgovornosti u visini od 70%, isplati tužitelju iznos od 27.285,99 kuna / 3.621,47 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, presuđujući kao točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i što je ispravno postupio, kada je, a obzirom na utvrđenu suodgovornost od 30% na strani osiguranika tužitelja za nastanak utužene štete, odbio zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati daljnji iznos od 11.693,99 kuna / 1.552,06 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

13. Stoga, žalbenim navodima tužitelja - kojima isti u biti daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da osiguranik tužitelja nije suodgovoran za nastalu predmetnu štetu, pa da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom II. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja po sudu prvog stupnja i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom II. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom II. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Žalitelju, je a u odnosu na njegove žalbene prigovore, i za navesti, da iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, kao i iz rezultata kompletne raspravne građe, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda je osiguranik tužitelja trebao poduzeti veću pažnju od one koju je upotrijebio, te poduzeti i daljnje mjere da do štetnog događaja ne dođe, posebno tražiti da uz njega bude prisutan drugi radnik, koji bi mu pokazivao kako se odvija proces istovara i da ga upozorava na propuste, budući da je nosivost predmetnog vozila bila manja od bagera, kao i što je osiguranik tužitelja na pouzdaniji način trebao provjeriti stabilnost podloge na koju se vršio istovar, a što je sve propustio uraditi, pa, a imajući u vidu i činjenicu da utužene prigode osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a što je trebao biti, neovisno o tome da li je predmetno vozilo raspolagalo sigurnosnim pojasom ili nije, obzirom da se radi o vozilu u pokretu, je na izloženi način osiguranik tužitelja utužene prigode svojim ponašanjem, odnosno propustima, doprinio nastanku utužene štete u omjeru od 30%, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, kada je zaključio da osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak predmetne štete u omjeru od 30%.

15. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

16. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 3. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

17. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

18. Nepobijani dio (točku I. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 4. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac