Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1067/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ad. 1) DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad. 2) ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima Zdravki Periša i Mariju Depolo, odvjetnicima u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tonću Miliću, odvjetniku u Metkoviću, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi umješača na strani tuženika, protiv djelomične presude Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem 9 Pn-5/2021 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća, održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o je
Odbijaju se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i žalba umješača na strani tuženika BM kao neosnovane i potvrđuje se djelomična presuda Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem 9 Pn-5/2021 od 7. ožujka 2024..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da isplatiti tužitelju ad. 1) na ime novčane naknade imovinske štete iznos od 1.990,84 EUR-a, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju ad. 1) naknadi parnične troškove u iznosu od 2.668,76 EUR-a,
2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku djelomičnu presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista djelomična presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1).
3. Žali se i umješač na strani tuženika, pobijajući prvostupanjsku djelomičnu presudu, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista djelomična presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1).
4. U odgovoru na žalbe, tužitelj ad. 1) je predložio da se iste žalbe odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska djelomična presuda.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Žalba umješača na strani tuženika nije osnovana.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja ad.1) za naknadu imovinske štete, koju štetu da je pretrpio na svom vozilu, u prometnoj nezgodi, koja da se dogodila dana 6. studenog 2018. godine, na način, da je supruga tužitelja ad. 1), ĆM (tužiteljica ad. 2), upravljajući vozilom iz pravca mjesta [adresa] prema mjestu Komin, oko 17,45 sati, dakle po mraku, desnim dijelom vozila udarila u stražnji lijevi kotač traktora u vlasništvu BM, koji traktor da nije bio parkiran izvan kolnika, nego da se sa lijevim kotačima, dakle i prednjim i stražnjim, nalazio na prometnoj traci, kojom da se kretala supruga tužitelja ad. 1), a koji traktor da nije bio osvijetljen, dakle, da nije imao reflektirajuća svjetla, koja da bi ukazivala na njegov položaj.
8. U ovoj fazi postupka nije sporna visina štete na vozilu tužitelja, već je sporan osnov odgovornosti tuženika za utuženu štetu na vozilu tužitelja ad. 1).
9. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je tužitelj ad. 1) podnio sudu tužbu, radi naknade nastale štete na svom vozilu, dok tužiteljica ad. 2) sudu da je podnijela tužbu, radi naknade neimovinske štete, koju da je pretrpjela kao posljedicu predmetne prometne nezgode, pa sud prvog stupnja, zbog iste činjenične i pravne osnove, te istog tuženika, da je odlučio, radi efikasnosti i ekonomičnosti, odnosno svrsishodnosti, provesti jedinstven postupak, te tužbu tužitelja DM i tužbu tužiteljice ĆM da je spojio radi zajedničkog raspravljanja, a što da su predložile i same parnične stranke.
10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi, da je po provedenom postupku, a temeljem izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:
- traktor BM da je bio parkiran na cesti, suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/2020 – dalje: ZSPC);
- iz Nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing Bepice Borića i vještaka dipl.ing. HM, tužiteljica ad. 2) predmetnom dionicom da je vozila brzinom od 49,6 km/h do 52 km/h, a na tom području ograničenje brzine da je 50 km/h;
- tužiteljica ad. 2) da je vozila pod kratkim svjetlima;
- iz policijskog zapisnika, da se radi o naseljenom mjestu, na dijelu gdje rasvjeta već da je prestala postojati;
- iz iskaza tužiteljice ad. 2), ista da je vozila pod snopom kratkih svjetala, jer da joj je u susret bilo dolazilo drugo vozilo, te da se odjednom pred njom pojavio traktor;
- jedino tužiteljica ad. 2) da je bila sudionik predmetne prometne nezgode, te drugih očevidaca da nije bilo;
- provedenim vještačenjem, da kada bi se iz suprotnog smjera kretao automobil s uključenim kratkim svjetlima, tada vozačica da je mogla vidjeti traktor prema svom vremenu reakcije izmicanja od 1,3 sekunde u prostornom intervalu od oko 17,7 metara, te u slučaju da se tada odlučila kočenjem izbjeći sudar, to da bi uspjela da se kretala brzinom od 37 km/h i manjom od navedene;
- oba vještaka da su zaključila, tužiteljica ad. 2), pri vožnji kojom da se kretala između 49,6 km/h i 52 km/h, što da je granična brzina dopuštenog kretanja u naselju, gdje da je ograničenje 50 km/h, pri kratkom snopu svjetala, da je mogla uočiti traktor na cesti u udaljenosti od 17,7 metara, odnosno 26 metara prema vještaku dipl.ing. Sretanu Ugrinu, ako joj nije išao drugi automobil u susret, te isto da je zaključio i vještak dipl.ing. Bepica Borić, navodeći da je realan domet za uočavanje između 18 i 25 metara;
- tužiteljica ad. 2) da je i sama izjavila da nije kočila, a tragovi kočenja zaista da nisu nađeni, a iz zaključka vještaka dipl.ing. Sretana Ugrina, da se sraz vozila i traktora dogodio upravo pri brzini kretanja, sukladno položaju vozila nakon nesreće i oštećenjima;
- predmetni traktor da nije bio propisano obilježen u pogledu retrorefleksije (da nije imao kadioptere);
- iz nalaza i mišljenja oba imenovana vještaka, zadnja svjetla traktora da ne predstavljaju kadioptere, odnosno reflektirajući prsluk, znak ili bilo što drugo, što da bi značilo da je vlasnik istog poduzeo sve da parkirani traktor ne dovede u opasnost druga vozila i bude vidljiv sudionicima u prometu;
- od ruba parkiranog traktora (koji da je zauzeo 1,5 m ceste) do ruba uzdužne linije na kolniku, koja da dijeli cestu na dva dijela (a koja strana ceste da je široka 3,6 metara), da ima prostora 2,1 metar, a širina slobodnog prolaza, od zaustavljenoga ili parkiranog vozila, do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti, da je morala biti viša od 3 m, da bi vozilo odnosno u ovom predmetu traktor, bio propisno zaustavljen ili parkiran;
- visinu štete na vozilu tužitelja ad. 1), tuženik da ne osporava, dakle tuženik da čini nespornom činjenicu iz tužbe, po kojoj visina štete na vozilu tužitelja ad. 1) da iznosi 15.000,00 kuna / 1990,84 EUR-a;
- tužiteljica ad. 2) da je u prekršajnom postupku oslobođena krivnje za predmetnu prometnu nezgodu.
11. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je pravilno zaključio, da se utužene prigode tužiteljica ad. 2) kretala graničnom dopuštenom brzinom, pa stoga da nema njene odgovornosti, jer da su vremenske prilike bile dobre, kolnik suh, ravan, promet rijedak, a ista da nije mogla predvidjeti parkiran i neobilježen traktor na dijelu ceste kojom se kreće, te tužiteljica ad. 2), u situaciji kada da joj dolazi drugi automobil u susret, predmetni traktor da je mogla uočiti na udaljenosti od 17 do 18 metara, pa kako vožnja prometnim trakom da nije bila sigurna, to da je parkirani traktor u cijelosti odgovoran za nastanak predmetne prometne nezgode, ispravno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, kada je, a pozivom na odredbe članka 78. stavka 1., odredbe članka 79. i odredbe članka 82. stavka 1. točke 12., te odredbe članka 106. sve ZSPC-a, te odredbe članka 1045. i odredbe članka 1085. stavcima 1. i 2. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), naložio tuženiku da isplatiti tužitelju ad. 1) na ime novčane naknade imovinske štete na njegovom vozilu iznos od 1.990,84 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, presuđujući sve na način, kako je pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske djelomične presude.
12. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je, utvrđujući da tužiteljica ad. 2) nije odgovorna, a niti suodgovorna, za nastanak predmetne prometne nezgode, već da je za nastanak iste prometne nezgode u cijelosti odgovoran nepropisno parkirani traktor BM, točkom I. izreke prvostupanjske djelomične presude naložio tuženiku da isplatiti tužitelju ad. 1), na ime novčane naknade imovinske štete na njegovom vozilu, iznos od 1.990,84 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
13. Naime, u okolnostima kada je, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, tužiteljica ad. 2) utužene prigode, u noćnim uvjetima, na mjestu gdje je rasvjeta već prestala postojati, svojim vozilom upravljala s uključenim kratkim svjetlima, jer se iz suprotnog smjera kretao automobil sa uključenim kratkim svjetlima, tada je, u tim okolnostima, tužiteljica mogla vidjeti predmetni traktor u prostornom intervalu od 17,7 metara, koji traktor nije bio propisano obilježen u pogledu retrorefleksije, odnosno, nije imao kadioptere, te kočenjem izbjeći predmetni sudar da se kretala brzinom od 37 km/h i manjom od navedene, dakle brzinom koja je i manja od brzine, koja je na tom području ograničena na 50 km/h, pa i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica ad. 2), koja se utužene prigode, a kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka, svojim vozilom kretala graničnom dopuštenom brzinom i to od 49,6 km/h (vještak dipl.ing. Bepica Borić) do 52 km/h (vještak dipl.ing. Sretana Ugrina), nije odgovorna, a niti suodgovorna za nastanak predmetne prometne nezgode, već je za nastanak te prometne nezgode isključivo odgovoran nepropisno parkirani traktor na dijelu kolnika, a kako je to sve ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem prvostupanjske djelomične presude.
14. Stoga, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja presudio kao točki I. izreke prvostupanjske djelomične presude, a kojim žalbenim navodima se pridružuje i umješač na strani tuženika – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje djelomične presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1), pa se žalitelji, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje prvostupanjske djelomične presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom I. izreke svoje djelomične presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1), a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
15. Žaliteljima je, a u odnosu na njihove žalbene prigovore, i za navesti, da je sud prvog stupnja točkama 22. i 22.1. obrazloženja svoje odluke dao jasne i valjane razloge o tome, zašto zaključuje da je tužiteljica ad. 2) utužene prigode svojim vozilom upravljala kratkim svjetlima u trenutku dolaska drugog vozila u susret, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Nadalje, žaliteljima je i za navesti, da sud prvog stupnja nije vezan utvrđenjima u provedenom prekršajnom postupku, u kojem je tužiteljica ad. 2) oslobođena krivnje za nastanak predmetne prometne nezgode, već je sud prvog stupnja u ovom postupku bio ovlašten utvrđivati sve činjenice, o kojim bi ovisila osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja ad. 1), a žaliteljima je suviše i za navesti, da u okolnostima da se tužiteljica ad. 2) utužene prigode svojim vozilom nije kretala oborenim svjetlima zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera, odnosno da se iz suprotnog smjera nije kretao automobil s uključenim kratkim svjetlima, da bi ista, a kakao to proizlazi iz Mišljenja vještaka dipl.ing. Sretana Ugrina (stranice 182 i 183 spisa), mogla vidjeti traktor na udaljenosti od 26 metara, pa kočenjem da bi izbjegla sudar, da se kretala brzinom od 49 km/h i manjom od navedene, iz čega proizlazi da tužiteljica ad. 1) niti u tim okolnostima ne bi izbjegla sudar da se kretala dozvoljenom brzinom na tom području, na kojem području je brzina ograničena na 50 km/h.
17. Suviše, žaliteljima je i za navesti, da je, u okolnostima kada je našao da je na temelju raspravljanja tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) sazrio za konačnu odluku, pravilno sud prvog stupnja postupio, kada je u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) donio prvostupanjsku djelomičnu presudu, jer je isto utemeljeno na odredbi članka 329. stavku 1. ZPP-a,
18. Prema tome, žalbe žalitelja, izjavljene zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nisu mogle biti uvažene.
19. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalbe žalitelja i u ovom dijelu, kojima se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žale, ukazuju neosnovane.
20. Budući, da prvostupanjska djelomična presuda nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističu žalitelji, niti, uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, a na ispravno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je pravilno primijenjeno, to je žalbu tuženika i žalbu umješača na strani tuženika valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku djelomičnu presudu, slijedom čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
Split, 4. prosinca 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
