Poslovni broj: Usž-3043/2023-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZF, iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 10 Us I-791/2023-5 od 11. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 10 Us I-791/2023-5 od 11. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/22-01/105, URBROJ: 513-04-22-3 od 21. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/74, URBROJ: 513-02-3005/14-22-20 od 22. veljače 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/21-18/74, URBROJ: 513-02-3005/14-22-20 od 22. veljače 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 195.201,72 kuna za rabljeno motorno vozilo marke Bentley Bentayga, austrijskih registarskih oznaka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da niti jedan po njemu predloženi dokaz nije izveden, čime da je povrijeđeno načelo kontradiktornosti. Ističe da se zanemaruju i njegove tvrdnje da predmetno motorno vozilo ne posjeduje i ne koristi, nego da posjeduje i koristi svoje osobno vozilo. U odnosu na uporabu motornog vozila navodi da se ne radi o nezakonitoj uporabi, a osobito ne nezakonitoj uporabi koja zahtijeva svijest i volju jer on nema saznanja kada je vozilo uvezeno u Republiku Hrvatsku i da li je prijavljeno nadležnom carinskom uredu. Naposljetku navodi da je predmetno motorno vozilo nezakonito oduzeto jer nije utvrđeno postojanje opasnosti da bi on otežao ili spriječio izvršenje porezne obveze, a niti je pritom primijenjeno načelo razmjernosti. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i rješenja, a podredno da ukine pobijanu presudu i rješenja te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 26. siječnja 2021. na području Republike Hrvatske zatečen u posjedu i upravljanju motornim vozilom austrijskih registarskih oznaka, u vlasništvu ČF, za koje vozilo nije podnesena porezna prijava nadležnom carinskom uredu radi obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, a da je tužitelj državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], zaposlen u društvu Germania sport d.o.o., sa sjedištem u [adresa], korisnik mirovinskog i zdravstvenog osiguranja u Republici Hrvatskoj, bez prijavljenog boravka izvan Republike Hrvatske.
8. Prvostupanjski sud održao 4. rujna 2023. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 9. stavka 2. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ("Narodne novine", broj: 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19. – dalje: ZPPMV) propisano je da je porezni obveznik dužan carinskom uredu nadležnom prema sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila te da se neprijavljivanje motornog vozila nadležnom carinskom uredu u navedenom roku i svako raspolaganje motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza smatra nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske.
10. Odredbom članka 4. stavka 1. točke c) ZPPMV-a propisano je da je nezakonita uporaba motornog vozila svako korištenje, posjedovanje te činjenično i pravno raspolaganje motornim vozilom na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez.
11. Odredbom članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV-a propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na motorna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
12. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj kao rezident Republike Hrvatske, koji se na području Republike Hrvatske koristio motornim vozilom stranih registarskih oznaka, za koje nije bila podnesena porezna prijava nadležnom carinskom uredu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, nezakonito uporabio motorno vozilo na području Republike Hrvatske, zbog čega je u obvezi platiti posebni porez na motorna vozila neovisno o tome što nije vlasnik istog jer nije odlučno tko je vlasnik vozila, već tko je vozilo nezakonito koristio, a sve u skladu s prethodno citiranim odredbama ZPPMV-a.
13. U odnosu na prigovor tužitelja da nije primijenjena razmjernost ovaj Sud nalazi da prigovor nije osnovan. Naime, sprječavanje nezakonitog postupanja u izvršenju obveze plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u javnom je interesu i taj interes prema ocjeni ovog Suda preteže nad privatnim interesom tužitelja pa s obzirom na to nije došlo do povrede načela razmjernosti.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odbio izvesti po njemu predložene dokaze i da je zbog toga činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer sud u smislu odredbe članka 33. stavka 3. ZUS-a nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.
15. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud ističe da ih tužitelj opetovano iznosi iako je prvostupanjski sud svaki od njih otklonio s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Pritom ovaj Sud napominje da i sam Europski sud za ljudska prava u odnosu na obvezu sudova da obrazlažu svoje odluke, koja obveza proizlazi iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističe da ta obveza ne podrazumijeva da sudovi trebaju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već da se mjera do koje se proteže obveza davanja obrazloženja razlikuje s obzirom na narav odluke i okolnosti konkretnog predmeta (Hajdarić protiv Hrvatske br. 28183/09). Isto tako prema dosljednoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske obvezu obrazlaganja odluka ne treba shvaćati kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o naravi odluke i okolnostima određenog slučaja imajući u vidu i obrazloženje koje je stranka dobila u nižestupanjskom postupku koji je prethodio (broj U-III-1201/18).
16. Dopuna žalbe tužitelja, koju je ovaj Sud zaprimio 11. listopada 2024. podnesena je izvan zakonom propisanog roka zbog čega ju Sud nije uzeo u razmatranje.
17. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
18. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
19. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
20. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
