Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9999/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DM, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), kojeg brani Stjepan Širić, odvjetnik u Osijeku, odlučujući o žalbi okrivljenika DM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 7. listopada 2024. godine, broj: Pp-1701/2024-28, na sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2024. godine,
p r e s u d i o j e :
I) Odbija se žalba okrivljenika DM kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenik DM je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik DM proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju novčanu kaznu je obvezan platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, te ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 14,00 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.
Istom presudom okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio po žalbu okrivljenik zbog kako se razabire pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da je kritične zgode upravljao teretnim vozilom koje ulazi u skupinu vozila za koje je potrebna vozačka dozvola C kategorije, te u kritično vrijeme nije bila na snazi za njega nikakva zabrana. Također prigovara da nije na navedenu okolnost saslušan u tijeku postupka, te da je njegov branitelj za ročište održano dana 3. rujna 2024. opravdao svoj izostanak, a isto je unatoč toga provedeno bez nazočnosti okrivljenika i branitelja.
Žalitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbaciti optužni prijedlog kao neuredan i nedopušten, odnosno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Okrivljenik, kao niti njegov branitelj, uredno pozvani na ročište zakazano za dan 3. listopada 2024., nisu se odazvali pozivu suda, niti su opravdali svoj nedolazak, iako su u pozivu obavješteni na moguće posljedice neodazivanja pozivu suda, te je prvostupanjski sud opravdano proveo ročište bez njihove nazočnosti, na kojem je između ostalog, pročitana obrana okrivljenika i izvršen uvid u priložene materijalne dokaze, što je sve obrazloženo razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
Neosnovano se ističe kako je branitelj okrivljenika ispričao svoj izostanak putem telefona, jer prvostupanjski sud očito o tome nije pravodobno ili nije uopće imao saznanja, a osim toga poziv za ročište 3. listopada 2024. je branitelj primio dana 19. rujna 2024., te je svoj izostanak mogao ispričati pisanim putem i zamoliti odgodu ročišta. No unatoč izostanku branitelja, navedena okolnost nije od utjecaja na zakonitost presude.
6. Prvostupanjski je sud provedenim materijalnim dokazima, posebice uvidom u raniji pravomoćni prekršajni nalog izvršan 15. ožujka 2021., Policijske uprave broj: 511-07-29/05-84-1/2021 od 18. veljače 2021., kojim je okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, te podatak središnjeg informacijskog sustava za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je kritične zgode upravljao okrivljenik, koje obzirom na relevantne karakteristike pripada u skupinu vozila B kategorije, u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i osnovano zaključio da su se u postupanju okrivljenika stekli elementi prekršaja iz članka 289. stavak 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Nadalje, okrivljenika ne ispričava od prekršajne odgovornosti činjenica da eventualno nije znao za tijek zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je bio dužan o navedenoj okolnosti voditi računa nakon pravomoćnosti ranijeg prekršajnog naloga. Policija nema obvezu obavještavati vozače o početku izvršenja pravomoćno izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.
7. Žalbenim navodima okrivljenik dakle nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Nadalje, kako iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
9. Razmotrivši odluku o prekršajno pravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Okrivljenik je upravljajući motornim vozilom u prometu za vrijeme dok mu je na snazi bila zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom zbog ranije počinjenog prometnog prekršaja, počinio prekršaj koji ulazi u kategoriju najtežih prometnih prekršaja, za koji je bila propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, odnosno sada od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili alternativno kazna zatvora u trajanju do 60 dana, stoga ovaj Sud drži da nema uvjeta za smanjenje i ublažavanje izrečene kazne.
Izrečena novčana kazna primjerena je kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca nije prestroga, te je dostatno obrazložena.
Pobijanom presudom osnovano je dakle i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
10. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.
Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je imovnom stanju okrivljenika i složenosti postupka.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. prosinca 2024. godine
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Marcela Soljačić Prester v.r
Nediljko Boban v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.