Poslovni broj: Usž-701/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HT, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društva Kutleša & Žakula j.t.d., odvjetnicima u Zagrebu, Ulica Crvenog križa 18, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, radi stegovnog prijestupa, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1394/2023-8 od 12. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja HT iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1394/2023-8 od 12. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-1394/2023-8 od 12. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, klasa: UP/I- 815-01/22-01/90, urbroj: 512-21-23-35 od 14. travnja 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda sadrži prenesene navode iz tužbe i njegovih podnesaka, odgovora na tužbu tuženika i osporenog rješenja, dok obrazloženje pobijane presude sadrži jedva dvije stranice generički i paušalno iznesenih razloga, pa je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Pobijanom presudom, a zbog izostanka detaljnog obrazloženja, povrijeđeno je Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo tužitelja na pravično suđenje i na obrazloženu sudsku odluku. Ističe da se osporeno rješenje tuženika temelji na nezakonitom dokazu što je detaljno obrazlagao tijekom postupka pa detaljno navodi i u žalbi protiv prvostupanjske presude. Smatra da nezakoniti dokazi, odnosno dokazi pribavljeni povredom temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji su pribavljeni protivno odredbama relevantnih zakonskih i podzakonskih odredaba, ni na koji način ne mogu biti prikladni za dokazivanje, zato što bi se time u Republici Hrvatskoj ozakonilo da se ne poštuju niti temeljna ljudska prava i postupovna načela, koja jamče pravičnost i jednakost oružja u postupcima, slijedom čega bi se svaki postupak doveo do apsurda. Intencija zakonodavca prilikom donošenja Zakona o općem upravnom postupku, pa i svakog drugog zakona, zasigurno nije da se činjenice dokazuju dokazima pribavljenima na nezakonit i neustavan način, a posebice ne povredom temeljnih ljudskih prava. Međutim, prvostupanjski sud niti jednom riječi se nije osvrnuo na njegov prigovor o nezakonitosti spornih dokaza, što samo po sebi upućuje da pobijana presuda nije valjano obrazložena. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno nije pravilno analizirao iskaze neposredno ispitanih svjedoka i samog tužitelja, koji bi jedini mogli imati neposrednih saznanja. Ako se analiziraju njegovi iskazi i svjedoka AT, koji zasigurno ima neposredna saznanja, posve je razvidno da je privremeno boravio na adresi [adresa] i to u zasebnom prostoru u prizemlju obiteljske kuće AT, u prostoru koji je imao zaseban ulaz te se sastojao od sobe, dnevnog boravka s kuhinjom i kupaonicom. Za predmetni prostor je AT plaćao režijske troškove na način da je novac davao sinu AT, ali isti nije ispitan u predmetnom stegovnom postupku, a niti u upravnom sporu. Naravno, činjenica boravka na adresi u [adresa] logično dovodi do činjenice da je imao dodatne životne troškove (primjerice, redove troškove života – hrana, piće, sredstva za čišćenje i slično), a koje troškove je ostatak njegove obitelji u [adresa] imao za svoje kućanstvo. Stoga smatra da je imao povećane troškove života jer je zbog najma stambenog prostora u [adresa] plaćao režijske i druge troškove koje zasigurno ne bi morao plaćati da nije morao tu boraviti, a ne u svom mjestu prebivališta. Ističe da pobijana presuda predstavlja diskrecijsku odluku prvostupanjskog suda, kojom je očito povrijeđeno načelo zakonitosti, pri čemu paušalno obrazloženje pobijane presude predstavlja bitnu povredu pravila sudskog postupka, a posebice zato što prvostupanjski sud nije naveo niti koje je odredbe materijalnog prava primijenio, niti koje je činjenice utvrdio, niti se izjasnio o prijedlozima i prigovorima stranaka, kao i povredu prava na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam riješi stvar na način da poništi rješenje tuženika te naloži tuženiku da mu nadoknadi trošak upravnog spora i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja ostao kod svih svojih navoda iznijetih tijekom upravnog spora te smatra da je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporenog rješenja na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjen zakon, pa predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja i ostavi na snazi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 4. listopada 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prema podacima u spisu predmeta dostavljenim ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden stegovni postupak, u kojem je utvrđeno da je tužitelj odgovoran zbog toga što je dana 5. lipnja 2020., iako znajući kako na adresi u [adresa] stvarno ne boravi niti ima povećane troškove života zbog najma tog stambenog prostora, suprotno članku 133. stavku 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19., dalje: Zakon) i odredbama Pravilnika o stanovanju ("Narodne novine", 49/20.), nadređenom zapovjedništvu Gardijske mehanizirane brigade predao zahtjev za isplatom naknade za stanovanje, uz koji zahtjev je priložio i potvrdu PP Benkovac od 5. lipnja 2020. o prijavljenom boravištu na adresi [adresa], te mu je temeljem tako predane dokumentacije odobrena naknada za stanovanje koju je primao u razdoblju od 30. lipnja 2020. do 30. travnja 2022., čime je na štetu Ministarstva obrane imenovanim isplaćen nepripadni novčani iznos od 37.400,00 kuna (4.963,83 eura), prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur = 7,53450 kuna.

8. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred tuženikom Vojnostegovnim sudom Ministarstva obrane, pravilno su prvostupanjski sud i tuženik primijenili materijalno pravo, zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje stegovne kazne zbog stegovnog prijestupa iz članka 175. stavka 3. točke 33. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao drugo postupanje suprotno propisima iz područja obrane kojim se nanosi šteta imovini Republike Hrvatske, slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točke 1. Zakona izrečena stegovna kazna zaustavljanja u napredovanju u službi u trajanju od dvije godine.

10. Naime, prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da tužitelj iako je prijavio boravište na adresi [adresa] nije imao povećane troškove života zbog najma stambenog prostora niti je stvarno stanovao na toj adresi u unajmljenom stambenom prostoru, odnosno pretežito za vrijeme radnog tjedna kada je radio u vojarni u [adresa] i s tog mjesta boravišta išao na posao i s posla, ali je unatoč tome 5. lipnja 2020. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje iako je znao da stvarno na navedenoj adresi ne stanuje. Dakle, kako tužitelj na mjestu prijavljenog boravišta nije stanovao i nije plaćao stanarinu pravilno je izveden zaključak da je počinio predmetni stegovni prijestup. Navedeni zaključak izveden je i iz dokaza OTC-a iz kojih proizlazi kako tužitelj u vremenskom razdoblju od 1. svibnja 2021. do 1. svibnja 2022. sa svojim mobilnim uređajem nije se spajao na bazne stanice koje gravitiraju prijavljenom mjestu boravišta nego se tijekom tog perioda njegov mobilni uređaj spajao na bazne stanice koje pokrivaju rutu kretanja na relaciji [adresa] i obratno kako to detaljno opisuje i tuženik. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, kao i tuženik na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio stegovni prijestup koji mu se stavlja na teret te mu je za počinjenje istog izrečena primjerena stegovna kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog prijestupa pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni tuženika, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

12. Tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog toga što nije primijenio, odnosno nepravilno je primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravim sporovima i to u dijelu koji se odnosi na obvezu suda da se izjasni o svim navodima stranaka, odnosno tužitelja.

13. Sadržaj obrazloženja presude u upravnom sporu propisan je odredbom članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, prema kojoj sud u obrazloženju presude izlaže zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući u sporu i izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora.

14. Ovaj Sud nalazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a sukladno navedenom članku 60. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima.

15. Prigovor tužitelja koji je isticao i tijekom upravnog postupka, a to je da su podaci OTC-a nezakoniti dokazi koji se ne mogu koristiti u stegovnom postupku te da se odluka ne može temeljiti na tom dokazu tuženik je pravilno ocijenio neosnovanim, a što je prihvatio i prvostupanjski sud navodeći da je u članku 184. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske u provođenju stegovnog postupka propisana supsidijarna primjena Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.) u onim stvarima koje nisu uređene Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske i Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti, pa se slijedom toga u stegovnom postupku u skladu s odredbom članka 58. Zakona o općem upravnom postupku činjenično stanje utvrđuje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u stegovnom postupku.

16. Nadalje, niti ostali prigovori tužitelja u žalbi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, riječ je o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred tuženikom Vojnostegovnim sudom, a i prvostupanjskim upravnim sudom, a o kojima su se tuženik i prvostupanjski upravni sud jasno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

17. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

18. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić