REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3932/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja, i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DVD VUKA, Vuka, Osječka 82, OIB: 52893914971, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika FN, vlasnika [obrt], obrt za usluge, OIB: [osobni identifikacijski broj], Osijek, Starigradska 11, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Hajnal, odvjetnica u Osijeku, radi isplate iznosa od 2.227,08 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-6/2024-20 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-6/2024-20 od 5. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku [obrt], u vlasništvu FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DVD VUKA, Vuka, Osječka 82, OIB: 52893914971 isplati iznos od 16.780,00 kn / 2.227,08 eura, koji iznos odgovara polovici iznosa od 33.000,00 kuna / 4.379,85 eura, na koji je sklopljen ugovor sukladno računu od 17. studenog 2021., budući da je ugovor u odnosu na taj iznos raskinut, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18. studenog 2021., pa do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.“

U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 534,36 EUR u roku od 15 dana.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako tužitelj nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka i da odluka načelnika općine od 5. prosinca 2023. nema pravnog učinka u ovom postupku, zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe čl. 313. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Odluku o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud počinio je bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nema razloga o odlučnim činjenicama i nije proveo sve predložene dokaze. Navodi da se radi o ugovoru o kupoprodaji, a ne ugovoru o djelu kako to pogrešno zaključuje sud i da iz e-mail korespondencije proizlazi da su se stranke cijelo vrijeme dogovarale o nedostacima kod ugradnje. Tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 313. ZOO-a koji daje pravo tuženiku kao korisniku da ga treća pravna osoba ovlasti na sve pravne radnje koje je poduzeo te je glede toga pravni odnos na temelju kojeg je takva punomoć i izdana neovisan o samoj punomoći. Takva praksa se redovito aktivno primjenjuje u trgovačkim sporovima gdje leasing društva ovlašćuju krajnje korisnike na vođenje sporova. Navodi da je tuženiku poznata legitimacija tužitelja kojem se cijelo vrijeme obraćao čineći nespornim da je tužitelj korisnik prostora na koje su ugrađena vrata. Iz obrazloženja pobijane odluke u točki 15. nije jasno osporava li se udruzi pravo da vodi trgovački spor i bude stranka u postupku. Nadalje, navodi da su stranke suglasno namjeravale održati ugovor na snazi i da je tužitelj tuženiku dao priliku da ukloni nedostatke, stoga se tuženik ne može pozivati na rokove, poziva se na odredbe čl. 422. st. 1. i čl. 407. ZOO-a. Tvrdi da je nepriznavanjem tužitelju stranačke sposobnosti povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pristup sudu jer daljnji postupak nije vođen i nisu provedeni svi dokazi stoga nije mogao dokazati osnovanost svog zahtjeva Pobija i odluku o trošku te navodi da je tuženiku previsoko dosuđen trošak pristupa na ročište 27. svibnja 2024. jer se na tom ročištu nije raspravljalo i pripada mu pravo na trošak prema Tbr. 9.2. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik s Općinom Vuka sklopio ugovor o isporuci i ugradnji dva komada rolo vrata (garažna vrata) koja vrata su ugrađena objektu DVD Vuka.

8. Sporno je između parničnih ima li tužitelj aktivnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka, budući da nije bio u ugovornom odnosu s tuženikom.

9. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, a niti u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama za ocjenu ne osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. na koju upire žalitelj jer su razlozi iz obrazloženja pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, kao i rezultatima provedenog postupka.

10. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da je Općina Vuka naručila kupnju i ugradnju vrata od tuženika 26. listopada 2021. (str. 8. spisa)

- da je tuženik dostavio predračun Općini Vuka (poleđina lista 8.)

- da je za obavljenu uslugu od 12. studenog 2021. tuženik Općini Vuka izdao račun za navedenu uslugu u iznosu od 33.560,00 kn (str. 6. spisa) i da je izvršenu uslugu Općina Vuka platila

- da je načelnik [adresa] ŠN dao suglasnost DVD Vuka da samostalno vodi mirni postupak radi zamjene ugrađenih vrata i raskida ugovora, te postupak pred sudom (str. 10. spisa).

11. Cijeneći sadržaj svih izvedenih dokaza ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog da tužitelj nije dokazao da je bio u poslovnom odnosu s tuženikom i zaključuje da je ugovor kojim je po svom sadržaju ugovor o kupoprodaji i dijelom ugovor o djelu (kupnja i ugradnja vrata) tužitelj sklopio s Općinom Vuka, a da prava i obveze iz predmetnog posla nisu nikakvim pravnim poslom prešle na tužitelja.

12. Prema čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim osobama prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu. Ustupitelju (cedentu) prestaje svojstvo vjerovnika, pa to svojstvo stječe primatelj (cesionar).

13. Međutim, u spisu ne postoji podaci da je Općina Vuka svoje potraživanje prema tuženiku prenijela na tužitelja DVD Vuka, odnosno ne postoji nikakav ugovor o prijenosu ili ustupu potraživanja. Činjenica da je načelnik [adresa] ŠN dao suglasnost DVD Vuka da samostalno vodi mirni postupak radi zamjene ugrađenih vrata i raskida ugovora te postupak pred sudom ne znači da je GN stekla status stranke u postupku, eventualno može se smatrati kao da je dana punomoć za zastupanje, s obzirom na to da se radi o izjavi kojom se jednoj pravnoj osobi, koja nije stranka u postupku daje ovlaštenje pokretanja mirnog postupka ili postupka pred sudom, a ne radi se o ugovoru kojim je preneseno potraživanje s Općine Vuka na tužitelja DVD Vuka.

14. Žalbeni navod da je nepriznavanjem tužitelju stranačke sposobnosti povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pristup sudu nije osnovan.

15. Pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17; dalje: Konvencija). Suprotno žalbenim navodima nepriznavanjem tužitelju stranačke sposobnosti u ovom postupku nije povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pristup sudu.

16. U vezi s tim neosnovan je i žalbeni navod da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 313. ZOO-a koji daje pravo tužitelju kao korisniku da ga treća pravna osoba ovlasti na sve pravne radnje koje je poduzeo. Naime, tužitelj se poziva na pravnu praksu vezanu na sporove gdje leasing društva ovlašćuju krajnje korisnike na vođenje sporova što se ne može primijeniti na ovaj slučaj jer nedostaje ugovor.

17. U odnosu na žalbeni navod da iz obrazloženja pobijane odluke u točki 15. nije jasno osporava li se udruzi pravo da vodi trgovački spor i bude stranka u postupku ukazuje se žalitelju da je sud jasno obrazložio da iz odredbe čl. 313. st. 1. ZOO-a proizlazi da je punomoć ovlaštenje za zastupanje, što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku i ta pravna osoba može poduzimati samo određenu pravnu radnju na temelju te punomoći, međutim, ne može stupiti na mjesto tužitelja u parničnom postupku. Sud se u dijelu nespretno izrazio „posebice budući da je tužitelj u ovom slučaju udruga“ stoga osnovano žalitelj navodi da udruga, koja je upisana u registar udruga te sukladno čl. 1. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj 74/14) ima svojstvo pravne osobe i na nju bi se moglo prenijeti potraživanje samo pod uvjetom da je takav ugovor sklopljen, a to se u konkretnom slučaju nije diogodilo.

18. Stoga suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno, utvrdio osnovanim materijalnopravni prigovor nedostatka aktivne legitimacije koji prigovor je tuženik istaknuo pravovremeno u skladu s odredbom čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

19. Nadalje, s obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran za i isplatu iznosa od 16.780,00 kn / 2.227,08 eura jer nije dokazao da je bio u poslovnom odnosu s tuženikom, nije bilo potrebe provoditi daljnje dokaze na okolnost nedostataka na ugrađenim vratima koje dokazne prijedloge je sud pravilno odbio te nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.11. ZPP-a na koju upire žalitelj.

20. Prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a pravilno dosudio trošak tuženiku koji je uspio u postupku. Žalbeni navod da je tuženiku previsoko dosuđen trošak pristupa na ročište 27. svibnja 2024. nije osnovan, s obzirom na to da se na tom ročištu raspravljalo i tuženiku pripada pravo na trošak - nagrada prema Tbr. 9. 1. u vezi s Tbr. 7.1., što mu je sud i dosudio.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio