REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8589/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ŽF i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. ŽF i okr. HF podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, Prekršajni odjel od 14. srpnja 2021., broj 72. Pp-3462/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. ŽF i okr. HF, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni te izriče da su okr. ŽF i okr. HF, djelom za koje su proglašene krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), za koji se, na temelju tog zakonskog propisa, svakoj okrivljenici izriče novčana kazna od po 40,00 eura (četrdeset eura), koju su dužne platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenice u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. ŽF i okr. HF te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ŽF i okr. HF obvezne su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od po 20,00 eura (dvadeset eura), svaka, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, Prekršajni odjel od 14. srpnja 2021., broj 72. Pp-3462/2021-6 proglašene su krivim okr. ŽF i okr. HF da su, na način činjenično opisan u izreci, počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakoj okrivljenici izrečena novčana kazna od po 760,74 kuna, što je protuvrijednost 200 DEM, odnosno 102,25 eura, koju su dužne platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Okr. ŽF oslobođena je plaćanja troškova prekršajnog postupka, dok je okr. HF obvezna naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka 100,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. ŽF i okr. HF osobno su podnijele žalbu zbog „povrede ljudskog prava, neutemeljenih dokaza i optužnog prijedloga kojim ih se tereti zbog netočnih i neutemeljenih dokaza“, iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se oslobode krivnje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenice u žalbi navode da se ne smatraju krivima, tužitelj (oštećenik) UF i svjedok IF su bližnji prijatelji koji sudjeluju u dogovoru protiv njih, da bi ih uznemiravali, omatali u slobodi kretanja, omalovažavali njihov moral te šire lažne optužbe. Navode da njihove izjave policiji nisu uvažene jer je UF u bliskim odnosima s policijskom službom te osporavaju vjerodostojnost iskaza NF. Budući da njihove izjave nisu uzete u obzir smatraju da su degradirane kao ženski spol, uvrijeđene su moralno i psihički. Ističu da se radi o imovinskopravnim odnosima nekretnine u suvlasništvu etažnog dijela te se pozivaju na Zakon o vlasništvu i Zakon o parničnom postupku.

6. Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenice osporavaju utvrđeno činjenično stanje, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio ih krivima za počinjeni prekršaj.

6.1. Prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, imajući u vidu obranu okrivljenica, koje poriču prekršaj te iskaze ispitanih svjedoka UF i IF koji ih terete za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud opravdano u cijelosti prihvatio iskaze navedenih svjedoka i njihove je iskaze kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Neosnovano okrivljenice osporavaju iskaze navedenih svjedoka, jer su dani jasno, okolnosno i uvjerljivo, a svjedoci su, sukladno odredbi čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 288. st. 3. ZKP/08, između ostalog, upozoreni da su dužni govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Nema elemenata koji bi ukazivali na nevjerodostojnost njihovih iskaza koji ne ostavljaju nikakvu dvojbu u odnosu na odlučne činjenice, a u dokaznom postupku nema dokaza koji bi ukazivali suprotno. Ističe se okrivljenicama da se činjenica davanja lažnog iskaza mora dokazati pravomoćnom presudom kojom je navedena osoba proglašena krivom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, pa su žalbeni navodi u vezi dogovora svjedoka protiv njih i povezanosti UF s policijom ostali na razini paušalnog isticanja.

7. Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Ispitani svjedoci UF i IF, suglasno su i jasno naveli da su okrivljenice vičući vrijeđale točno određenim riječima. Tijekom postupka okrivljenice niti nisu osporavale javnost mjesta, svjedok UF naveo je da su ljudi koji su prolazili ulicom svakako mogli čuti viku, a svjedok ŠF, na poseban upit suda, iskazao je da su događaj svakako mogli čuti prolaznici budući da se ulica nalazi uz samu kuću. U odnosu na prigovor žalbe o nevjerodostojnosti svjedoka NF, koji je naveo da je iz svog dvorišta čuo viku CF i vidio HF, treba navesti da iskaz ovog svjedoka nije od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, budući da se okrivljenicama stavlja na teret da su vikom remetile javni red i mir, za koji prekršaj element javnosti čini zakonsko obilježje prekršaja, pa je od značaja da se događaj odvijao ili posljedica reflektirala na neograničenom javnom mjestu, odnosno ulici, što je i utvrđeno u ovom postupku. Iz navedenih razloga nije od značaja što je svjedok čuo ili vidio iz svog dvorišta, odnosno fiktivnog javnog mjesta.

7.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenice kritične prigode narušavale javni red i mir vikom i vrijeđanjem pogrdnim riječima, čime su počinile prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pri tome nije od utjecaja žalbeni navod o neriješenim imovinskopravnim odnosima između okrivljenica i MF, jer ova okolnost ne može opravdati okrivljenice za viku i galamu, a ovaj drugostupanjski sud, odlučujući u ovom predmetu, nije ovlašten postupati u smislu Zakona o vlasničkim odnosima i Zakona o parničnom postupku.

7.2. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Međutim, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjskom presudom, u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu žaliteljica, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

8.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za žaliteljice, budući da su im pobijanom presudom izrečene novčane kazne u visini posebnog maksimuma novčane kazne.

8.2. Za prekršaj iz čl. 13. „starog“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koje je žalitelj proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM (konverzijom DEM u eure prema fiksnom tečaju 1 euro=1,955583 DEM iznos od 25,56 do 102,26 eura), dok je prema odredbi čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna od 20,00 do 100,00 eura.

8.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

8.4. Budući da je inkriminirani prekršaji počinjen 25. svibnja 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 30/90., 47/90., 29/94.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenice, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

8.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

9. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne) i podnesene žalbe. Naime, okrivljenice se nisu posebno žalile zbog odluke o kazni, međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečene novčane kazne.

9.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, ovaj sud smatra da je za okr. CF i okr. HF novčana kazna u iznosu 40,00 eura izrečena ovom presudom za počinjeni prekršaj primjerena stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, cijeneći sve okolnosti događaja i protupravnu količinu u postupanju okrivljenica, ovaj drugostupanjski sud smatra da je ovako izrečena novčana kazna svakoj okrivljenici primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju valute), a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

11. Slijedom navedenog na temelju čl. 207. (t. I.) i čl. 205. (t. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenice i tužitelja.