Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3683/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽD i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. ŽD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 16. veljače 2023., broj: 15 Pp-1395/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se žalba okr. ŽD kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovog okrivljenika.
IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŽD je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj od 16. veljače 2023., broj: 15 Pp-1395/2022-8, proglašeni su krivima okr. ŽD i okr. GD da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, svakome, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 400,00 eura, u koju im se, na temelju čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona, lišenje slobode 25. kolovoza 2022., uračunava kao 39,82 eura pa je okrivljenicima preostala novčana kazna 360,18 eura, svakome, koje su obvezni platiti u roku 30 dana nakon pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura, svaki okrivljenik.
2.Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okr. ŽD, putem branitelja odvjetnika Ivana Ćosića, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine ili preinači.
3.Žalba nije osnovana.
4.Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okr. ŽD pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5.Okrivljenik u žalbi navodi da je okr. GD neosporno došao u njegovu kuću namjeravajući se s njim fizički obračunati, da nema dokaza da su se njih dvojica uopće naguravali, a i da su se naguravali nedopustivo je da on trpi bilo kakve posljedice jer se on samo branio od fizičkog napada svog unuka okr. GD te da je prvostupanjska presuda zapravo solomonsko rješenje, što ne smije biti načelo po kojem se donose odluke u prekršajnom postupku.
6.Suprotno tvrdnjama u žalbi, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
7.Neosnovan je žalbeni navod da u provedenom postupku nema dokaza da su se okr. ŽD i okr. GD naguravali. O toj odlučnoj činjenici jasno je iskazivao svjedok JD, kako u svom iskazu u prvostupanjskom postupku, tako i u iskazu koji je dao jedan dan nakon inkriminiranog događaja u PGP Imotski. Upravo činjenica da je ovaj svjedok, a radi se o unuku okr. ŽD i bratu okr. GD, u oba svoja iskaza izričito i bez imalo dvojbe opisao da je, došavši na mjesto događao, vidio okrivljenike kako se naguravaju, ukazuje na vjerodostojnost njegova iskaza.
8.Nisu osnovani ni žalbeni navodi da se okr. ŽD samo branio od fizičkog napada svog unuka okr. GD, jer su ovi žalbeni navodi u potpunoj suprotnosti s navodima obrane žalitelja. Okr. KD je u obrani poricao ijednu svoju radnju fizičkog napada usmjerenu na okr. GD, pa i obrambenu, tako da je nejasno kako sada u žalbi smatra da je postupao u nužnoj obrani ako je inkriminirani događaj opisao na način da on uopće nije uzvratio na fizički nasrtaj okr. GD.
9.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okr. ŽD zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
10.Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. ŽD nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
11.Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da nema osnove za izricanje blaže kazne. Naime, za prekršaj za koji je žalitelj proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana. Prvostupanjski sud je okr. ŽD izrekao blažu vrstu kazne, pri čemu ju je ublažio daleko ispod zakonom propisanog minimuma i to samo na osnovi činjenice da je neosuđivana osoba, što se, po ocjeni ovog suda, uopće ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti koja bi činila temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Kod takvog stanja stvari te imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
12.Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. KD nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, nego je novčana kazna ublažena daleko ispod posebnog minimuma, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
13.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. ŽD bio lošeg imovnog stanja, niti to tvrdi u žalbi pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
14.Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 ovjerenih prijepisa za spis, žalitelja, branitelja, Hrvatski zavod za socijalni rad i tužitelja.
