Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2252/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. RE, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 10. veljače 2022., broj: 29 Pp-2555/2021-10, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
IOdbija se žalba okr. RE kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
IINa temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. RE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 10. veljače 2022., broj: 29 Pp-2555/2021-10, proglašen je krivim okr. RE da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u pet mjesečnih obroka, kako je to specificirano u izreci pobijane presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.
1.Istom presudom, na temelju čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, u vezi sa čl. 76.a Prekršajnog zakona, izrečena je mjera oduzimanja 17,95 grama droge konoplje dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi paušalnu svotu 150,00 kuna te troškove vještačenja 700,00 kuna.
2.Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem branitelja odvjetnika Darka Gojaka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni.
3.Žalba nije osnovana.
4.Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je on neovlašteno posjedovao drogu konoplju koja sadrži 0,6% THC-a, da je predmetnu materiju legalno kupio u trgovini jer se radi o CBD-u odnosno industrijskoj konoplji, a da je to i doista tako vidljivo je iz nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da je oduzeta materija konoplja koja sadrži 15,8% kanabidiola (CBD). Ističe da su proizvodi s CBD-om trenutno vrlo popularni i širom rasprostranjeni proizvodi jer se koriste za liječenje mnogih zdravstvenih problema i da je predmetnu materiju on nabavio upravo radi svojih zdravstvenih problema i poteškoća.
5.Suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica pa tako i ove koja se pobija u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se osporava da bi okrivljenik posjedovao drogu. Navedena činjenica nesporno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za toksikološka vještačenja, jer je provedenim toksikološkim vještačenjem utvrđeno da materija, koja je oduzeta od okrivljenika, sadrži 0,6% THC-a. Dakle, predmetna materija nedvojbeno sadrži preko 0,2% THC-a, a to je granična vrijednost utvrđena Popisom droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga prema kojoj se utvrđuje radi li se o drogi ili ne. Činjenica da iz predmetnog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da materija oduzeta od okrivljenika sadrži i 15,8% CBD-a, što se ističe u žalbi, nema utjecaja na pravilan i osnovan zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik posjedovao drogu, jer su i THC i CBD, uz brojne druge (njih preko 85), kanabinoidi koji se nalaze u biljci konoplji (lat. cannabis), a radi li se o drogi ili ne procjenjuje se prema postotku sadržanog THC-a, a ne CBD-a.
7.Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.Iz sadržaja žalbe, evidentno je da okrivljenik, u odnosu na žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, zapravo ističe tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa se, dakle, ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. t. 2. Prekršajnog zakona, jer okrivljenik uopće ne iznosi razloge zbog kojih smatra da bi bile počinjene povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
9.S obzirom da žalbenim navodima nisu uspješno osporeni činjenični zaključci prvostupanjskog suda, pa, dakle, nije utvrđena činjenična osnova koja bi omogućavala drugačiju pravnu kvalifikaciju prekršaja u konkretnom slučaju, već ponašanje okrivljenika u potpunosti odgovara bitnim obilježjima prekršaja zbog kojeg je i proglašen krivim, to žalba okrivljenika ni u tom dijelu nije osnovana.
10.Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenik, ističući da je neosuđivan za prekršaje iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, smatra da je prvostupanjski sud trebao primijeniti čl. 64. st. 6. tog Zakona i izreći mu zaštitnu mjeru obveznog liječenja samostalno, bez novčane kazne.
11.Po ocjeni ovog suda, ni gore navedeni žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, činjenica da okrivljenik nije osuđivan za prekršaje iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga je samo jedna od dvije činjenice koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se uopće moglo razmatrati ima li mjesta primjeni čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Druga činjenica koja mora biti kumulativno ispunjena je da je okrivljenik ovisnik o drogi ili povremeni uzimatelj droge, o čemu u provedenom dokaznom postupku nema podatka, jer okrivljenik nije sudjelovao u prvostupanjskom postupku, nije dostavio pisanu obranu u kojoj bi naveo da je on ovisnik o drogi ili povremeni uzimatelj droge niti je na bilo koji drugi način dostavio prvostupanjskom sudu ikakav podatak u vezi ove činjenice pa čak niti sada u žalbi. S obzirom da se prema čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za prekršaj iz čl. 54. do 62. tog Zakona počinjenog prvi put, počinitelju koji je ovisnik o drogi može samostalno izreći zaštitna mjera obveznog liječenja u zdravstvenoj ustanovi, a počinitelju koji je povremeni uzimatelj droge zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a okrivljenik u žalbi smatra da mu je trebala biti izrečena „zaštitna mjera obveznog liječenja, bez novčane kazne“ proizlazi da on, zapravo, tvrdi da je ovisnik o drogi, o čemu ne dostavlja nikakve relevantne dokumente. Osim toga, tvrdnja da je prema okrivljeniku trebalo primijeniti čl. 64. st. 6. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga u proturječju je s navodima žalbe da okrivljenik nije posjedovao drogu nego industrijsku konoplju (CBD).
12.Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, jer je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana pa izrečena novčana kazna predstavlja blažu vrstu propisane kazne. S obzirom da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne osnovano prvostupanjski sud nije okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma. No, ovaj sud smatra da je, zbog protupravne količine za koju je okrivljenik proglašen krivim a koja se ogleda u količini droge koju je okrivljenik posjedovao (17,95 grama), a koja je višestruko veća od uobičajene potrebe za jedan tzv. joint, bilo osnove za izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, ali u nedostatku žalbe tužitelja ovaj sud nije imao zakonske osnove za preinačenjem prvostupanjske presude u tom pravcu.
13.Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okr. RE.
14.Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, nesposoban za rad ili u obvezi uzdržavati još neku osobu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
15.Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nikolina Maretić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
