Poslovni broj: Usž-2818/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja CA, [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2766/2022-37 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2766/2022-37 od 9. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-07/22-01/1014, URBROJ: 524-11/1-23-5 od 13. siječnja 2023. te za donošenje uvažavajućeg rješenja s priznatim pravom na puni opseg doplatka za pomoć i njegu (600,00 kuna mjesečno) trajno, za priznanje trajne radne nesposobnosti umjesto na jednu godinu, za priznanje četvrtog stupnja invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, umjesto trećeg stupnja te za priznanje 100% tjelesnog oštećenja umjesto 80%.
2. Osporenim rješenjem tuženika uvažena je žalba tužitelja podnesena zbog propuštanja prvostupanjskog javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu tužitelja (točka 1. izreke) te je odbačen zahtjev tužitelja za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu (točka 2. izreke).
3. Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud samovoljno tumači i primjenjuje zakon jer nigdje nije propisano da se pravo na doplatak za tuđu pomoć i njegu može priznati privremeno. Smatra da se prilikom odlučivanja o zahtjevu za produženje prava također mora uzeti u obzir nova medicinska dokumentacija i provesti medicinsko vještačenje. Navodi da mu je odbijanjem dokaznih prijedloga povrijeđeno pravo na jednakost oružja u upravnom sporu, a čime je propušteno utvrditi (nespornu) činjenicu da mu predmetno pravo iz socijalne skrbi pripada trajno. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
8. Prema podacima sudskog spisa tužitelj je pokrenuo predmetni upravni spor tužbom podnesenom u skladu s člankom 22. stavkom 2. točkom 2. u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. ZUS-a i to zbog propuštanju tuženika da u zakonom propisanom roku donese odluku povodom žalbe od 11. srpnja 2022., izjavljene zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu od 9. svibnja 2022. za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
9. Tuženik je uz odgovor na tužbu sudu dostavio osporeno rješenje od 13. siječnja 2023., kojim je odlučeno o zahtjevu tužitelja od 9. svibnja 2022. i žalbi od 11. srpnja 2022. Tužitelj je podneskom od 8. veljače 2023. proširio tužbeni zahtjev i na osporeno rješenje tuženika od 13. siječnja 2023., a sud je rješenjem, poslovni broj: UsI-2766/22- 17 od 23. ožujka 2023. dopustio proširenje tužbenog zahtjeva.
10. Sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, u skladu s člankom 33. stavkom 2. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužitelja na doplatak za pomoć i njegu riješeno po službenoj dužnosti na temelju članka 312. stavka 3. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 18/22. i 46/22. – dalje: ZSS) pravomoćnim rješenjem Centra za socijalnu skrb Petrinja, KLASA: UP/I-551-07/22-01/65, URBROJ: 2176-135-09-03-22- 8 od 10. listopada 2022., kojim mu je navedeno pravo priznato u najvećem propisanom iznosu i u kontinuitetu od 13. svibnja 2021., u skladu s člancima 55. do 58. ZSS-a.
11. Imajući na umu da je, na temelju zahtjeva tužitelja od 13. svibnja 2021., tuženik rješenjem od 4. svibnja 2022. priznao tužitelju pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom opsegu u skladu sa Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.), da je prvostupanjsko javnopravno tijelo donijelo rješenje od 10. listopada 2022. u skladu s člankom 312. ZSS-a, te da je tužitelj 9. svibnja 2022. zahtjevom pokrenuo predmetni upravni postupak, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je o njegovom pravu na doplatak za pomoć i njegu ranije već pravomoćno odlučeno i to na način da je isto u priznato u punom opsegu prema članku 56. stavku 2. točki 1. ZSS-a.
12. Pri tome se tužitelju napominje da je navedenom zakonskom odredbom propisano da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona koji iznosi 120% osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu. Stoga nije bilo osnove da mu se pravo na doplatak za pomoć i njegu prizna u većem opsegu od propisanog, a u konačnici i pravomoćno priznatog prava, zbog čega je njegov zahtjev od 9. svibnja 2022. pravilno odbačen na temelju članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.).
13. Ovaj Sud prihvaća i obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđivanje postojanja četvrtog stupnja invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer isto nije relevantno za donošenje odluke o pravu na doplatak za pomoć i njegu, a o postojanju trajne nesposobnosti za rad i 100% tjelesnog oštećenja tužitelja odlučuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u posebnim upravnim postupcima i na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), kojim su predmetna prava regulirana, pa stoga ista ne mogu biti predmet ocjene u ovome upravnom sporu.
14. U odnosu na prigovor tužitelja da sud nije proveo predložene dokaze, napominje se da u skladu s člankom 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski sud je dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju, imajući na umu cjelokupni spis predmeta, nije bilo potrebno provoditi medicinsko vještačenje, saslušanje vještaka Zavoda za vještačenje i svjedokinje EA te je naveo sve razloge zbog kojih smatra da predmetni dokazi ne bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a što je u skladu sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odluci broj: U-III-4143/2020 od 15. rujna 2021.
15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
