Poslovni broj: Usž-3356/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GM, iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Perkušić, odvjetnik u Imotskom, Ulica Ante Starčevića 17, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2956/23-7 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda i točka II. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2956/23-7 od 5. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2956/23-7 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/13-02/799, URBROJ: 443-02-01-12- 23-13 od 27. ožujka 2023. dok se rješenjem odbija zahtjev tužitelja za odgodnim učinkom tužbe (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora (točka II izreke).

1.1. Rješenjem tuženika naređuje se tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana dostave tog rješenja, ukloni građevinu nepravilnog tlocrtnog oblika (oblik slova „L") maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 9,20 m, izvedenu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], [adresa], Grad Imotski, izvedenu bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole.

2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja izjavio žalbu kojom pobija njihovu zakonitost u cijelosti iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da u konkretnom slučaju radi o njegovoj garaži te ogradnim zidovima s nalivenom dekom, koji nisu građevinski objekti za koje je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, već se na njih odnosi Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima („Narodne novine“, 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. dalje Pravilnik). Ističe da se njegova legalna obiteljska kuća nalazi na istoj čestici te su predmetni objekti izvedeni za potrebe te građevine, odnosno oni su njezini pomoćni objekti. Upućuje na članak 2. stavak 4. Pravilnika i zaključuje da za ogradne zidove nije potrebno ishoditi građevnu dozvolu niti glavni projekt, a njemu je naloženo njihovo rušenje. Tvrdi da je na tim zidovima napravio deku koja predstavlja terasu čija je površina manja od 20 m[2] za što prema Pravilniku ne treba ishoditi ni građevinsku dozvolu niti glavni projekt. Budući da spori utvrđeno činjenično stanje, smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti predložene dokaze (očevid, vještačenje i saslušanje predloženih svjedoka). Ukazuje kako je u međuvremenu ishodio rješenje o izvedenom stanju, ali to ne znači da je za navedene objekte potrebno odobrenje za gradnju, već je to učinio kako bi obustavio izvršenje rješenja o uklanjanju. Smatra da odluka tuženika ne sadrži zakonito obrazloženje, jer ne sadrži odlučne razloge za donesenu odluku, odnosno ne sadrži točnu, već približnu kvadraturu. Ističe da bi provedbom rješenja o uklanjanju njemu nastala šteta radi čega je pogrešno odbijen zahtjev za odgodnim učinkom tužbe. Predlaže da ovaj Sud povodom njegove žalbe poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te usvoji prijedlog za odgodnim učinkom tužbe uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba na presudu nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja čime nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Prema članku 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi.

8. Naime, osporeno rješenje doneseno je u inspekcijskom postupku na temelju članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, 115/18. i 117/21. dalje ZDI), kojim je propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

9. Prema podacima spisa predmeta, odnosno zapisnicima o inspekcijskim pregledima obavljenim 11. i 26. rujna 2023., utvrđeno je da se na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nalazi postojeća građevina tlocrtnih dimenzija cca 4,00 x 4,40 m visine prizemlje+potkrovlje (dvovodni krov) za koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola, KLASA: UP/I-361-05/17-30/000115, URBROJ: 2181/1-11-00-02/12-17-0002, od 13. listopada 2017. Međutim, uz zapadno i sjeverno pročelje postojeće građevine izvedena je nova građevina nepravilnog tlocrtnog oblika (oblik slova „L") maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 9,20 m, čiji je zapadni dio (oznake na skici "A") tlocrtnih dimenzija cca 3,80 x 5,90 m, visine prizemlja (Hmaks=cca 3,50m), sa zidovima (d=cca 20cm), stupom, gredama i stropnom pločom (d=cca 13cm) koji su izvedeni od armiranog betona, dok se sjeverni dio građevine (oznake na skici "B") sastoji od izvedenih armiranobetonskih zidova (duljine cca 4,00+4,30+3,30m, ukupno L=cca 11,60m, debljine cca 20cm i visine Hmaks=cca 1,50m), između kojih zidova je nasut zemljani materijal i na čijoj je površini izvedena armiranobetonska ploča nepravilnog tlocrtnog oblika (maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 4,30 m, debljine cca 13 cm). Zapadni i sjeverni dio građevine predstavlja jednu cjelinu. Zapisniku o očevidu su priložene fotografije opisanog zahvata u prostoru.

9.1. Tužitelj je na inspekcijskom pregledu 26. rujna 2023. iskazao da je investitor novo izvedene građevine označene na skici zapisnika kao "A" i "B", izvedenih od rujna 2021. do veljače 2022. i za koje nema dozvolu. Vlastoručno i bez primjedbi potpisao zapisnik čime se usuglasio s u njemu utvrđenim činjeničnim stanjem.

10. Tužitelj naprijed utvrđeno činjenično stanje svojim žalbenim navodima osporava smatrajući da za predmetnu gradnju prema odredbama Pravilnika nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu niti glavni projekt.

11. Međutim, taj žalbeni prigovor je suprotno navodima tužitelja već valjano otklonio prvostupanjski sud obrazlažući da je uz postojeću građevinu izvedena nova prethodno opisana građevina nepravilnog tlocrtnog oblika „L“, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 7,80 x 9,20 m, čiji zapadni i sjeverni dio predstavljaju jednu cjelinu, a ne garažu, ogradne zidove i terasu, pa uzimajući u obzir njezine dimenzije, na tu građevinu nije moguće primijeniti odredbe Pravilnika, već je za nju potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Uzimajući u obzir navedeno tužitelj je u međuvremenu i ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Pododsjeka u Imotskom KLASA: UP/I 361-02/13- 04/4141, URBROJ: 2181/1-11-02/02-24-0008 od 21. veljače 2024., koje je u smislu odredbe čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), odlučno za postupak izvršenja rješenja o uklanjanju.

12. Neosnovano tužitelj smatra da je rješenje tuženika nezakonito obzirom da se u izreci navode približne površine objekta. Naime, ovaj Sud nalazi da je izreka rješenja tuženika u skladu s člankom 98. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. dalje: ZUP) obzirom da sadržava odluku o upravnoj stvari na način da jasno i konkretno navodi radove koje je tužitelj dužan izvršiti.

13. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore usmjerene na postupovne povrede zbog neprovođenja dokaznih prijedloga iz tužbe (očevid, vještačenje i saslušanje predloženih svjedoka). To stoga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 33. stavak 3. ZUS-a), ali je dužan o njima se izjasniti, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio navodeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza uzimajući u obzir dokaze koji su priloženi spisu predmeta.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe na prvostupanjsku presudu.

15. Slijedom navedenog, trebalo je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

16. Žalba izjavljena na točku I. rješenja prvostupanjskog suda nije dopuštena.

17. Žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov zahtjev za odgodnim učinkom tužbe valjalo je odbaciti budući je odredbom članka 67. stavak 1. ZUS-a propisano da se protiv rješenja upravnog suda žalba može podnijeti samo kada je to propisano ovim Zakonom. Kako protiv rješenja suda kojim se odlučuje o odgodnom učinku tužbe (članak 26. ZUS-a) nije ZUS-om izričito propisano da se može podnijeti žalba to je istu valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

18. Trebalo je stoga pozivom na odredbu članka 72. u svezi odredbe članka 67. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

19. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe. Stoga je temeljem članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković