REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1036/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1369/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1067/19-38 od 15. veljače 2022., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđeno da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu od 6. rujna 2005. kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu CHF (valutna klauzula), kao i kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke te je tuženici naloženo isplatiti tužitelju 350.957,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose (valutna klauzula), dok joj je po osnovi promjenjive kamatne stope naloženo isplatiti 63.217,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 39.769,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1785/2023-2 od 16. svibnja 2023. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1369/2022-2 od 8. studenoga 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

1. „U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?

2. Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) zbog gore navedenih pravnih pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev za iznos od 2.604,03 EUR zbog toga što je dio potraživanja u zastari (prvo pitanje) te za iznos od 831,05 EUR zbog toga što je dio potraživanja trebalo odbiti zbog tzv. „negativnih tečajnih razloga“ (drugo pitanje).

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu od 6. rujna 2005. koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. U revizijskoj fazi postupka između stranaka je ostalo sporno je li za tražbinu u iznosu od 2.604,03 EUR s pripadajućim zateznim kamatama osnovan istaknuti prigovor zastare. Naime, tužitelj je za taj iznos preinačio tužbu 29. studenoga 2021., pa kako taj iznos nije utužen do 13. lipnja 2019. tuženica smatra da je (za taj iznos) nastupila zastara s obzirom na to da je do preinake došlo nakon isteka zastarnog roka. Također, među strankama je sporno i to jesu li nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev tužitelja trebali umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita, tj. za iznos od 831,05 EUR.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor 6. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu,

- da je gore navedenim Ugovorom o kreditu tuženica odobrila tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 148.000,00 CHF te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,50 % godišnje,

- da je u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovoreno da je glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz CHF i da je kamatna stopa promjenjiva te da ju tuženica može mijenjati jednostranom odlukom,

- da je u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da ih gore navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske obvezuju i u ovoj parnici te da je u ovom postupku utvrđena nepoštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Kako je navedenim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, nižestupanjski sudovi ocijenili su da je tuženica dužna u smislu odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 79/07, dalje: ZZP) i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) isplatiti tužitelju utuženi iznos. Pri tome su nižestupanjski sudovi zauzeli pravno shvaćanje da je podnošenjem kolektivne tužbe prekinuta zastara i u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva i da je počela ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, a koja pravomoćnost je nastupila 13. lipnja 2014. dok je tužba u ovom postupku podnesena 10. lipnja 2019., slijedom čega nije protekao zastarni rok od pet godina. U pobijanoj odluci nižestupanjski sudovi naveli su da tuženica nije potrošač, nego trgovac, pa da se samim time na nju ne može odnositi kolektivna zaštita te da ne postoji odgovornost tužitelja ako je tijekom otplate predmetnog kredita došlo do potplate u njegovu korist u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF na dan korištenja kredita.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Tuženica u predmetnoj reviziji navodi kako je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s obzirom na to da je za zastaru mjerodavan trenutak kada je podnesen povećani tužbeni zahtjev, a ne trenutak podnošenja tužbe. Također, smatra kako se posljedice ništetnosti odnose na obje ugovorne strane pa stoga ne može samo tužitelj ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti pojedine ugovorene odredbe, već je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a to u konkretnom slučaju znači da je sud trebao uzeti u obzir i ono što je tužitelj platio manje od ugovorenog. 11. Iako je tužitelj podneskom od 29. studenoga 2021. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, u konkretnom slučaju nije došlo do izmjene činjenične ni pravne osnove tužbe, slijedom čega je podnošenjem tužbe prekinuto zastarijevanje novčanog zahtjeva. Slijedom navedenog, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka na temelju iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima, po shvaćanju ovoga suda, i u pogledu preinačenog (povišenog) dijela zahtjeva treba uzeti da je, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) do prekida zastare došlo već s podnošenjem tužbe. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već zauzeo u odlukama poslovni broj Rev- 1038/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-844/2024-2 od 12. lipnja 2024., itd.

12. Slijedom navedenog, odgovor na prvo pravno pitanje glasi:

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka, za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka.“

13. U odnosu na drugo pitanje iz prijedloga valja reći da je tuženica na ročištu koje je pred prvostupanjskim sudom održano 7. prosinca 2021. navela: „Isto tako sud bi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebao voditi računa o negativnim tečajnim razlikama koje je vještak iskazao na stranicama 10. do 12. nalaza i mišljenja, a tim više što se cijeli ugovor o kreditu treba gledati kao cjelina, zbroj pozitivnih tečajnih razlika, a sve u skladu sa odlukom ŽS Slavonski Brod, Stalna služba Požega posl.br. Gž-1077/20 od 02.02.2021. i ŽS Bjelovar posl.br. Gž-675/20 od 04.06.2021. iz kojeg razloga tuženik niti ne treba istaknuti nikakve prigovore niti prigovor radi prebijanja niti protutužbeni zahtjev.“ Revizijski sud je u odluci poslovni broj Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. izrazio pravno shvaćanje koje glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

13.2. Iz nižestupajskih odluka, kao i stanja spisa, ne proizlazi da je tuženica, u ostvarivanju svog (eventualnog) prava da joj se na neki način umanje utuženi iznosi po osnovi tzv. „negativne tečajne razlike“, istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.

13.3. Također, ovaj sud naglašava se navod tuženice kako bi ovaj sud „trebao voditi računa o negativnim tečajnim razlikama“ ne može smatrat bilo kojim od gore navedenih prigovora ili zahtjeva. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da tuženica tijekom postupka nije istaknula materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev, ovaj sud ocjenjuje kako nižestupanjski sudovi nisu trebali uzeti u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjiti dosuđeni iznos tužitelja.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti kao neosnovanu, pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek