REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3762/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice, i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L.K.W. ŠPOLJARIĆ d.o.o., Odvojak Industrijske 4, Novaki, Sveta Nedelja, OIB 34554069535, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Generali Italia SpA, Via Marocchesa 14, Mogliano Veneto (TV), Republika Italija, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 44.508,33 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1069/2020-38 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1069/2020-38 od 21. lipnja 2024. u točki II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1069/2020-38 od 21. lipnja 2024.

III. Odluku o troškovima žalbenog postupka donijet će prvostupanjski sud u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanoj točki II. izreke Trgovački sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 38.922,70 EUR sa zateznim kamatama po stopi od 6,11% godišnje u razdoblju od 16. siječnja 2020. do isplate, zatezne kamate na iznos od 5.585,63 EUR u razdoblju od 16. siječnja 2020. do isplate po stopi koja prelazi stopu od 0,05% na godišnjoj razini, naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (213,19 EUR) sa zateznim kamatama koje teku od 21. lipnja 2024. do isplate po stopi od 6,11% godišnje i zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova od 213,19 EUR od 21. lipnja 2024. do isplate po stopi koja prelazi stopu od 0,05% na godišnjoj razini.

2. Pobijanim rješenjem Trgovački sud u Zagrebu nije dopustio preinaku tužbe od 30. kolovoza 2023. kojom se zahtijeva isplata zateznih kamata na utuženu glavnicu od 44.508,33 EUR sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23; dalje: ZOO).

3. Iz obrazloženja pobijane presude i rješenja proizlazi da prvostupanjski sud nije dopustio preinaku tužbe od 30. kolovoza 2023. zato što je tužitelj tužbu preinačio tijekom glavne rasprave. Rješenje se temelji na odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 90/22 i 114/22; dalje: ZPP). Odluku o glavnoj stvari prvostupanjski sud je donio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis, proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet i saslušao zastupnicu po zakonu tužitelja te utvrdio da se 29. listopada 2019. u Italiji dogodila prometna nezgoda za koju je isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika, a u kojoj je oštećen skup vozila u vlasništvu tužitelja, i to: teretno vozilo [registarska oznaka] i priključno vozilo [registarska oznaka]. Tuženik je na ime pretrpljene štete isplatio tužitelju iznos od 13.931,41 EUR (tada: 104.966,24 kn), i to za štetu nastalu na teretnom vozilu u iznosu od 7.274,76 EUR, za štetu nastalu na priključnom vozilu u iznosu od 2.789,04 EUR i za troškove vuče tužiteljevih vozila s mjesta nesreće do deponija u Italiji u iznosu od 3.904,00 EUR. Prema stavu prvostupanjskog suda, tužitelj osnovano zahtijeva naknadu štete nastale na teretnom vozilu u daljnjem iznosu od 2.082,32 EUR, naknadu štete na priključnom vozilu u daljnjem iznosu od 1.377,36 EUR i naknadu troškova prijevoza oštećenih vozila s deponija u Republiku Hrvatsku u iznosu od 2.125,95 EUR, što ukupno iznosi 5.585,63 EUR. Prema stavu prvostupanjskog suda tužitelj neosnovano zahtijeva naknadu štete s osnove troškova nastalih pretovarom robe (nije dokazao isplatu dnevnice za četiri radnika) i izgubljenu zaradu za vozila koja je poslao radi prijevoza oštećenog vozila, za sama oštećena vozila i za vozilo kojim je dovršen prijevoz robe (neuvjerljivost priloženih isprava i iskaz zastupnice po zakonu tužitelja). Odluka se temelji na odredbama čl. 1223., čl. 1226., čl. 1227., čl. 2054. st. 1. i čl. 2056. st. 1. i 2. Italijanskog Građanskog zakonika (dalje: IGZ), a odluka o dospijeću na odredbi čl. 1224. st. 1. IGZ-a i stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 1284. st. 1. IGZ-a. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

4. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke i prvostupanjsko rješenje zbog svih žalbenih razloga. Prvostupanjsko rješenje pobija navodeći da se smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ukoliko se upusti u raspravljanja bez protivljenja preinaci pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. ZPP-a. Smatra da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo da je pogrešno primijenjeno. Smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 2056. IGZ-a kojim je propisano da se oštećeniku naknada štete mora odrediti prema odredbama čl. 1223., čl. 1226. i čl. 1227. IGZ-a, a da gubitak dobiti procjenjuje sudac uz pravičnu procjenu okolnosti slučaja. Ističe da je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi isključivo prijevozničkim poslom, da je u prometnoj nezgodi došlo do štete na vučnom i priključnom vozilu koja predstavljaju osnovna sredstva rada tužitelja, da tuženik dva i pol mjeseca nije dostavio tužitelju obrazloženu ponudu za naknadu štete u kojem razdoblju tužitelj nije mogao raditi s oštećenim vozilima. Ističe da je dostavio e-mail ponude za prijevoz u navedenom razdoblju i isprave iz kojih proizlazi da je zbog odbijenih ponuda za prijevoz poslovni partner Cesped SpA iz Italije smanjio svoje narudžbe prema tužitelju. Ističe da je predložio izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja gubitka dobiti koji je nastao u razdoblju u kojem tužitelj nije imao na raspolaganju predmetni teretni sklop vozila. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Predlaže prvostupanjsko rješenje ukinuti. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 872,75 EUR.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba protiv pobijanog rješenja nije osnovana, a žalba protiv prvostupanjske presude u točki II. je osnovana.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i prvostupanjski rješenje ispitani su sukladno odredbama čl. 365. i čl. 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i prvostupanjsko rješenje nisu zahvaćeni bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu i prvostupanjsko rješenje mogu se ispitati, izreke su razumljive, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj podneskom od 30. kolovoza 2023. preinačio tužbu na način da je na utuženu glavnicu zahtijevao isplatu zakonskih zateznih kamata po kamatnim stopama propisanim odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Prethodni postupak je zaključen 22. ožujka 2022. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a i nije dopustio preinaku tužbe. Tužitelj je preinačio tužbu u dijelu koji se odnosi na stopu zakonskih zateznih kamata na utuženu glavnicu, a to je mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka pa se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 190. st. 2. ZPP-a. Napominje se da je tužitelj učinio nespornim da se u predmetnoj pravnoj stvari primjenjuje talijansko materijalno pravo i dostavio je u spis i prijevode talijanskih zakona pa je nelogično da zahtijeva isplatu zateznih kamata po hrvatskom pravu. Neosnovano se tužitelj poziva na primjenu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a, zato što se ona primjenjuje u slučaju da je preinaka tužbe podnesena pravovremeno.

11. Sukladno odredbi čl. 380. t. 2. ZPP-a tužiteljevu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

12. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu štete u visini troškova pretovara robe iz oštećenih vozila u iznosu od 1.125,49 EUR i prijevoza robe u iznosu od 1.713,03 EUR, zato što tužitelj te troškove nije dokazao priloženim ispravama. Također je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu zaradu zbog neprihvaćanja ponuda za prijevoz u razdoblju od prometne nezgode do 16. siječnja 2020. zbog nemogućnosti korištenja oštećenih vozila i vozila kojima su se oštećena vozila prevezla iz Italije u Hrvatsku, ocijenivši priložene e-mail poruke nevjerodostojnim. Međutim, tužitelj je već u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka predlagao da se radi utvrđenja te štete provede vještačenje po vještaku financijske struke, a koji dokaz prvostupanjski sud nije izveo. Tužitelj je dostavio u spis izvode iz poslovnih knjiga (konto kartice partnera) koje je ocjenjivao prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je također ocijenio da dostavljene e-mail ponude za prijevoz u predmetno vrijeme nisu vjerodostojne zato što iz njih proizlazi da su prijevozi naručeni „od danas do sutra“, a iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja proizlazi da se prijevoz naručivao tjedan do 15 dana ranije, da je sam tužitelj od partnera zatražio program za sutra ili prekosutra, da za neke ponude nema pisanog odbijanja ponude. Tužitelj je i za ovaj dio tužbenog zahtjeva predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem koji prvostupanjski sud nije izveo. Osnovano tužitelj ukazuje na činjenicu da je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi prijevozničkim poslom, da je predmetnim štetnim događajem tužitelj ostao bez vučnog vozila do otklanjanja štete na vozilu i bez priključnog vozila s kojima nije mogao obavljati svoju djelatnost. Tužitelj je tvrdio da je imao ponude za prijevoz, ali da ih nije prihvatio zato što su predmetna vozila bila oštećena, dva vozila su bila angažirana radi povratka oštećenih vozila iz Italije u Hrvatsku, druga vozila su već bila angažirana, a valjalo je i prevesti robu iz oštećenih vozila do cilja. Tužitelj tvrdi da se ove činjenice mogu utvrditi iz poslovne dokumentacije i zato je predložio izvođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Osnovano tužitelj ukazuje i na primjenu čl. 1226. IGZ-a kojim je propisano da ukoliko se šteta ne može dokazati u njenom točnom iznosu o njoj odlučuje sud pravičnom procjenom. Odredbom čl. 1223. IGZ-a propisano je da naknada štete obuhvaća gubitak koji je vjerovnik pretrpio i gubitak zarade.

13. Slijedom navedenog, osnovano tužitelj u žalbi navodi da je radi utvrđenja odlučnih činjenica vezanih uz tužbene zahtjeve koje je prvostupanjski sud odbio kao nedokazane, valjalo izvesti predloženi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

14. Sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a prvostupanjsku presudu u točki II. izreke valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će odrediti izvođenje predloženog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezanih uz tužbeni zahtjev koji je odbijen: koliki su bili tužiteljevi troškovi pretovara robe koja se nalazila u oštećenim vozilima, koliko su iznosili troškovi prijevoza robe do konačnog odredišta, jesu li ostala vozila u predmetnom razdoblju bila angažirana na ostalim ugovorenim prijevozima, jesu li tužitelju stigle predmetne e-mail poruke za prijevoz robe na navedenim relacijama i jesu li takve ponude tužitelju bile uobičajene. Nakon što utvrdi odlučne činjenice, prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak