REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-77/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća te Melite Božičević-Grbić i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. ČU, zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2023. broj Kzd-13/2022 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2023. broj I Kžzd-25/2023-10, u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. ČU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2023. broj Kzd-13/2022 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2023. broj I Kžzd-25/2023-10 ČU je osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet godina zbog kaznenog djela iz čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. toč. 1. i čl. 153. st. 1. i 2. KZ.

2. Osuđenik je putem branitelja Sandre Hančić i Šime Mataka, odvjetnika u Zagrebu, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog „povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. u vezi s čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u vezi s čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08, povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi iz čl. 517. st. 3. ZKP/08“ s prijedlogom da se ukinu „pobijane odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno odlučivanje Županijskom sudu u Zagrebu.“ te da se prekine izvršenje pravomoćne presude.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08.,76/09.,80/11.,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24 - dalje: ZKP).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik ustraje u prigovoru (istaknutom prethodno u žalbi) da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP jer je izrekom prvostupanjske presude proglašen krivim „… za ukupno sedam ozljeda … nesporno … za jednu ozljedu više u odnosu na ono što mu se optužnicom stavljalo na teret.“ Kritizira ocjenu drugostupanjskog suda da „identitet [optužbe] nije bio izmijenjen, niti je optužba prekoračena, kada je prvostupanjski sud, neznatno, intervenirao u činjenični opis na način da je samo s više pojedinosti opisao ozljede koje je zadobila oštećenica (skladu s rezultatima vještačenja) ne dirajući pri tome detaljan opis bitnog svojstva konkretnog kaznenog djela.“

5.1. Nadalje, upirući na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, uz kritiku obrazloženja drugostupanjskog suda kojim je otklonjen žalbeni prigovor o povredi iz čl. 468. st. 2. ZKP, osuđenik i dalje smatra da je odbijenim dokaznim prijedlozima (za ispitivanje oštećenice i dvije djelatnice nadležnog centra za socijalnu skrb) te zabranom postavljanja određenih pitanja svjedoku BU povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Pojašnjava kako je „… obrana onemogućena u dokazivanju činjenice da je oštećenica sklona lažnom prijavljivanju i da je to njen uobičajeni način postupanja kada nije iz bilo kojeg razloga zadovoljna postojećom vezom.“ Po mišljenju osuđenika pravičnost postupka je dovedena u pitanje i propustom drugostupanjskog suda da odgovori na žalbenu argumentaciju kako je prvostupanjski sud „… u cijelosti zanemario iskaze saslušanih svjedoka KU, NU i BU.“

5.2. Potom se u zahtjevu navodi da je žalbom bila istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi s čl. 450. st. 1. ZKP jer je prvostupanjska presuda utemeljena na dokazu koji nije izveden na raspravi, zapisniku o ispitivanju svjedoka RU iz istrage. Premda je spomenuti svjedok ispitan na raspravi (2. veljače 2023.) iskaz iz istrage mu nije predočen niti je zapisnik o tom iskazu pročitan na raspravi. Pored toga, tvrdi se da iskaz iz istrage nije korišten na raspravi jer se radi o privilegiranom svjedoku koji je „…morao dobiti tzv. dvostruko upozorenje,…[a] dobio [je]…samo prvo upozorenje, ali ne i drugo, čime je u biti, njegov iskaz iz istrage postao nezakonit dokaz.“ Budući da prvostupanjski sud u obrazloženju presude „…izričito navodi da je u dijelu opisa dinamike događaja prihvatio njegov iskaz [svjedoka RU koji je isti iznio tijekom istrage .“ to je „…utemeljio … presudu na dokazu koji nije izveden na raspravi (štoviše nezakonitom dokazu), a to je nedvojbeno utjecalo na presudu…“ čime je na štetu osuđenika „…povrijeđeno načelo kontradiktornosti, ali i konfrontacijsko pravo, što je jedno od minimalnih prava obrane.“ Osuđenik ujedno prigovara ocjeni drugostupanjskog suda kako svjedok „…u bitnim dijelovima nije iskazivao drugačije nego u istrazi …“ jer „…obrana mora naglasiti da u tom iskazu svjedok ni jednom jedinom rječju ne spominje da bi ga te noći 13. lipnja 2022. godine oštećenica zvala i rekla mu da je silovana. To spominje tek u iskazu na raspravi…“. Zaključno navodi da „Prvostupanjski i drugostupanjski sud selektivno tumače dokaze, ne analiziraju ih na pravičan i argumentiran način, a što apsolutno potvrđuje stav obrane da je na opisani način došlo do povreda uslijed kojih je ovaj zahtjev u cijelosti osnovan.“

6. Pravilna je i zakonita ocjena drugostupanjskog suda (odlomak 9.2. presude) da korekcijom činjeničnog opisa o ozljedama oštećenice optužba nije prekoračena. Argumentima žalbenog suda valja dodati da je osuđenik jedinstvenim činjeničnim opisom terećen zbog tri kaznena djela na štetu izvanbračne supruge, oštećenice HU, nasilja u obitelji, prijetnje i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode te kaznenog djela povrede djetetovih prava na štetu djeteta TU. Kriminalne radnje osuđenika prikazane su kronološki na način da je kulminacija nasilja rezultirala događajem od 13. lipnja 2022. u kojem je osuđenik izvršio nasilni spolni odnošaj pri čemu je oštećenica, prema optužnici (list 183 spisa), ali i prvostupanjskoj presudi „zadobila šest krvnih podlijeva kože …. te ogrebotine kože dlana desne ruke koje utvrđene ozljede predstavljaju svaka za sebe i u ukupnosti tjelesnu ozljedu…“. Doduše, pri nabrajanju krvnih podljeva, nastalih u području lijeve i desne ruke te lijeve natkoljenice, u optužnici nedostaje ozljeda „prednje strane desne nadlaktice“ koju je prvostupanjski sud naveo u izreci presude, preciziravši time već u optužnici brojčano istaknute krvne podljeve kože ekstremiteta. Međutim, ne radi se o naznaci činjenice ili okolnosti koja određuje obilježje kaznenog djela niti o njoj ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakona (npr. teži oblik djela). Naime, osuđenik je proglašen krivim upravo za spolni delikt za koje je i terećen optužnicom, pri čemu modifikacija opisa ozljeda nastalih kod oštećenice nije od utjecaja na kvalifikaciju odnosno konstitutivno obilježje djela iz optužnice. Pored toga, valja primijetiti da je prvostupanjski sud osuđeniku i kod odmjeravanja kazne cijenio „…da je kao posljedica inkriminiranog događaja na rukama i nogama žrtve utvrđeno šest krvnih podljeva i ogrebotina dlana.“ što također ne prelazi okvire činjeničnih navoda optužbe (odlomak 19.2. presude).

7. Što se tiče odbijenih dokaznih prijedloga obrane i zabrane (dva) pitanja svjedoku JU i u ovom je dijelu žalbeni sud ispravno uputio osuđenika na mjerodavne odredbe čl. 418. st. 1. i čl. 421. st. 1. ZKP prema kojima je sud, uz valjano obrazloženje, ovlašten odbiti izvođenje dokaza, dok je za ocjenu povrede prava na obranu i jednakost oružja kao sastavnice prava na pravično suđenje, potrebno razmotriti način na koji je vođen cjelokupni postupak (odlomak 9.5. do 9.7. presude).

7.1. Valja ponoviti da je prvostupanjski sud dao podrobne i razumne razloge za odbijanje dokaznih prijedloga obrane na zapisniku o raspravi od 22. veljače 2023. (irelevantne okolnosti na koje bi trebalo ponovno ispitati oštećenicu, nepotrebno ispitivanje djelatnica centra za socijalnu skrb jer spisu prileži odgovarajuća dokumentacija o osobnim i obiteljskim prilikama), dok na iznova započetoj raspravi koja je završila izricanjem presude i na kojoj su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama, obrana nije predlagala dopunu dokaznog postupka. Pored toga, iz stanja spisa predmeta razvidno je da je obrana na raspravi aktivno sudjelovala u predlaganju dokaza i drugim postupovnim radnjama (ispitivanje svjedoka, očitovanje o izvedenim dokazima). Prvostupanjski sud je tako, prihvaćanjem prijedloga obrane radi provjere vjerodostojnosti iskaza oštećenice, neposredno ispitao svjedoke (ispitane u istrazi) KU i RU te na raspravi predložene svjedoke NU i JU. Tijekom ispitivanja svjedoka JU raspravni sud je, sukladno ovlasti iz čl. 420 . st. 3. ZKP, zabranio dva pitanja braniteljici osuđenika smatrajući da se pitanja ne odnose na predmet već se „radi se o osobnom i obiteljskom životu žrtve nevezanom uz inkriminaciju iz optužnice.“ Stoga nema dvojbe da je obrani omogućeno predlaganje dokaza od kojih je dio prihvaćen te da je obrana djelotvorno tijekom svih provedenih rasprava koristila pravo ispitivanja, kako svjedoka optužbe tako i svjedoka obrane.

8. U odnosu na problematiziranje korištenja iskaza svjedoka RU u prvostupanjskoj presudi, prije svega valja reći da se u zahtjevu iznose dvije netočne tvrdnje.

8.1. Prema zapisniku od 21. rujna 2022., o ispitivanju svjedoka RU kao privilegiranog svjedoka (tast/punac osuđenika - list 171 i 172 spisa), razvidno je da je svjedok zakonito upozoren na mogućnost uskrate iskaza (osim za djelo kaznenopravne zaštite djece) te „…da će se temeljem članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku njegov iskaz, ako odluči svjedočiti, bez obzira na njegovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.“ Nadalje, već je tada u svom iskazu svjedok jasno naveo da mu je oštećenica „…također na telefon tu noć 13. lipnja 2022. rekla da ju je okrivljenik srušio i da ju je silovao.“

8.2. Stoga, razmotrivši postojanje povrede iz čl. 468. st. 3. ZKP (utemeljenost presude na dokazu koji nije izveden na raspravi) sud drugog stupnja osnovano zaključuje da je svjedok ispitan na raspravi „…pred sudom i optuženikom te braniteljicom iznio što zna o predmetu i u bitnim dijelovima nije iskazivao drugačije nego u istrazi…“ tako da se po ocjeni žalbenog suda „…presuda ne temelji na iskazu svjedoka iz istrage (i bez značaja je obrazloženje prvostupanjskog suda gdje objašnjava razlike u iskazu), već na iskazu kojeg je svjedok dao na raspravi…“. Drugim riječima, sve da je i povrijeđena odredba čl. 450. st. 1. ZKP zbog korištenja/ analize iskaza koji nije izveden na raspravi, u pogledu bitnih činjenica iskaz je nepromijenjen pa ni žalbom istaknuta povreda nije mogla utjecati na presudu.

9. Nadalje, prema detaljnom obrazloženju prvostupanjske presude utvrđenje krivnje temelji se na prihvaćanju, ocjeni iskaza oštećenice vjerodostojnim, jer je potvrđen podacima nadležne policijske postaje, dokumentacijom centra za socijalnu skrb, te iskazima svjedoka RU, BU, KU i NU pri čemu je prevalentni dio analize pojedinih segmenata vrednovanja personalnih dokaza vezan uz kaznena djela nasilja u obitelji, prijetnje i povrede djetetovih prava (odlomak 12.1. do 14. presude). Potom je posebna pažnja posvećena razlozima o krivnji zbog spolnog delikta u odnosu na koji iskaz oštećenice ima potporu u sudsko medicinskom vještačenju i svjedočenju RU uz razumnu argumentaciju za otklon postavke obrane o lažnom prijavljivanju (odlomak 15. do 17.1. presude).

9.1. Ove je razloge glede utvrđenja odlučnih činjenica za sva kaznena djela pravilnim ocijenio i drugostupanjski sud. Naime, drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu osuđenika te je (zbog utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP) ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na kaznena djela nasilja u obitelji, prijetnje i povrede djetetovih prava, dok je glede teškog kaznenog djela protiv spolne slobode prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je osuđenik za to djelo osuđen na kaznu zatvora pet godina. Premda je dio prvostupanjske presude ukinut, vodeći računa o odredbi čl. 487. st. 4. ZKP, žalbeni sud izrijekom „…uočava da je prema do sada provedenim dokazima činjenično stanje pravilno utvrđeno.“ što implicira ocjenu žalbenih navoda o vrednovanju personalnim dokaza. Ocijenivši potom bitne žalbene prigovore koji su se odnosili na neukinuti dio prvostupanjske presude (o povredama iz čl. 468. st. 1. toč. 9., 11., st. 2. i 3. ZKP- odlomci 9.1. do 9.12. presude) razmotrene su zamjerke činjenične naravi, konkretnim razlozima o valjanom pozitivnom vrednovanju iskaza oštećenice i svjedoka RU za razliku od obrani naklonjene NU (odlomak 11.1. do 11.8. presude).

10. Prema izloženom, za zaključiti je da je osuđenik tijekom postupka imao mogućnost izjašnjavati se te predlagati dokaze, koje je dijelom sud prvog stupnja prihvatio i proveo na raspravi, dok je za odbijene prijedloge dao dostatne razloge. Pored toga iz podrobne argumentacije pobijane presude razvidno je na kojim dokazima se temelji zaključak o krivnji, odnosno da je teza obrane o lažnom prijavljivanju oštećenice otklonjena uz uvjerljivo i razumno rasuđivanje nižih sudova, time da je žalbeni sud ocijenio sve važne prigovore vezane na činjenice odlučne za konkretan predmet (djelomično je i prihvatio žalbu osuđenika). Stoga nije u pravu osuđenik da mu je povrijeđeno pravo obrane na raspravi, niti je narušena pravičnost postupka.

11. Konačno, sadržajem zahtjeva osuđenik ujedno izražava nezadovoljstvo načinom na koji su niži sudovi ocijenili dokaze i zaključili o krivnji za predmetno kazneno djelo, što, shodno ograničenjima iz čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP ne može biti predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 4. prosinac 2024.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo