REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2456/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Bovis d.o.o., Viškovci, Grobljanska 70, OIB: 87538853023, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Zajedničkom odvjetnikom uredu Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić u Osijeku, protiv tuženika Općina Ivankovo, Ivankovo, Bošnjaci 6, OIB: 20225440050, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2023-23 od 19. svibnja 2023., 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2023-23 od 19. svibnja 2023. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u roku od osam dana u iznosu od 622,13 EUR.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-20/2023-23 od 19. svibnja 2023. u točki II. izreke kojim je tuženiku dosuđen trošak postupka u iznosu od 248,85 EUR i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 248,85 EUR.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku od osam dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovi broj P-20/2023-23 od 19. svibnja 2023. odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Općini Ivankovo iz Ivankova OIB: 20225440050 da tužitelju Bovis d.o.o. iz Viškovaca OIB: 87538853023 isplati na ime stečenog bez osnove za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznos od 2.375,15 Eura, te za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznos od 507,90 Eura oba sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 % poena, a od 1. siječnja 2023.g.do isplate tekućima po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, tekuće na iznos od:

- 231,88 EUR ( 1.747,14 kn ) od 04.11.2015. do isplate

- 506,81 EUR ( 3.818,60 kn ) od 29.07.2016. do isplate

- 1.637,23 EUR a ( 12.335,73 ) od 13.08.2019. do isplate

- 50,44 EUR ( 380,10 kn ) od 04.11.2015. do isplate

- 110,25 EUR ( 830,75 kn ) od 29.07.2016 do isplate

- 347,29 EUR ( 2.616,67 kn ) od 13.08.2019 do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 870,98 EUR /6.562,391 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 475,35 EUR / 3.581,52 kn kao neosnovan.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj koji sadržajem žalbe pobija točke I. i II. izreke presude zbog pogrešne primjene odredaba iz članka 354. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onima iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje se posebno poziva žalitelj.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, u konkretnom slučaju se ne mogu iznositi žalbeni navodi u odnosu na povrede iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Ovaj sud nije odlučivao o žalbenim navodima kojima žalitelj osporava ocjenu priloženih dokaza i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Tužitelj je s Republikom Hrvatskom 18. lipnja 2015. sklopio Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine Ivankovo za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 5.5844 ha za godišnju zakupninu u iznosu od 5.874,78 kn i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.2149 ha za godišnju zakupninu od 1.278,08 kn koji nisu raskinuti. Tužitelj je platio zakupninu prema sklopljenim Ugovorima premda nije mogao koristiti zemljište u zakupu jer su se tim zemljištem koristile druge osobe. Tako je tužitelj postupio da bi se mogao natjecati za zakup preostalog zemljišta u državnom vlasništvu. Tužitelj je dostavio i očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 24. rujna 2019. iz kojeg proizlazi da je prilikom izdavanja potvrde o postojanju ili nepostojanju duga trebalo uzeti u obzir i okolnosti da tužitelj nije bio uveden u posjed zbog trećih. Tužitelj stoga traži od tuženika isplatu predmetnog iznosa na temelju članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojeg je uplatio na ime zakupnine prema Ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta.

9. Iz članka 4. stavaka 5. Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine Ivankovo od 18. lipnja 2015. proizlazi da se zakupnina plaća kao zajednički prihod državnog, županijskog i općinskog proračuna i uplaćuje se na račun račun Općine Ivankovo (list 40. - 44., 48.

- 53. spisa).

10. Prvostupanjski sud je na temelju članka 49. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 57/22) utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, da je tužitelj potpisao zapisnike u uvođenju u posjed predmetnih čestica, da je koristio potpore za predmetne nekretnine u 2017. i 2018. godini, tužitelj nije dostavio dopis upućen tuženiku da zadržava pravo na povrat uplaćene zakupnine. Prvostupanjski sud je stoga zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku platio zakupninu bez pravne osnove jer ugovori egzistiraju, nije bio prisiljen platiti zakupninu niti je dokazao da je zadržao pravo na povrat tako plaćene zakupnine.

11. Odredbom članka 1112. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijenio konkretnu pravnu situaciju kroz odredbu članka 1112. stavka 1. ZOO-a. Naime, tužitelj je platio zakupninu premda nije koristio predmetna zemljišta jer se želio natjecati za preostala zemljišta u državnom vlasništvu, a da bi to mogao nije smio imati dug po osnovi neplaćenog zakupa. Prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dostavio dopis od 6. srpnja 2018. kojim obavještava tuženika da zadržava pravo na povrat uplaćenog, a prema stavu ovog suda u konkretnoj situaciji kada tužitelj zbog natjecanja za zakup državnog zemljišta plaća zakupninu ne može se govoriti o prisili iz članka 1112. stavka 1. ZPP-a, a što je i prvostupanjski sud zaključio. Tome je za dodati da tužitelj nije tražio raskid sklopljenih ugovora o zakupu niti izmjenu ugovornih odredbi. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U odnosu na žalbeni navod da se tužitelj obratio Republici Hrvatskoj iznoseći probleme u vezi korištenja zemljišta te da je time zadržao pravo na povrat zakupnine valja navesti da ovim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke. Na pravilnost prvostupanjske odluke ne utječe ni očitovanje Republike Hrvatske o plaćanju zakupnine za zemljišta koja tužitelj nije mogao koristiti jer su bila u posjedu trećih.

12. Međutim, osnovano tužitelj navodi da odluka o parničnom trošku djelomično nije pravila. Ovaj sud nalazi da tuženik ima pravo na naknadu troškova za zastupanje na ročištima i za sastav žalbe protiv presude zbog ogluhe, međutim, nije osnovan trošak za sastav podnesak od 28. ožujka 2023. sukladno članku 155. stavku 1. ZPP-a u vezi s člankom 461.a ZPP-a. Tuženiku je za sastav tog podneska dosuđen trošak u iznosu od 199,08 EUR, što s PDV-om ukupno iznosi 248,85 EUR pa je odluku o trošku valjalo preinačiti i odbiti tuženikov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 248,85 EUR. Tužitelj ne osporava dosuđeni trošak žalbe i za zastupanje na jednom ročištu, što bi značilo da osporava iznos od 311,05 EUR, pa je sukladno tome odlučeno o tužiteljevom zatraženom trošku žalbe. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženiku trošak zastupanja na ročištu 22. ožujka 2022. prema Tbr. 9. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118714, 107/15 i 37/22; dalje: Tarifa). Slijedom navedenog tužitelj je sa žalbom uspio s 80% u odnosu na iznos osporenog troška postupka u iznosu od 311,05 EUR. Kako je tužitelj osporio iznos dosuđenog troška postupka u iznosu od 311,05 EUR to bi imao pravo na sastav žalbe sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife iznos od 78,12 EUR, a kako je uspio s 80%, to bi njegov osnovan trošak žalbe iznosio 62,50 EUR. Kako je tužitelj zatražio naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR to bi tužitelja valjalo odbiti za više zatraženi trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sudskih pristojbi jer ih nije zatražio sukladno članku 164. stavku 1. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a kao u točki II. izreke, a na temelju članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a kao u točkama III. i IV. izreke.

Zagreb, 4. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić