Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-256/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik ABC odvjetnik u [adresa], protiv tuženika: 1. [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u [adresa], 2. ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica ABC, odvjetnica u [adresa] i umješača na strani tuženika ..., [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Pn-132/2019-53 od 4. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice PF, OIB: [osobni identifikacijski broj] se djelomično uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, a žalbe tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] se odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru broj Pn- 132/2019-53 od 4. siječnja 2023. u pobijanom dijelu (točke I, II, IV i dio točke III izreke kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za plaćanje svote od 8.318,08 EUR na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i zahtjev za plaćanje rente s osnova tuđe pomoći i njege u svoti od 19,91 EUR):

a) potvrđuje u točki I izreke u odnosu na glavnicu i u odnosu na zatezne kamate dosuđene do 31. prosinca 2022., u točki II izreke, u dijelu točke III izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.362,94 EUR,

b) preinačava

- u točki I izreke u odnosu na dosuđene zatezne kamate od 1. siječnja 2023. pa do dana plaćanja, tako da se nalaže tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici plate zatezne kamate na svote navedene u točki I izreke za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope definirane člankom 29. stavak 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- u preostalom pobijanom dijelu točke III i u točki IV izreke tako da glasi:

"III. Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužiteljici na ime naknade neimovinske štete 5.985,14 EUR sa zateznim kamatama od 9. kolovoza 2019. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope definirane člankom 29. stavak 8. ZOO-a uvećana za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici solidarno na ime rente plaćaju 19,91 EUR mjesečno počev od 1. svibnja 2017., s tim da su dospjele obroke dužni platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće najkasnije do 10.tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope definirane člankom 29. stavak 8. ZOO-a uvećana za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužiteljici svotu od 361,00 EUR na ime naknade štete nastale zbog troškova liječenja sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2017. godine, pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope definirane člankom 29. stavak 8. ZOO-a uvećana za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužiteljici parnične troškove prvostupanjskog postupka u svoti od 5.129,80 EUR sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do dana plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope definirane člankom 29. stavak 8. ZOO-a uvećana za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj] i ..., [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužiteljici troškove žalbenog postupka u svoti od 595,66 EUR u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbeno postupka kao neosnovani.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova što se odnose na sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:

"I. Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ... [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno plate tužiteljici PF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.367,07 EUR/ 115.775,57 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznos od 6.375,57 kn od 22. ožujka 2017., na iznos od 4.200,00 kn počev od 04. siječnja 2023., te na iznos od 105.200,00 kn počev od 09.kolovoza 2019. do konačne isplate.

II. Nalaže se tuženicima [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ... [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno plate tužiteljici PF OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plaćaju rentu od 46,45 EUR/350,00 kn mjesečno počev od 01. svibnja 2017. s time da su dospjele obroke dužni platiti odjednom, u roku od 15 dana, a buduće najkasnije do 10-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka do plateža, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. U preostalom dijelu za iznos od 8.318,08 EUR/62.668,45 kn odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ,te se odbija zahtjev tužiteljice za plaćanje rente s osnova tuđe pomoći i njege preko dosuđenih 46,45 EUR/350,00 kn do zatraženih 66,36 EUR /500,00 kn i zahtjev za isplatu zatezne kamate na rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 46,45 EUR/350,00 kn, za razdoblje od 01. svibnja 2017. do 04. siječnja 2023., sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 105.200,00 kn za razdoblje od 15. srpnja 2016. do 09. kolovoza 2019. i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na dospjelu rentu u iznosu od 4.200,00 kn za razdoblje od 15. srpnja 2016. do 04. siječnja 2023.

IV. Nalaže se tuženicima [adresa] i ..., da solidarno plate tužiteljici PF parnični trošak u iznosu od 845,58 EUR/6.370,60 kn u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 04. siječnja 2023. do isplate."

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i preinači presudu tako da tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati. Pobijala je odluku i u pogledu visine stope dosuđenih zateznih kamata.

3. Prvotuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, te joj naloži plaćanje parničnih troškova.

4. I drugotuženik je pobijao presudu u dosuđujućem dijelu zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači presudu u skladu s navodima žalbe.

5. Sve stranke su tražile naknadu parničnih troškova što se odnose na sastav žalbe.

6. Tužitelj je odgovorio na žalbe tuženika.

7. Žalbe su pravovremene i dopuštene.

8. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalbe tuženika nisu osnovane.

9. Tužiteljica je tjelesno ozlijeđena 15. srpnja 2016. dok je hodala u [adresa] šetalištem uz mlinove od [adresa] prema [adresa], i to na dijelu šetalište što se nalazi nasuprot caffe bara [adresa], tako što joj je noga upala u rupu na nogostupu na mjestu gdje je nedostajao betonski element kojim je nogostup bio popločan. Tvrdi da je zbog toga izgubila ravnotežu i pala.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u tom događaju. Odgovornost prvotuženika temelji na okolnosti da je on vlasnik šetnice i dužan ju je, kao javnu površinu, održavati, kako bi bila sigurna za kretanje pješaka, a drugotuženik jer je njemu povjereno održavanje javnih površina.

11. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je u skladu s takvom (pravilnom) ocjenom dokaza utvrdio relevantno činjenično stanje.

12. Tako je utvrdio da se štetni događaj od 15. srpnja 2016. doista dogodio onako kako je opisan u tužbi, tj. da je tužiteljica, hodajući [adresa], pala prilikom nailaska na rupu na nogostupu na kojem je nedostajao betonski element, odnosno element je bio oštećen i tom prilikom zadobila tjelesne ozljede. Prvostupanjski sud je utvrdio da su oštećenja vidljiva na fotografijama, a i neposrednim opažanjem tijekom očevida održanog 17. veljače 2021. uočio je rupe i oštećenja betonskih elemenata. Tom prigodom je utvrdio da se radi o dijelu šetnice koji je neravan, da na više betonskih elemenata kojima je popločano šetalište postoje izrazita oštećenja u vidu udubljenja, te je zaključio da je štetni događaj uzrokovan oštećenjem nogostupa [adresa], dakle, oštećenjem javne površine namijenjene kretanju pješaka.

13. Primjenjujući na tako utvrđeno činjenično stanje odredbu članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18 – u daljnjem tekstu: ZKG) prema kojoj su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja, odredbu članka 3. ZKG-a prema kojoj u komunalne djelatnosti spada i održavanje javnih površina u što ulaze pješačke staze, javne prometne površine, te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje prvostupanjski sud je zaključio da je obveza [adresa] bila osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, s tim da prenošenje posla na druge osobe [adresa] ne oslobađa nadziranja poslova na održavanju te da su oba tuženika odgovorna za nastalu štetu tužiteljici jer je do štete došlo zbog oštećenja nogostupa, a prvotuženik je dužan održavati prometnice u stanju podobnom za korištenje i dužan je nadzirati poslove održavanja javnih površina ako su tu poslovi povjereni drugoj pravnoj osobi, dok je drugotuženik odgovoran jer je propustio obaviti poslove koje je bio dužan po ugovoru i zakonu. Zaključak odgovornosti temelji na odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), a o solidarnoj odgovornosti oba tuženika na odredbi članka 43. ZOO-a. Iako je utvrdio da je [adresa] odgovoran po osnovi krivnje, prvostupanjski sud je našao da njegova odgovornost za štetu postoji i po objektivnom principu odgovornosti jer oštećeni kolnik šetališta na kojem se nalaze rupe predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1064. ZOO-a.

14. Činjenična utvrđenja i pravni zaključci prvostupanjskog suda koji se odnose na odgovornost tuženika za štetu su prihvatljivi i ovom, drugostupanjskom, sudu.

15. Da je do pada tužiteljice došlo na način opisan u tužbi proizlazi iz iskaza svjedoka JF, očevica štetnog događaja koji je potvrdio da je tužiteljica pala, da se radilo o teškom i ružnom padu, da se spotakla na betonskoj stazi. Kada se ovakav iskaz svjedoka dovede u vezu sa činjenicom da je na ovom dijelu šetnice bilo 16 oštećenja (rupa) što i žalitelji potvrđuju, posve je logičan zaključak prvostupanjskog suda da je uzrok nastanka štetnog događaja oštećenje na kolniku. S tim u vezi mogla se pokloniti vjera i iskazu tužiteljice koja je također navela da se "popiknula" na oštećeni betonski element.

16. Tuženici dovode u pitanje navedena činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, ali bez uspjeha. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio po slobodnoj ocjeni, ali je svoje uvjerenje po relevantnim činjenicama opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima. Nije počinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a. Zaključak o tome da je do pada došlo zbog oštećenja na kolniku utemeljen je na raspravnoj građi. Nadalje prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su tuženici odgovorni za štetu i to prvotuženik kao vlasnik opasne stvari (kolnik sa oštećenjima u vidu rupa jest opasna stvar) i jer je propustio nadzirati drugotuženika u obavljanju svojih poslova, a drugotuženik po osnovi krivnje tj. zbog propusta u radu.

17. Drugotuženik u žalbi ističe da tužiteljica nije dokazala da je održavanje, kako ga je opisala, dio ugovorne obveze. U odnosu na ovaj navod valja reći da je tužiteljica u tužbi navela da je [adresa] povjerio odlukom obavljanje komunalne djelatnosti drugotuženiku održavanje javnih površina. U odgovoru na tužbu drugotuženik je potvrdio da održava javne površine na predmetnom području na temelju ugovora sa prvotuženikom. Održavanje javnih površine između ostalog obuhvaća i održavanje pješačkih staza, trgova, parkova i sl. što se navodi na internetskoj stranici drugotuženika (l.s.9). Iz navedenog je sasvim logično bilo za zaključiti da drugotuženik održava javnu površinu, što on i ne spori, ali i da u posao održavanja spada zamjena oštećenih betonskih elemenata ili saniranje rupa na šetnici. Inače ovi žalbeni navodi predstavljaju nove činjenice, koje nisi isticane u prvostupanjskom postupku, pa u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a nemaju utjecaja na zakonitost pobijane presude. Osim toga, drugotuženik nije naveo koje to radnje nisu bile njegova obveza.

18. Međutim, ne može se prihvatiti kao pravilno stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti sa 30% jer je šetnicom prolazila svaki dan i morala je znati za oštećenja pa je propustila koristiti šetnicu s povećanom pozornošću.

19. Prema odredbi članka 1092. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo na razmjerno sniženu naknadu. Kao mjerilo sudjelovanja oštećenika u vlastitoj šteti, što je za utvrđenje svote razmjerno sniženju naknade uzima se omjer sudjelovanja u vlastitoj šteti. Doprinos se ne temelji na krivnji oštećenika, već na činjenici da je doprinio da šteta nastane ili bude veća nego je bila inače, kao objektivna činjenica. Okolnost da je tužiteljica vrlo često hodala šetnicom, koja je na više mjesta bila oštećena, sama po sebi ne znači da je tužiteljica doprinijela nastanku ili povećanju štete.

20. Prema stajalištu ovog suda tužiteljica nije doprinijela nastanku štete pa je odgovornost tuženika za pretrpljenu štetu potpuna, s tim da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe članka 43. ZOO i da tuženici solidarno odgovaraju za štetu. Solidarna odgovornost za štetu tužiteljici proizlazi iz članka 1108. ZOO-a, kojim je propisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi izvođenja radova.

21. Nakon što je utvrdio:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom gornjeg okrajka desne goljenične kosti i lisne kosti, a radi se o višeivernom prijelomu oba zglavka goljenice uz znatni pomak ulomaka i prijelomu glavice lisne kosti s pomakom ulomka, te prijelom donjeg okrajka palčane kosti koja čini dio ručnog zgloba, radi kojih ozljeda je 15. srpnja 2016. podvrgnuta hitnoj operaciji, a 20. srpnja 2016. drugom operacijskom zahvatu repozicije prijeloma goljenične kosti i fiksacije prijeloma pomoću vijaka i dvoje anatomske pločice u kojem postupku je bilo potrebno presađivanje vlastite kosti iz zdjelice;

- da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje su uzročno posljedično povezane s predmetnim ozljeđivanjem, a ogledaju se u umanjenju pokretljivosti desnog ručnog zgloba, te desnog koljena, zbog čega je trpila kroničnu bol koljena, šepala u hodu i stalno morala koristiti jednu štaku pri kretanju što je zamara i ograničava kretanje;

- da trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja u vidu nepravilno sraslog prijeloma potkoljenice uz ambulaciju prema mišljenju vještaka smanjuju životnu aktivnost za 10%, labavost koljena jačeg stupnja za 10%, posttraumatska artroza koljena uz smanjenu pokretljivost u srednjem stupnju za 15%, dva duboka postoperacijska ožiljka u mišićima potkoljenice i natkoljenice za 10%, posttraumatska artroza ručnog zgloba uz smanjenu pokretljivost u srednjem stupnju dominantne ruke za 15%, odnosno 7% zbog ranije ozljede, zatim zaostali trajni kronični bolovi i neuropatska bol koja se javlja pri hodu i nagloj promjeni vremena za 5%,a kako trajne posljedice nisu jednostavan matematički zbroj vještak je ocijenio da je za 35% životno funkcioniranje tužiteljice smanjeno;

- da je tužiteljica pretrpjela bolove jačeg intenziteta obzirom na vrste ozljeda i vrste operacije u trajanju od 6 dana, srednje jake bolove u trajanju od mjesec dana, dok su manji bolovi obzirom na ozljede i način liječenja i dužinu trajanja liječenja kumulativne naravi bili prisutni tri mjeseca;

- da je tužiteljica pretrpjela strah zbog ozljeđivanja i posljedica trajanja 3 dana, srednjeg tri tjedna i manjeg intenziteta u trajanju od 2 mjeseca;

- da je naruženje kod tužiteljice većeg stupnja jer se kreće šepajući desnom nogom uz obaveznu uporabu štapa pa je taj nedostatak svima vidljiv;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u punom opsegu od dva mjeseca, jer je bila nepokretna, a zbog socijalnih razloga nakon otpuštanja iz bolnice privremeno je smještena u Dom za umirovljenike, a od 1. ožujka 2017. tužiteljica hoda sa dvije štake, te joj je do tada potrebna pomoć 2 sata dnevno za teške i srednje teške kućne poslove, nabavu i spremanje hrane i dr. ukupno 3 mjeseca jer je izrazito teško pokretna uz stalnu bol koljena pri kretanju;

- da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna jedan sat dnevno još dva mjeseca ukupno, a trajna tuđa pomoć tužiteljici je potrebna od pet sati tjedno od 1. svibnja 2017.

prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljici u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, te da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Visinu pravične novčane naknade sud je utvrdio u svoti od 150.285,71 HRK. Kod utvrđivanja visine neimovinske štete pravilno je sud uzeo u obzir kvalifikatorne okolnosti kao što su jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha te stupanj smanjenja životne aktivnosti kao i okolnosti u kojima se gleda to smanjenje. Tuženici u žalbi ističu (ponavljaju) da je tužiteljica bolovala od osteoporoze i da je ta okolnost utjecala na događaj i zdravstvene posljedice. Međutim, vještak prof. dr. ABC je naveo da osteoporoza nije utjecala na pad tužiteljice, da načelno osteoporoza može utjecati na lom kostiju, da nije dokazano da osteoporoza utječe na cijeljenje prijeloma, da je prijelom posljedica djelovanja direktne sile na kost i to gornji okrajak goljenične kosti i donji okrajak palčane kosti ruke, a da osteoporoza ne utječe na cijeljenje kosti. I konačno da osteoporoza nije bitno utjecala na pokretljivost tužiteljice, odnosno smanjenu pokretljivost, da osteporoza nije bitno utjecala na potrebu korištenja štake.

22. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan. Odgovor vještaka na postavljeno pitanje da osteoporoza može utjecati na lom kostiju je bio znanstvene naravi, a iz samog spisa se nije moglo zaključiti da se to dogodilo u konkretnom slučaju. Žalbenim navodima nije doveden u pitanje nalaz i mišljenje vještaka. Iz navedenog se može zaključiti da osteoporoza nije utjecala ni na koji način na visinu pretrpljene štete tj. da je nastanak štete isključivo posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju.

23. Slijedom navedenog žalbu tužiteljice protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (točka III izreke) je valjalo djelomično prihvatiti i tužiteljici dosuditi na ime naknade neimovinske štete daljnju svotu od 5.985,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. prosinca 2019., a u preostalom dijelu točku III je valjalo potvrditi. Preostali dio je odbijen jer je zahtjev tužiteljice bio veći od stvarno pretrpljene štete. S druge strane žalbu tuženika protiv točke I prvostupanjske presude je valjalo odbiti. Po žalbi tužitelja je preinačena odluka o zateznim kamatama u točki I izreke dosuđena za razdoblje od 1.siječnja 2023. pa nadalje jer je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 29. ZOO pa je pravilnom primjenom te odredbe valjalo dosuditi zatezne kamate kao u točki I b izreke ove presude.

24. Kako je utvrđeno da tužiteljica nije doprinijela nastanku ni povećanju štete to joj je na ime naknade štete u vidu rente kao posljedice trajno povećanih potreba, i to trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom, trebalo je dosuditi daljnju svotu od 19,91 EUR mjesečno za razdoblje od 01. svibnja 2017. godine pa na dalje. Visinu štete prvostupanjski sud je utvrdio tako što je broj potrebnih sati za tuđom pomoći i njegom pomnožio sa 25 kn, koji iznos je uzeo cijenu sata rada osobe koja pruža tuđu pomoć i njegu. To utvrđenje suda je pravilno.

25. Visinu naknade štete za tuđu pomoć i njegu sud je utvrdio na isti način, a zatezne kamate dosudio je od dana presuđenja. Visina štete je pravilno utvrđena, a odluka o zateznim kamatama nije materijalno pravo pogrešno primijenjeno na štetu žalitelja (tuženika).

26. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljici nastala šteta zbog smještaja u [obrt] u iznosu od 9.000,00 hrk / 1.194,50 EUR, i zbog nabave medicinskog pomagala u svoti od 107,97 hrk / 14.33 EUR, pa je od tog iznosa odbio iznos koji odgovara postotku od 30% (radi doprinosa tužiteljice u vlastitoj šteti) i dosudio joj po ovoj osnovi 6.375,57 hrk / 846,18 EUR. Tužiteljica ne pobija odbijajući dio presude, a žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela nema svog opravdanja, jer je tužiteljici nastala ova šteta, a tuženici su je dužni naknaditi.

27. Međutim, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete nastalu zbog troškova liječenja. Naime, prvostupanjski sud smatra da tužiteljica nema pravo na naknadu ovih troškova jer je liječenje mogla ostvariti putem zdravstvenog osiguranja.

27.1. Obveza tuženika na naknadu troškova liječenja proizlazi iz članka 1195. stavak 1. ZOO ako su troškovi liječenja nastali u vezi pretrpljene ozljede. Ne postoji propis koji bi određivao iznimku od ovog pravila. Iz raspravne građe proizlazi da su troškovi liječenja nastali u vezi sa ozljedama koje je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju. Prema pravnom shvaćanju ovog suda od 21. prosinca 2018. godine okolnost da je medicinski zahvat obuhvaćen obveznim zdravstvenim osiguranjem ne oslobađa štetnika od naknade štete koja se odnosi na trošak liječenja oštećeniku koji se nije koristio pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja, već je sam podmirio trošak. Slijedom navedenog valjalo je tužitelju dosuditi i naknadu nastalu zbog troškova fizikalne terapije u svoti od 2.720,00 hrk / 361,00 EUR, sa zateznim kamatama od dana kada je tužiteljica podmirila ispostavljene račune

28. U odnosu na žalbeni navod drugotuženika da je nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja nastalog preinakom 02. lipnja 202. godine valja reći da se radilo o nepravoj preinaci, a prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. godine u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe u tom postupku, što u konkretnom slučaju znači da je zastara prekinuta 09. kolovoza 2019. godine, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Prema tome, jasno je da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila.

29. Tuženici pobijaju odluku o parničnim troškovima ne navodeći konkretne razloge već smatraju da presudu treba preinačiti, odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i radi toga preinačiti odluku o troškovima.

29.1. Tužiteljica navodi da je prvostupanjsku sud pogrešno utvrdio vrijednost boda u iznosu od 10 hrk i da je vrijednost boda trebalo utvrditi u iznosu od 15 hrk.

29.2. Kao prvo valja reći da tužiteljica u konačnici nije uspjela u razmjernom neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa ima pravo na naknadu cjelokupnih troškova sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP.

29.3. Žalitelji ne dovede u pitanje podneske i radnje koje prvostupanjski sud priznao kroz odluku o troškovima tužiteljice. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio za koje radnje i podneske tužiteljica ima pravo na naknadu troškova zastupanja, kao i vrijednost predmeta spora, te na taj način pravilno utvrdio iznos bodova po kojem će obračunati troškove (1.813 bodova). Prema Tbr.48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – u daljnjem tekstu: Tarifa) kad sud odlučuje o troškovima zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke, a vrijednost boda u vrijeme donošenja prvostupanjske presude je bila 15 HRK. Slijedom toga tužiteljica ima pravo na naknadu troškova za zastupanje po odvjetniku u svoti od 33.993,75 HRK / 4.511,74 EUR, kojem iznosu valja dodati sudske pristojbe za tužbu i presudu po 2.142,00 HRK dakle ukupno 4.284,00 HRK / 568,58 EUR, trošak očevida i medicinskog vještačenja u iznosu od 2.372,80 HRK / 314,92 EUR, što ukupno daje svotu od 5.129,80 EUR.

30. Tužiteljica ima pravo i na naknadu troškova žalbenog postupka u svoti od 595,66 EUR, što se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku za sastav žalbe i pristojbu za žalbu, jer je uspjela u žalbenom postupku.

31. Zahtjeve tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je trebalo odbiti jer su odbijene njihove žalbe kao neosnovane.

32. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka što se odnose na sastav odgovora na žalbu je valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (članak 166. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a).

33. Radi iznesenog temeljem odredaba članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3.

ZPP presuđeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 4. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić