REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3777/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi namirenja i u pravnoj stvari tužiteljice RR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika CR (dalje: tuženika), protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1992/2022-2 od 9. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1493/2017-77 od 22. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tužiteljice RR za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1992/2022-2 od 9. travnja 2024. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu te je uz navedena pitanja istaknuo i to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustava RH).
2. Tužiteljica RR (dalje: tužiteljica) predložila je u odgovoru odbaciti, odnosno odbiti prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li u parnici radi utvrđenja ništetnosti ugovora, ugovorne strane iz tog ugovora nužni suparničari na strani tuženika?
2. Može li sud u odnosu na zajmodavca kao ugovornu stranu koja je ispunila svoje obveze iz ugovora sukladno čl. 501. ZOO-a utvrditi ništetnost ugovora o zajmu sklopljenog putem posrednika, kada u postupku nije utvrđeno da su pretpostavke ništetnosti predviđene člankom 329. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o zajmu postojale na strani zajmodavca i u odnosu na ugovor o zajmu, već isključivo na strani posrednika i u odnosu na drugi ugovorni odnos (posredovanje)? Može li se postojanje objektivnih kriterija iz čl. 329. ZOO-a utvrditi na strani posrednika kod sklapanja ugovora o zajmu, a ne kod ugovornih strana?
3. Može li sud isključivo na temelju činjenica koje se odnose na drugi ugovorni odnos između trećih osoba, različit od ugovora koji je predmet spora, utvrditi da je isti ugovor ništetan?
5. Prvo pitanje iz prijedloga nije važno za odluku u sporu s obzirom na to da je tuženik kao razloge važnosti u odnosu na navedeno pitanje naveo odluke koje su donesene u drugoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na to da je u ovome predmetu tuženiku tražbina iz ugovora o zajmu ustupljena na temelju ugovora o cesiji. Ostala pitanja iz prijedloga također nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da prema obrazloženju i sadržaju postavljenih pitanja tuženik osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje. Naime, tuženik kroz navedena pitanja osporava utvrđenja nižestupanjskih sudova da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora koristio lošim imovinskim prilikama tužiteljice i njezinom lakomislenošću te da nije u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o zajmu, pa samim time podnosi prijedlog iz razloga koji nisu dopušteni u ovoj fazi postupka.
6. S obzirom na gore navedeno, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I izreke ovog rješenja.
7. Tuženik nije učinio vjerojatnim niti postojanje osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava kojim bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje s obzirom na to da do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika te su njihove presude detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, pa ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.
9. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
