Poslovni broj: Usž-3848/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UTŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Togoanske Republike, smješten u Prihvatnom centru za strance Zagreb, Sarajevska 41, zastupan po opunomoćeniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2780/2024-6 od 9. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2780/2024-6 od 9. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/5064, URBROJ: 511-01-212-24-9 od 7. svibnja 2024. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrena je tužitelju besplatna pravna pomoć i naloženo je tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 7. svibnja 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 14 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) pod prijetnjom prisilnog udaljenja.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je Republiku Togo napustio iz realnog i opravdanog straha za vlastiti život. Njegov otac je napustio vladajuću stranku UNIR i pridružio se oporbenoj stranci PNP zbog čega su njegov otac i brat oteti od strane naoružanih osoba koje podržava vladajuća stranka te ubijeni. Opravdano strahuje za vlastiti život jer ga policija Toga ne želi zaštititi te se bolji da bi u slučaju povratka bio ubijen. Smatra da ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite i da je sud trebao poništiti sporno rješenje i naložiti tuženiku da u ponovljenom postupku detaljnije obrazloži odluku te ga ponovno sasluša. Ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti kriterije vrednovanja osnovanog straha koji su propisani Priručnikom Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar, a podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 10. ožujka 2023. iskazao namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu pod imenom UT. Zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio je 13. rujna 2023. u kojemu je u bitnome naveo da je Republiku Togo napustio zbog političkih problema, odnosno političkog članstva pokojnog oca u vladajućoj stranci UNIR te da bi povratkom u zemlju podrijetla njegov život bio ugrožen. Tijekom upravnog postupka je saslušan te je u izjavi na zapisnik od 27. veljače 2024. objasnio navode o identitetu te istaknuo da je dao lažne podatke jer mu je ciljanja zemlja bila Njemačka gdje je planirao igrati nogomet. Dodatno je pojasnio razloge traženja međunarodne zaštite. Istaknuo je da nije bio uhićen, mučen ili pritvaran u zemlji podrijetla, već da su ga verbalno napadali na putu do škole i svaki puta kada su bili izbori. Zemlju podrijetla je napustio u svibnju 2021. Tužitelj je dostavio potvrdu o pohađanju nogometne akademije u mjestu Kara, Togoanska Republika, iz prosinca 2021.

8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je izveden dokaz saslušanja tužitelja.

9. Tužitelj je u iskazu od 6. rujna 2024. između ostaloga naveo da je da je njegov otac bio politički angažiran, a on je zbog toga imao problema u nogometu. Njegov je otac dugo bio u politici te je radio na tome da bi se u Togu sve stranke zajednički udružile. Kada je njegov otac promijenio politički stranku uhitili su mu mlađeg brata i zatvorili ga kako bi primorali oca da promijeni politički stav. Nakon toga su mu uhitili i oca te su i otac i mlađi brat umrli u zatvoru. Ne sjeća se kada mu je brat umro te ne zna kada je točno otac uhićen i bio u zatvoru. Smatra da je otac umro na prijelazu 2019. na 2020., a on je 2020. na 2021. pobjegao u Nigeriju. Dalje navodi da je napustio Togo u tjednu nakon što su sahranili oca, da ne bi imao problema. Obrazložio je da su ga ljudi u gradu Anie maltretirali nakon što je otac promijenio politički stav, tukli su ga i izvikivali parole. Radi se o osobama s ceste iz istog grada pa sve zna. Drugih razloga napuštanja zemlje porijekla nije bilo, zbog političkog angažmana oca u opasnosti je bila samo uža, ne i šira obitelj. U kontaktu je s majkom koja je ostala u gradu Anie u Togu koja mu je rekla da i dalje nije sigurno za njega da se vrati jer je ista vlada na vlasti. Odgovarajući na upit opunomoćenice tuženika da objasni razliku u svom iskazu o tome da je Togo napustio u tjednu nakon sahrane oca, a pred tuženikom je dao iskaz da je napustio zemlju u svibnju 2021., iskazao je da je to bilo na prijelazu prosinac, siječanj te pojašnjava da je u Europu ušao u svibnju 2021.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i iskaza tužitelja te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članke 20., 21. i 38. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

11. Člankom 20. Zakona propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

12. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. tog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Stavkom 2. istog članka Zakona predviđeno je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

13. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu i tuženik u upravnom postupku.

14. Tužitelj je u upravnom sporu u bitnome ponovio navode koje je prethodno iznosio pred tuženikom. Paušalno je naveo da je imao problema zbog političkog angažmana oca bez da je konkretno naveo događaje, okolnosti i opisao situacije iz kojih bi se moglo sa sigurnošću zaključiti da su vezane za razloge zbog kojih je napustio zemlju porijekla. O bitnim okolnostima koje se odnose na smrt najužih članova obitelji nema saznanja ili iskazuje drugačije u odnosu na upravni postupak. Također je različito iskazivao o razdoblju napuštanja zemlje podrijetla u upravnom postupku i sporu te su isti suprotni materijalnoj dokumentaciji koju je dostavio u upravnom postupku. Naime, potvrda o pohađanju nogometne akademije u mjestu Kara, Togoanska Republika izdana je u prosincu 2021., iako je naveo da je zemlju podrijetla napustio u svibnju te godine, odnosno u tjednu nakon sahrane oca. Ovaj sud iskaz tužitelja u tom dijelu cijeni neosnovanim jer je isti suprotan podacima iz dokumentacije koju je sam tužitelj dostavio te ujedno nije životno niti logično da o bitnim okolnostima koje se odnose na smrt najužih članova obitelji nema saznanja ili iskazuje drugačije u upravnom postupku i upravnom sporu.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog sud da je tužitelj zemlju podrijetla napustio iz ekonomskih razloga, s ciljem dolaska u Europsku uniju, budući navodi da mu je ciljana zemlja bila Njemačka, a kako bi ostvario nogometnu karijeru. Također ne postoje razlozi za odobravanje supsidijarne zaštite. Tužitelj je kao razlog zbog kojeg mu nije sigurno vratiti se u Togoansku Republiku naveo strah od uhićenja i zatvaranja, a istovremeno iskazuje pred tuženikom da od dana napuštanja zemlje podrijetla nije zaprimio važne vijesti koje bi bile relevantne, a koje se odnose na razloge napuštanja te u iskazu pred prvostupanjskim sudom nije iskazao da bi dobio takvu informaciju, iako je s majkom u redovnoj komunikaciji.

16. Budući da je tužitelj zemlju podrijetla napustio s ciljem dolaska u Europsku uniju, isti se, sukladno Priručniku Ureda visokog povjereništva UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglice, smatra ekonomskim migrantom te stoga nije bilo ni osnove za primjenu kriterije vrednovanja osnovanog straha koji su propisani navedenim Priručnikom, a kako to pogrešno smatra tužitelj.

17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

19. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić