Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3379/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika FU, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 165. stavka 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika FU, podnesenoj po braniteljici Mariji Petri Sokač, odvjetnici, iz Križevaca, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalnoj službi u Križevcima od 2. ožujka 2024., poslovni broj: 54. Pp-753/2024-6., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika FU i potvrđuje prvostupanjska presuda.
IITemeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik FU je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke i prekršaj iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona činjenično opisanog pod točkom 2. izreke te mu je za prekršaj pod točkom 1. izreke izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana, koja je umanjena za vrijeme uhićenja i zadržavanja u trajanju od 15 dana, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati još 25 dana kazne zatvora, dok je za prekršaj opisan pod točkom 2. izreke kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura. Za prekršaj iz članka 165. stavka 5. cit. Zakona okrivljenik je oslobođen od optužbe temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
2.Istom presudom, temeljem članka 76.a Prekršajnog zakona, okrivljeniku je određeno trajno oduzimanje predmeta i to osobnog automobila marke „Mercedes“, reg. oznake [registarska oznaka], koji mu je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 01308329 od 2. ožujka 2024., zajedno s ključem i prometnom dozvolom.
3.Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
4.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 179,38 eura.
5.Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava i izrečenih sankcija te odluke o oduzimanju predmeta.
6.U žalbi okrivljenik navodi da nije znao da mu je u sporno vrijeme bila na snazi zabrana upravljanja motornim vozilom, jer nije dobio o tome nikakvu obavijest, pa je smatrao da mu je zabrana u trajanju od 6 mjeseci istekla. Kazna zatvora i oduzimanje motornog vozila da su prestroge jer ima niz okolnosti na svojoj strani. Vozilo je posudio od MU jer nije mogao dobiti taxi službu. Izražava kajanje za počinjene prekršaje, te moli što blažu kaznu navodeći da je dobrovoljac Domovinskog rata od 1991. pa do oslobođenja, te je ostao kao djelatna vojna osoba koja je trajno umirovljena radi invalidnosti od 30 %. Mirovina da mu iznosi svega 530,00 eura, a invalidnina 21,00 euro, od čega plaća alimentaciju za dvoje maloljetne djece TU i BU pa je prisiljen raditi razne poslove kako bi preživio. Živi na periferiji grada Križevaca pa moli da mu se smanji zaštitna mjera na 6 mjeseci. Moli da mu se kazna zatvora pretvori u rad za opće dobro, a novčana kazna smanji.
7.Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
8.Žalba nije osnovana.
9.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
10.Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je izričito priznao počinjenje prekršaja za koje je proglašen krivim, proizlazi da je počinio prekršaje na način činjenično i pravno opisan pod točkama 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
11.Naime, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 118/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., kojim je u članku 2. propisano da se u članku 58. stavak 2. mijenja i glasi:»(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka (zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) počinje teći od izvršnosti presude, temeljem čega više ne postoji obveza slanja obavijesti vozačima o početku trajanja zaštitne mjere, zakonito proglasio okrivljenika krivim za djelo pod točkom 1. izreke. Dakle, okolnost koju okrivljenik navodi da nije znao da mu je na snazi zaštitna mjera ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga što nepoznavanje propisa ne ispričava, već se je s obzirom da mu je uredno uručena odluka kojom mu je izrečena zaštitna mjera, što je u postupku nesporno, trebao interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu navedena mjera traje, jer je jedino relevantno ono što je propisano Zakonom, a kojeg u konkretnom slučaju okrivljenik nije poštivao.
12.Prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, te oduzimanju predmeta, dakle pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13.Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa samim time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
14.Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz provedenih dokaza je utvrdio da u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se navedeni predmet prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja i da je njegovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76.a stavka 1. u svezi sa stavkom 2. i 3. Prekršajnog zakona, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008).
15.Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima za koje je okrivljenik proglašen krivim zasnovao na ocjeni u postupku svih provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te je provođenje daljnjih dokaza nepotrebno.
16.Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, odnosno činjenicu da je u posljednje 3 godine okrivljenik višekratno počinio isti prekršaj iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, što proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, dakle, iskazao je izrazitu upornost u činjenju istovrsnih prekršaja. Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 40 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju. Također je primjerena i izrečena novčana kazna za djelo pod točkom 2. izreke koja je propisana u iznosu od 130,00 eura i ista se ne ukazuje prestrogom.
17.U vezi navoda žalbe okrivljenika da mu se zatvorska kazna zamijeni radom za opće dobro, valja navesti da se u smislu odredbe članka 152. stavka 6. Prekršajnog zakona, samo novčana kazna može zamijeniti radom za opće dobro i to uz zakonom propisane uvjete samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka.
18.Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
19.Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
20.Imajući u vidu težinu počinjenog prekršaja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 58. Prekršajnog zakona i okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 12 mjeseci, koji je višestruki počinitelj prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
21.S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
22.Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. prosinca 2024.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r.
Nediljko Boban, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 6 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.
