Poslovni broj: Usž-3250/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČT iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi naknade troškova prijevoza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-907/23-4 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-907/23-4 od 16. listopada 2023.
II. Odbacuje se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih povodom delegacije nadležnosti.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim, podredno poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-08/22-01/276, URBROJ: 338-01-06-05-22-02 od 30. rujna 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Područnog ureda Krapina, KLASA: UP/I-502- 08/22-01/219, URBROJ: 338-02-02-22-02 od 20. srpnja 2022. te priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza radi liječenja tužiteljičine kćeri UT.
2. Rješenjem tuženika od 30. rujna 2022. odbijena je tužiteljičina žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 20. srpnja 2022. kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja za pok. kćer tužiteljice UT u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite u Kliničkom bolničkom centru Zagreb (u daljnjem tekstu: KBC).
3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se temelji na tužiteljičinoj ocjeni da je u konkretnom slučaju formalističkim tumačenjem pravne norme povrijeđeno načelo pravičnosti. Ističe da je njena malodobna kćer oboljela od teške bolesti koja se nije mogla liječiti u Krapinskom Toplicama gdje je živjela, a niti u Krapinsko-zagorskoj županiji, već je odgovarajuću zdravstvenu skrb mogla ostvariti samo u Zagrebu, kamo je i upućena na liječenje. Navodi da su malodobnu kćer roditelji vozili u Zagreb na liječenje, uredno dobivali putne naloge, ovjeravali ih i predavali nadležnom tijelu. Dijete je preminulo i posljednji putni nalog nije predan nadležnom tijelu za života djeteta. Odlučnom smatra okolnost da je prijevoz obavljen za života djeteta, slijedom čega smatra da, zbog razloga pravičnosti, ima pravo na naknadu troškova prijevoza u cijelosti, neovisno o datumu podnošenja putnog naloga nadležnom tijelu. Naposljetku ističe da su joj uslijed činjenice što je njezin predmet ustupljen Upravnom sudu u Rijeci nastali nepotrebni troškovi. Traži naknadu tih troškova, ne specificirajući ih. Predlaže da ovaj Sud preinači, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da u cijelosti ostaje pri svim svojim navodima iz odgovora na tužbu i predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vodio se po zahtjevu tužiteljice, podnesenom 5. svibnja 2022., radi priznavanja prava na naknadu troškova prijevoza na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja za tužiteljičinu pok. kćer UT, uz pratnju, radi korištenja prava na zdravstvenu zaštitu u KBC-u Zagreb, na temelju putnih naloga koje je 12. rujna 2021. i 7. siječnja 2022. izdao izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, a koji se odnose na liječenje u KBC-u Zagreb u rujnu i prosincu 2021. te u siječnju, veljači i ožujku 2022. (zaključno sa 17. ožujka 2022.).
8. U postupku je utvrđeno da je tužiteljičina kćer preminula **.**.2022. i da za života nije bio podnesen zahtjev za naknadu troškova prijevoza u KBC Zagreb radi liječenja, već je zahtjev podnijela tužiteljica nakon smrti kćeri.
9. Člankom 6. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOZO) propisano je da se prava i obveze koje pripadaju osiguranim osobama iz članka 4. stavka 2. toga Zakona i propisima donesenim na temelju toga Zakona ne mogu prenositi na druge osobe niti se mogu nasljeđivati. Iznimno, nasljeđivati se mogu prava na novčana primanja koja su dospjela za isplatu, a ostala su neisplaćena zbog smrti osigurane osobe (članak 6. stavak 2. ZOZO-a).
10. Člankom 133. ZOZO-a propisano je da zahtjev za isplatu drugih novčanih naknada utvrđenih tim Zakonom dospijeva 60. dana od dana zaprimanja zahtjeva osigurane osobe u Zavodu, odnosno druge osobe koja ostvaruje prava na novčanu naknadu u skladu s odredbama toga Zakona (stavak 1.). Iznimno, u slučaju kad je osigurana osoba podnijela zahtjev za isplatu novčanih naknada iz stavka 1. toga članka koje u skladu s odredbama toga Zakona mogu biti predmet nasljeđivanja, a smrt osigurane osobe je nastupila prije isteka roka dospijeća, smatrat će se da je zahtjev za isplatu dospio istekom roka iz stavka 1. toga članka (stavak 2.).
11. S obzirom na činjenicu, koja među strankama nije sporna, da predmetni zahtjev nije podnesen za života tužiteljičine pokojne kćerke, valja zaključiti da naknada troškova prijevoza u konkretnom slučaju nije dospjelo potraživanje u smislu članka 133. ZOZO-a, pa nema zakonske mogućnosti za udovoljavanje tužiteljičinu zahtjevu. Budući da sustav zdravstvenog osiguranja (kao dio sustava socijalnih osiguranja u Republici Hrvatskoj) počiva na načelima neprenosivosti i nenasljedivosti prava, a imajući na umu činjenicu da za života pok. osiguranice nije podnesen zahtjev za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza, to takav zahtjev ne može s uspjehom podnijeti tužiteljica nakon smrti osiguranice. O pravu na naknadu troškova prijevoza odlučuje se u postupku po zahtjevu osigurane osobe, pri čemu nije riječ o samostalnom pravu osobe određene za pratitelja. Ovakvo stajalište izraženo je u nizu presuda ovoga Suda (primjerice, Usž-1897/17, Usž-2896/22, Usž-4034/22, Usž- 957/23).
12. U odnosu na žalbene navode o povredi načela pravičnosti valja reći da se mjerodavnim zakonskim rješenjem oboljelim osobama ne uskraćuje pravo na naknadu troškova prijevoza u svrhu liječenja, već se ostvarivanje toga prava (vremenski) ograničava na razdoblje koje se ne može smatrati nerazumno kratkim odnosno takvim da dovodi u pitanje samu bit prava.
13. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.
14. Što se tiče tužiteljičina zahtjeva za naknadu troškova nastalih uslijed delegacije predmeta Upravnom sudu u Rijeci, valja prije svega reći da se odluka o troškovima nastalima povodom delegacije nadležnosti sukladno članku 11. stavku 6. Zakona o sudovima („Narodne novine,“ 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24.) donosi zajedno s odlukom o troškovima postupka. Prema stajalištu ovoga Suda, izraženom u nizu odluka, u upravnom sporu stranke mogu poduzimati radnje do zaključenja rasprave odnosno do donošenja odluke, a što uključuje podnošenje zahtjeva za naknadu troškova spora, uključujući i troškove delegacije. S obzirom na činjenicu da tužiteljica u tijeku prvostupanjskog spora nije zatražila troškove delegacije, već ih prvi put traži u žalbi protiv prvostupanjske presude (pri čemu ne navodi iznos troškova koji traži), taj je zahtjev valjalo odbaciti. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 4. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković