Republika Hrvatska

Županijski sud u

Splitu

Split, Gundulićeva

29a

Poslovni broj Gž-2818/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja PL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanela Džuzdanović Ligutić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10., OIB 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3782/2019 od 1. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3782/2019 od 1. kolovoza 2024.

III. Odbijaju se tužiteljev i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe, Ugovora o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) broj 3211898695/07, sklopljen dana 28.12.2007. god., solemniziran dana 04.01.2008.god., od strane Javnog bilježnika Marija Ivančić iz [adresa], posl.br.: OV-292/08, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to baš u dijelu članka 2. koja glasi da je Korisnik kredita dužan Kreditoru platiti redovnu kamatu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, te u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te u dijelu čl.7. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju PL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 7.125,99 € / 53.690,78 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od

- 51,66 € / 389,23 kn teče od 01.03.08.

- 51,67 € / 389,28 kn teče od 01.04.08.

- 51,67 € / 389,34 kn teče od 01.05.08.

- 51,48 € / 387,91 kn teče od 01.08.08.

- 51,49 € / 387,97 kn teče od 01.09.08.

- 51,50 € / 388,01 kn teče od 01.10.08.

- 51,50 € / 388,05 kn teče od 01.11.08.

- 51,51 € / 388,10 kn teče od 01.12.08.

- 51,51 € / 388,13 kn teče od 01.01.09.

- 51,52 € / 388,18 kn teče od 01.02.09.

- 51,53 € / 388,22 kn teče od 01.03.09.

- 51,53 € / 388,25 kn teče od 01.04.09.

- 51,53 € / 388,28 kn teče od 01.05.09.

- 51,54 € / 388,31 kn teče od 01.06.09.

- 51,54 € / 388,34 kn teče od 01.07.09.

- 121,85 € / 918,11 kn teče od 01.08.09.

- 121,87 € / 918,27 kn teče od 01.09.09.

- 121,89 € / 918,41 kn teče od 01.10.09.

- 121,91 € / 918,55 kn teče od 01.11.09.

- 121,93 € / 918,69 kn teče od 01.12.09.

- 121,96 € / 918,82 kn teče od 01.01.10.

- 121,97 € / 918,95 kn teče od 01.02.10.

- 121,98 € / 919,08 kn teče od 01.03.10.

- 122,00 € / 919,20 kn teče od 01.04.10.

- 122,01 € / 919,31 kn teče od 01.05.10.

- 102,68 € / 773,61 kn teče od 01.06.10.

- 102,68 € / 773,68 kn teče od 01.07.10.

- 102,69 € / 773,74 kn teče od 01.08.10.

- 102,70 € / 773,80 kn teče od 01.09.10.

- 102,71 € / 773,85 kn teče od 01.10.10.

- 102,72 € / 773,91 kn teče od 01.11.10.

- 102,72 € / 773,95 kn teče od 01.12.10.

- 102,72 € / 774,00 kn teče od 01.01.11.

- 102,73 € / 774,04 kn teče od 01.02.11.

- 102,73 € / 774,07 kn teče od 01.03.11.

- 102,74 € / 774,11 kn teče od 01.04.11.

- 102,74 € / 774,13 kn teče od 01.05.11.

- 102,74 € / 774,15 kn teče od 01.06.11.

- 102,75 € / 774,17 kn teče od 01.07.11.

- 83,67 € / 630,47 kn teče od 01.08.11.

- 83,67 € / 630,45 kn teče od 01.09.11.

- 83,67 € / 630,43 kn teče od 01.10.11.

- 83,66 € / 630,40 kn teče od 01.11.11.

- 83,66 € / 630,37 kn teče od 01.12.11.

- 83,66 € / 630,34 kn teče od 01.01.12.

- 83,65 € / 630,30 kn teče od 01.02.12.

- 83,64 € / 630,26 kn teče od 01.03.12.

- 83,64 € / 630,21 kn teče od 01.04.12.

- 83,63 € / 630,16 kn teče od 01.05.12.

- 83,62 € / 630,10 kn teče od 01.06.12.

- 83,62 € / 630,05 kn teče od 01.07.12.

- 83,61 € / 629,98 kn teče od 01.08.12.

- 83,60 € / 629,92 kn teče od 01.09.12.

- 83,59 € / 629,84 kn teče od 01.10.12.

- 83,58 € / 629,77 kn teče od 01.11.12.

- 83,57 € / 629,69 kn teče od 01.12.12.

- 83,57 € / 629,70 kn teče od 01.01.13.

- 83,55 € / 629,51 kn teče od 01.02.13.

- 83,53 € / 629,42 kn teče od 01.03.13.

- 83,52 € / 629,32 kn teče od 01.04.13.

- 83,51 € / 629,22 kn teče od 01.05.13.

- 83,49 € / 629,10 kn teče od 01.06.13.

- 83,48 € / 628,99 kn teče od 01.07.13.

- 86,42 € / 651,20 kn teče od 01.08.13.

- 86,41 € / 651,07 kn teče od 01.09.13.

- 86,39 € / 650,95 kn teče od 01.10.13.

- 86,37 € / 650,81 kn teče od 01.11.13.

- 86,36 € / 650,68 kn teče od 01.12.13.

- 86,34 € / 650,53 kn teče od 01.01.14.

- 69,42 € / 523,07 kn teče od 01.02.14.

- 69,40 € / 522,91 kn teče od 01.03.14.

- 69,38 € / 522,75 kn teče od 01.04.14.

- 69,35 € / 522,59 kn teče od 01.05.14.

- 69,33 € / 522,43 kn teče od 01.06.14.

- 69,31 € / 522,26 kn teče od 01.07.14.

- 50,35 € / 379,40 kn teče od 01.08.14.

- 50,33 € / 379,24 kn teče od 01.09.14.

- 50,31 € / 379,08 kn teče od 01.10.14.

- 50,28 € / 378,90 kn teče od 01.11.14.

- 50,26 € / 378,74 kn teče od 01.12.14.

- 50,24 € / 378,55 kn teče od 01.01.15.

- 38,67 € / 291,40 kn teče od 01.02.15.

- 38,65 € / 291,24 kn teče od 01.03.15.

- 38,63 € / 291,07 kn teče od 01.04.15.

- 38,60 € / 290,90 kn teče od 01.05.15.

- 38,58 € / 290,72 kn teče od 01.06.15.

- 38,56 € / 290,55 kn teče od 01.07.15.

- 27,82 € / 209,65 kn teče od 01.08.15.

- 27,80 € 209,49 kn teče od 01.09.15.

- 27,78 € / 209,33 kn teče od 01.10.15.

- 27,76 € / 209,17 kn teče od 01.11.15.

- 27,74 € / 209,01 kn teče od 01.12.15.

- 27,71 € / 208,84 kn teče od 01.01.16.

- 13,56 € / 102,20 kn teče od 01.02.16.

- 13,54 € / 102,07 kn teče od 01.03.16.

- 13,53 € / 101,96 kn teče od 01.04.16.

- 13,51 € / 101,82 kn teče od 01.05.16.

pa do konačne isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 3057,74 € zajedno sa zatraženim kamatama, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.331,69 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 01. kolovoza 2024. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, pobijajući odluke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, podredno ukinuti odluku u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući odluku u cijelosti (sadržajno osim u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen), također zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti kao neutemeljen, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Na žalbe nije odgovoreno.

5.Tužiteljeva žalba nije utemeljena.

6.Tuženikova žalba nije utemeljena.

7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211898695/07, koji ugovor je sklopljen dana 28. prosinca 2007. , u dijelu kojim je ugovorena redovita kamatna stopa kao promjenljiva na osnovi jednostrane odluke banke, u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama kreditora, (odnosno o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da tuženik prije i u vrijeme sklapanja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate), kao i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu temeljem stjecanja bez osnove zbog izvršenih tužiteljevih isplata po tim osnovama.

8.Među strankama nije sporno kako je tužitelj, kao korisnik kredita, dana 28. prosinca 2007., s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211898695/07, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 718.600,00 HRK, kao i kako su dana 20. svibnja 2016. i dana 24. srpnja 2017. sklopljeni dodatci tom Ugovoru o kreditu.

9.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su tužitelj i tuženik sklopili predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211898695/07, dana 28. prosinca 2007., temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 718.600,00 HRK i kako su dana 20. svibnja 2016. i dana 24. srpnja 2017. sklopljeni dodatci tom Ugovoru o kreditu, s tim što se radilo o namjenskom kreditu radi kupnje stana u [adresa], stan na prvom katu, označen brojem 5, površine 59,82 m2,

-kako tuženik nije dokazao da bi se dotični stan koristio u koje druge svrhe osim za stanovanje tužitelja i njegove obitelji,

-kako tužitelj nije imao mogućnosti pregovaranja oko sadržaja predmetnog ugovora ili pojedinih ugovornih odredbi te da mu je taj ugovor ponuđen kao jedina mogućnost kupnje stana na kredit, da je u čl. 2. ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,65% godišnje, promjenljiva u skladu s odlukom kreditora te kako je predmetni kredit trebalo otplatiti u 360 mjeseci,

-kako se tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjala, na dan 1. veljače 2008. iznosila 6,30%, na dan 1.5.2008 - 5,25%, na dan 1.7.2008 - 6,30%, na dan 1.7.2009 - 7.20 %, na dan 1.5.2010. - 6.95%, na dan 1.7.2011 - 6.70 %, na dan 1.7.2013 - 6.74%, na dan 1.1.2014 - 6,51%, na dan 1.7.2014 - 6,25%, 1.1.2014 - 6.09%, 1.7.2015 - 5,94 %, na dan 1.1.2016 - 5,74 %, 1.5.2016 - 4,25 %, na dan 1.7.2017- 3,70%, da su se mijenjanjem kamatnih stopa mijenjali i iznosi mjesečnih anuiteta, koji su iznosili u rasponu od 3.862,84 kn do 4.862,84 kn, što je dovelo do više plaćenog odnosno stjecanja bez osnove 76.729,28 kn, u slučaju ako je ugovorena kamatna stopa iznosila 5,25%, a u slučaju da je ugovorena kamatna stopa iznosila 5,65%, tada je više plaćena kamata u odnosu na ugovorenu, odnosno stjecanje bez osnove iznosilo 53.690,00 kn,

-kako tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. navodi da je tuženik u unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to člankom 1. Ugovora, naveo kako se odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita kredit u iznosu od 718.600,00 HRK, dok je st.2. istog članka ugovoreno kako se Korisnik Kredita obvezuje iznos kredita vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen predmetnim Ugovorom, te člankom 2. ugovorio da je korisnik kredita dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 718.600,00 HRK i redovitu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, kako je člankom 2. st. 2. tuženik ugovorio promjenljivu kamatnu stopu u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Kreditora koja iznosi 5,25%, bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati, dok iz članka 7. Ugovora o kreditu proizlazi kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunama, a prvi anuitet iznosi 4.148,03 HRK, dok je stavkom 2. istog članka ugovoreno kako za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate, kako je prema pregledu promjena kamatnih stopa po kreditu, tuženik u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu i tako postupajući da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu, sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja,

-kako je tuženik naveo da se radi o kreditu u HRK pa se na navodnu tužiteljevu tražbinu ne primjenjuje pravno shvaćanje izloženo u presudi Visokoga trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, na koju odluku se poziva tužitelj, kako prigovara tužiteljevoj aktivnoj legitimaciji, ističući i prigovor zastare predmetnoga potraživanja,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Matiji Trogrlić, koja je utvrdila da je po Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3211898695/07, broj kreditne partije 7103972389 od 18. prosinca 2007. tužitelj po anuitetima od 1 do 99 platio 76.729,28 kn kamata više od kamata koje bi platio da je otplatu kredita vršio uz zaduženja po kamatnoj stopi od 5,25%,

-kako je tuženik vještačenju prigovorio navodeći da je u predmetnom ugovoru bila ugovorena kamatna stopa u visini od 5,65%, a ne 5,25%, a vještakinja u dopuni vještačenja od 7. studenoga 2023. navela da je tužitelj po anuitetima od broja 1 do 99 platio 53.215,57 kn kamata više od kamata koje bi platio da je otplatu kredita vršio uz zaduženja po kamatnoj stopi od 5,65%, dok je 24. svibnja 2024., kao i da je vještakinja Matija Trogrlić istakla da, ako bi se isključili iznosi razlika po navedena dva anuiteta, četiri i pet, tada bi ukupna razlika više plaćenog iznosila 53.690,78 kn s osnove kamata,

-kako u postupku nije priložen niti jedan dokaz prema kojemu bi se tuženik suglasio da kamatna stopa bude 5,25%, a radi se o ugovoru o kreditu i kamatna stopa predstavlja bitan sastojak ugovora, da tužitelj kao dokaz svojih tvrdnji kako je ugovorena kamatna stopa od 5,25% dostavlja svoj dopis upućen tuženiku datiran 3. travnja 2008. u kojem tužitelj navodi kako je došlo do nesporazuma u komunikaciji jer da se tužitelj dogovorio za kamatnu stopu od 5,25% kroz promotivno razdoblje od 01.10.2007. do 31.12.2007. i to kako je fiksna do 30.06.2008., a nakon tog razdoblja promjenljiva prema tada važećim uvjetima, ali ne postoji dokaz da bi tuženik prihvatio taj prigovor,

-kako vještakinja Trogrlić navodi da spisu nije priložen otplatni plan sačinjen po tuženiku na odobreni iznos kredita od 718.600,00 kn po godišnjoj kamatnoj stopi od 5,25%, a tužitelj uz tužbu dostavlja dokument pod nazivom Uslužne/Otplata kredita u jednakim anuitetima (list 38 spisa) u kojem se navodi godišnja kamatna stopa od 5,25%, no taj dokument ne sadrži podatke, naziv onoga tko ga je sačinio, kao ni pečat tuženika, dok svi ostali priloženi otplatni planovi sadrže naziv tuženika, barkod i ostale potrebne podatke o onome tko je istoga izradio,

-kako iz promjena kamatnih stopa od 1. lipnja 2019. proizlazi da se radi o razdobljima u kojima je vrijedila pojedina kamatna stopa, odnosno o pregledu kako se, tijekom trajanja kredita, mijenjala kamatna stopa, a osim stope od 5,25%, naveden je niz i drugih kamatnih stopa koje su vrijedile za pojedina razdoblja, neke kamatne stope vrijedile su i godinu dana, poput kamatne stope od 6,30, pa se temeljem činjenice da je u jedenom razdoblju bila na snazi kamatna stopa od 5,25%, ne može zaključiti i da bi bila ugovorena kamatna stopa od 5,25%.,

-kako su stranke u dva navrata sklopile i dodatke glavnom ugovoru o kreditu, da je predmet tih dodataka glavnom ugovoru o kreditu bila izmjena visine kamatne stope, no nije priložen i dodatak ugovora kojim bi se stranke promijenile kamatnu stopu koja je navedena u glavnom ugovoru na kamatnu stopu u visini od 5,25%, a teret dokaza da je ugovorena kamatna stopa bila 5,25%, a ne 5,65% je na tužitelju.

10.Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je između stranaka sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211898695/07, dana 28. prosinca 2007., temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 718.600,00 HRK-a, kako su dana 20. svibnja 2016. i dana 24. srpnja 2017. sklopljeni dodatci tom Ugovoru o kreditu, da se ništetnost na koju se tužitelj poziva nije utvrđivala u kolektivnom sporu jer se u ovom slučaju radi o kreditu u kunama, a kolektivni spor se odnosio na kredite u valuti CHF-a pa se tek u ovom postupku utvrđuje je li dio odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu ništetan te zastarni rok za predmetno potraživanje još nje ni počeo teći, kako su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a što ovdje nije bio slučaj. Nadalje, kako je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija i već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tužena banka, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, prvostupanjski sud drži protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Konačno, iako se odluke iz tzv. predmeta „Švicarski franak“ ne odnose na kredite u kunama, kako jednostrana promjena kamatne stope od strane banke dovodi do ništetnosti neovisno o valuti u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen. Ovo i bez obzira na činjenice (koje bi mogle biti relevantne i u pogledu visine predmetnoga potraživanja) što su dodatcima ugovoru o kreditu ugovorene drugi iznosi kamatnih stopa, i to dodatkom od 20. svibnja 2016. ugovorena kamatna stopa od 5,20%, a dodatkom od 24. srpnja 2017. ugovorena kamatna stopa od 7,41%, jer razdoblje na koje se odnose dodatci ugovoru nisu predmet spora i nisu od značaja za meritornu odluku te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen. Pritom u pogledu visine dosuđenoga novčanog iznosa prvostupanjski sud navodi kako nije prihvatio izračun koji se temelji na tvrdnjama tužitelja da bi kamatna stopa iznosila 5,25%, već je prihvaćen izračun prema kojem je kamatna stopa iznosila 5,65%, a kako ugovoreno Ugovorom o namjenskom kreditu od 28. prosinca 2007., prihvaćajući izračun vještakinje Matije Trogrlić od 7. studenoga 2023. i izračun na ročištu od 24. svibnja 2024., prema kojem je tužitelj, po anuitetima od broja 1 do 99 platio 53.690,78 kn kamata više od kamata koje bi platio da je otplatu kredita vršio uz zaduženja po kamatnoj stopi od 5,65%.

11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ukazuju žalbe, kao niti koja druga bitna postupovna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

12.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i na koje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje i ovaj drugostupanjski sud.

13.U ovom žalbenom stadiju postupka tuženik, pored ostaloga, osporava i pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Sporne odredbe Ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti pa ih je potrebno ispitati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, dalje ZZP/07), kao i utvrditi moguće nepoštivanje načela savjesnosti i poštenja i postojanja možebitne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

14. Člankom 96. ZZP/07 propisano je:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog

standardnog

ugovora

trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

15.Navedena zakonska odredba u skladu je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L95/29; dalje u tekstu: Direktiva 93/13).

16.Prema članku 3. stavak 2. Direktive 93/13 smatra se kako odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu. Dakle, iz područja primjene ove Direktive isključene su klauzule o kojima se pojedinačno pregovaralo. Ovo pravilo u svjetlu ostalih odredaba i cilja Direktive 93/13 tumači se restriktivno, na način što se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njezin sadržaj utjecao i nije ga promijenio, ugovorna odredba smatra jednostrano određenom. U Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se kako članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način što ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

17.Konačno, člankom 102. stavak 1. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

18.Prije svega potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore u smislu nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije, uz utvrđenje kako je tužitelj stranka ugovora o namjenskom kreditu i preuzeo obvezu otplaćivanja kredita, bez obzira na tuženikove navode kako tužitelj ne bi osobno plaćao rate kredita, kao i prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao status potrošača i da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, jer iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita za kupnju stana i korisnik kredita je tužitelj kao fizička osoba, i takve zaključke u cijelosti kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

19.Nadalje, kako je u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu očito bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu citirane odredbe članka 81. ZZP/07, smatra se da se o prijepornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Pritom nije od utjecaja to što je tužitelju bilo poznato kako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa jer se radi zapravo o neodređenoj formulaciji vezanoj za tuženikovu Odluku. Naime, tužitelju je na temelju takve ugovorne odredbe bila poznata obveza, no nije bio upoznat s osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje iznosa u budućem razdoblju, tako da predmetna obveza u ugovoru nije bila određena, niti odredljiva.

20.S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom, a tuženik tužitelju nije na valjan i razumljiv način objasnio promjene kamatne stope, odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi on kao potrošač mogao spoznati učinke koji će za nj u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi, a tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu, kao potrošač, nije raspolagao niti osnovnim parametrima o kojima je ovisila promjena kamatne stope, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba te postoji tuženikova obveza vraćanja uplaćenog iznosa s pripadajućom zateznom kamatom na ime izvršene preplate kod otplate kredita. Tužitelju je, naime, trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti sporne odredbe ugovora kao bi on mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetne odredbe ugovora o kojima tužitelj zasigurno nije bio u poziciji pregovaranja. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači kako su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pritom računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, pa je sud prihvaćenjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo. Ovdje, dakle, valja posebno naglasiti kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju i temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava.

21.Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i potrošača, to su ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, što rezultira da tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je iste nametnuo tužitelju kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbama članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja, kako to pravilno drži i prvostupanjski sud.

22.U pogledu tužiteljevih žalbenih navoda treba ponoviti kako je prvostupanjski sud dao potpuno jasne i prihvatljive razloge za svoje zaključke, a kako je to već i navedeno pod točkama 9. i 10. obrazloženja ove drugostupanjske odluke. Stoga i ovaj sud prihvaća utvrđenje prema kojemu nije prihvatljiv izračun visine potraživanja koji se temelji na tužiteljevim tvrdnjama da bi kamatna stopa iznosila 5,25%, već je pravilan izračun prema kojem je kamatna stopa iznosila 5,65%, a kako je i ugovoreno predmetnim Ugovorom o namjenskom kreditu, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Matije Trogrlić prema kojemu je tužitelj, po anuitetima od broja 1 do 99 platio 53.690,78 kn kamata više od kamata koje bi platio da je otplatu kredita vršio uz zaduženja po kamatnoj stopi od 5,65%.

23.Glede tuženikovih žalbenih navoda valja ponoviti kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tuženikove prigovore i za to dao potpuno prihvatljive razloge. U pogledu prigovora zastare žalitelju valja navesti i kako, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovara počinjene teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što također pravilno navodi i prvostupanjski sud.

24.Neutemeljeno tuženik u razmjerno opširnoj žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i polemizira s pojedinim pravnim stavovima i zaključcima tog suda, ali gubi iz vida kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom ocjenom svih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Pritom valja navesti i kako prvostupanjski sud ocjenjuje vjerodostojnost svih izvedenih dokaza neposrednom ocjenom dokaza pa na taj način ocjenjuje i vjerodostojnost iskaza stranaka, a u konkretnom slučaju je sud dao prihvatljive razloge zbog kojih je ocijenio kao vjerodostojne navode tužitelja, dok tuženik takva utvrđenja suda i njihove razloge nije utemeljeno doveo u sumnju.

25.Tuženikovi žalbeni navodi glede ništetnih odredaba ugovora te činjenice kako je tužitelj bio upoznat da je dužan platiti predmetnu kamatu nisu utemeljeni i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužitelju kao potrošaču je onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenoga 2020. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda RH ugovorna odredba kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu prema članku 49. ZZP-a, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo, što u kontekstu predmetnog slučaja također ukazuje na pravilan zaključak suda prvog stupnja, a što prihvaća i ovaj žalbeni sud.

26.Naposljetku, u odnosu na žalbene navode treba reći i kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je vještak financijsko knjigovodstvene struke kod izračuna uzeo u obzir kretanje kamatne stope, a tužitelj kao ugovorna strana ugovora o kreditu nije odgovoran za ništetnost ugovornih odredbi u dijelu o kamatnoj stopi, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača te su ispunjeni zakonski razlozi za stjecanje bez osnove na strani tuženika, kako to potpuno pravilno drži i prvostupanjski sud.

27.Svi ostali tuženikovi i tužiteljevi žalbeni navodi nisu odlučni, a prvostupanjski sud je, kako je već i rečeno, za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao valjane i prihvatljive razloge koje prihvaća i ovaj sud.

28.Iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZZP-a i odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev djelomice prihvatio, a dijelom odbio. Na dosuđene novčane iznose tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti tužiteljevu i tuženikovu žalbu kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

29.Prvostupanjska odluka o trošku postupka je donijeta pravilnom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju potpuno neutemeljeno pa i djelomice paušalno nastoji prikazati da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u odluci o parničnom trošku. Neutemeljeno tuženik pobija odluku o trošku jer je prvostupanjski sud pravilno cijenio koji je trošak bio potreban za vođenje parnice, s tim što je očito pogrješno navedeno kako je ročište održano 9. studenoga 2020. umjesto pravilno 29. studenoga 2020., kao i naveo jednu radnju, pristup ročištu od 9. svibnja 2024., umjesto sastava podneska od tog dana, a što ne utječe na konačnu odluku o parničnom trošku.

30.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbe kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsko rješenje o trošku postupka.

31.Tužiteljev i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijeni su kao neutemeljeni jer tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

32.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Rubić