REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4501/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/18-40 od 1. ožujka 2019., 4. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2350/18-40 od 1. ožujka 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom u točki I. njezine izreke odbio tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Mihanovićeva 3, svotu od 3.286,26 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe nadalje u visini od 12%, a u slučaju promjene prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 8 dana.“
1.1. Također, u točki II. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.931,25 kn te zatezne kamate na taj iznos od 1. ožujka 2019. do isplate.
2. Prema obrazloženju pobijane presude predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu stvarne štete i to razmjernog iznosa invalidske mirovine isplaćene tužiteljevom osiguraniku CN, za razdoblje od 1. ožujka 2010. do 31. siječnja 2012. u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 27. studenog 1998., a koju je prema tužiteljevoj tvrdnji prouzrokovao tuženikov osiguranik ŠN.
3. Prvostupanjski sud je donio pobijanu presudu na temelju odredaba članka 160. stavka 2. točke 1. i stavka 5. tog članka Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12), kao i odredaba članka 161. stavka 1. te članka 163. stavka 1. tog Zakona. Zaključuje da tužitelj nije dokazao sve pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda tužiteljevog osiguranika zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i utvrđene opće nesposobnosti za rad.
4. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku te da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je na tužitelju teret dokazivanja uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete.
4.1. S tim u vezi, ističe da je dokazao vjerojatnost da postoji navedena uzročno-posljedična veza između ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i nastupa radne nesposobnosti budući da „iz nalaza i mišljenja vještaka iz upravnog postupka evidentno je da je osiguranik tužitelja u predmetnom štetnom događaju zadobio politraumu mozga sa kontuzijom prsišta, prijelom trupa desetog torakalnog kralješka uz rupturu slezene i povrede jetre te trzajnu ozljedu vrata.“
4.2. Načelno naglašava da je upravni postupak propisan zakonom te ukazuje da isprave koje su donesene u okviru tog postupka predstavljaju javne isprave. U prilog tome da zakonitost odluka iz upravnog postupka preispituju upravni sudovi odnosno Visoki upravni sud Republike Hrvatske povodom pravodobno podnesenih pravnih lijekova kao oblik sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Stoga, da je na tuženiku bio teret dokazivanja nepostojanja osporene uzročno-posljedične veze pri čemu da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi osporio ili doveo u sumnju javnu ispravu. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Iz spisa proizlazi da je ranije u ovoj pravnoj stvari:
- ovaj sud donio presudu poslovni broj Pž-3413/2019-2 od 7. siječnja 2022. (u daljnjem tekstu: ranija odluka ovog suda) ranija kojom je preinačio pobijanu presudu
- Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Rev-265/2023-2 od 3. srpnja 2024. (u daljnjem tekstu: revizijska odluka) kojim je ukinuo raniju presudu ovog suda te predmet vratio na ponovno suđenje.
9. U revizijskoj odluci je navedeno:
...„prema shvaćanju ovog suda, u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. U tom smislu s obzirom na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena treba odgovoriti da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svom osiguraniku mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanaka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine“...;
...„prema shvaćanju ovog suda (Rev-12/2022-2 od 15. siječnja 2022), u smislu odredbe čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika“...
10. S tim u vezi naglašava se da je prema pravnom shvaćanju ovog suda koje je bilo prihvaćeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova od 5. prosinca 2016.:
„Osnovanost zahtjeva Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine njegovu osiguraniku ili obiteljske mirovine isplaćene članovima osiguranikove obitelji prema društvu za osiguranje, ocjenjivat će se primjenom odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju“.
10.1. Međutim, nakon pravnog shvaćanja izraženog u revizijskoj odluci i drugim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022.) kao najvišeg suda, koji na temelju Ustava Republike Hrvatske osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovog suda održanoj 9. lipnja 2022. promijenjeno je navedeno pravno shvaćanje ovog suda te promijenjeno pravno shvaćanje glasi:
„U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“.
10.2. Stoga se na predmetni obveznopravni odnos između stranaka imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) odnosno odredbe članka 27. tog Zakona kojima je propisano:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
10.2.1. Dakle, za odgovornost društva za osiguranje (tuženika) prema zavodu za mirovinsko osiguranje (tužitelju) relevantan je propis koji, prije svega, uređuje obveznopravni (privatnopravni) odnos između društava za osiguranje s osiguranicima odnosno vlasnicima vozila glede osiguranja njihove odgovornosti za štete nanesene trećim osobama-osiguranje od automobilske odgovornosti.
11. S obzirom na ranije pravno shvaćanje ovog suda (točka 10. ovog rješenja) te na raniju ustaljenu sudsku praksu stranke su se tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom mogle pouzdati da će se primjenjivati odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Međutim kao što je navedeno, uslijed usklađivanja s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tijekom žalbenog postupka je došlo do promjene pravnog shvaćanja ovog suda koje je vezano uz primjenu materijalnog prava (točka 10.1. ovog rješenja). Zbog toga se ukazuje da je i prvostupanjski sud, primjenjujući Zakon o mirovinskom osiguranju, pogrešno primijenio materijalno pravo te da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Slijedom toga se nameće zaključak da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
12. Kod takvog stanja stvari strankama se mora omogućiti da iznesu činjenice te predlože izvođenje dokaza u skladu s materijalnim pravom koje se ima primijeniti. Drugačiji pravni pristup, prema shvaćanju ovog suda, bio bi protivan načelima pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja. Napominje se da je načelo pravne sigurnosti presudno za izgradnju povjerenja u sudski sustav i vladavinu prava. U tom pogledu pravni učinci zakona ili drugog propisa moraju biti formulirani dovoljno precizno kako bi se svakom adresatu omogućilo da svoje ponašanje s njim pravodobno uskladi. S tim u vezi, država je dužna poštovati i primjenjivati, na predvidiv i dosljedan način, pravo koje je sama priznala.
13. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedične veze između ozljeda tužiteljevog osiguranika zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i utvrđene opće nesposobnosti za rad ovaj sud ostaje kod pravnog shvaćanja iz ranije odluke ovog suda:
„9.1. S tim u vezi, u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu ističe se da utvrđenja iz navedenog upravnog postupka upućuju na zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze između ozljede na radu tužiteljevog osiguranika iz predmetne prometne nezgode i njegovog umirovljenja.
9.2. Naime, postojanje navedene uzročno-posljedične veze proizlazi iz sadržaja isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu i to: zapisnika o uviđaju Ministarstava unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 27. studenog 1998. (list 3. i 4. spisa), prijave o ozljedi na radu (list 5. i 6. spisa) kao i nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 10. prosinca 2008. (list 10. -12. spisa) koje je potvrđeno mišljenjem stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 13. spisa).
10. Kod takvog stanja stvari, protivno shvaćanju prvostupanjskog suda, teret dokazivanja da ne postoji navedena uzročno-posljedična veza je bila na tuženiku, na što osnovano u žalbi ukazuje tužitelj.“
13.1. Navedeno pravno shvaćanje je, u tom pogledu, u skladu s pravnim shvaćanjem koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio u presudi poslovni broj Rev-194/2021-2 od 9. travnja 2024., a u kojoj presudi je pitanje navedene uzročno- posljedične veze u ovoj vrsti sporova sveobuhvatno i detaljno analizirano.
14. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
15. Prvostupanjski sud će provesti novi prethodni postupak te, imajući u vidu materijalno pravo koje se ima primijeniti, otkloniti bitnu postupovnopravnu povredu na koju mu je ukazano u ovom rješenju.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sutkinja
Dubravka Matas
