REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4118/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Gorane Aralica Martinović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika LUJE d.d. Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik u Opatiji, V. Nazora 3, radi zabrane i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-386/2023-18 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-386/2023-18 od 14. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Rijeci donio je 14. kolovoza 2024. presudu i rješenje poslovni broj P-386/2023-18.
Presudom je:
- u točki I. izreke zabranjeno tuženiku da u svojim ugostiteljskim objektima prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac 84, Bakarac, i caffe baru „KAMP“, Paveki b.b., Kostrena, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 160. ZAPSP („Narodne novine“ broj 167/03), odnosno organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP („Narodne novine“ broj 111/21);
- u točki II. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je zatraženo određivanje zabrane tuženiku da u mobilnoj kućici u kampu Klenovica, Klenovica bb, Klenovica priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz čl. 160. ZAPSP („Narodne novine“ broj 167/03), odnosno organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP („Narodne novine“ broj 111/21);
- u točki III. izreke naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.902,51 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koja teče do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na pobliže određene iznose glavnice, dospjele tijekom 2021. i 2022. godine;
- u točki IV. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.320,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
Rješenjem, koje nije predmet žalbenog postupka, utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 534,52 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U obrazloženju je navedeno da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava priopćavanjem javnosti za utuženo razdoblje. Sporna činjenica je li tuženik neovlašteno javno priopćavao glazbena djela u svojim ugostiteljskim objektima kontinuirano u cjelokupnom utuženom razdoblju ocijenjena je na temelju zapisnika o kontroli, saslušanja kontrolora u svojstvu svjedoka i saslušanja zastupnika po zakonu tuženika, te su primijenjene odredbe ZAPSP-a „Narodne novine“ broj 161/03 i „Narodne novine“ broj 111/21, a tuženik nije dokazao da je ishodio odobrenje (na njemu je teret dokaza). Prigovor da se glazba nije kontinuirano priopćavala prvostupanjski sud je otklonio uz obrazloženje da su zapisnici u spisu, koji pokrivaju utuženo razdoblje, dokaz kontinuiranog korištenja glazbe, dok je na tuženiku teret dokaza da je o eventualnim prekidima korištenja obavijestila tužitelja u smislu odredbe čl. 160. st. 3. ZAPSP-a odnosno čl. 233. st. 4. ZAPSP-a, pri čemu tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je ugostiteljski objekt dao u zakup trećoj osobi, niti bi to bilo od utjecaja s obzirom na odredbu čl. 233. st. 6. ZAPSP-a. Kako je tuženik tvrdio da je došlo do konfuzije tuženikova objekta Prenoćište Bakarac i objekta Guesthouse Bakarac, izvršen je uvid u ispis internetskih stranica Booking, iz kojeg proizlazi da se tuženik na svojim stranicama oglašavao za oba objekta (list 220. do 227. spisa), a iz fotografija u oglasima vidljivo je da se u sobama nalaze TV uređaji, pa je stoga irelevantno što kontrolori nisu ulazili u prostorije da utvrde tu činjenicu. Odluka o trošku obrazložena je pozivanjem na odredbu čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.
3. Tuženik je protiv navedene odluke pravovremeno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a slijedom toga i zbog odluke o troškovima, navodeći u bitnom da je presuda nerazumljiva, napominje da kontrolori nisu ulazili u sobe za koje je utvrđeno postojanje TV uređaja, da u odnosu na dokumentaciju s internetskih stranica Booking postoji razlika između prenoćišta Bakarac i Guesthouse Bakarac, da tužitelj ničim nije dokazao da tuženik nema odobrenje za korištenje glazbe, te da je nejasno zašto, s obzirom na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, nije uzet u obzir omjer uspjeha u parnici. Predlaže pobijanu odluku preinačiti i potražuje žalbeni trošak u iznosu od 500,00 EUR.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
7. Predmet spora je plaćanje naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih glazbenih djela od strane tuženika u njegovim ugostiteljskim objektima, prenoćištu „BAKARAC“, Bakarac 84, Bakarac, i caffe baru „KAMP“, Paveki b.b., Kostrena, u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. (s time da su dospijeća mjesečnih iznosa zadnjeg dana svakog pojedinog mjeseca, a zatezne kamate su u tužbi zatražene od prvog idućeg dana nakon dospijeća), a tužitelj je svoje tvrdnje potkrijepio zapisnicima o provedenim kontrolama koji se po datumu podudaraju s utuženim razdobljem (7. rujna 2021., 29. studenoga 2021., 13. siječnja 2022.), ili mu prethode (10. srpnja 2020.), ili se nadovezuju na utuženo razdoblje (25. svibnja 2022.), odnosno time ukazuju na kontinuirano korištenje glazbe.
8. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice da je tužitelj u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnima pravima („Narodne novine“ broj: 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18, koji se primjenjuje na povrede do 22. listopada 2021. i „Narodne novine“ broj: 111/21, koji se primjenjuje na povrede nakon 22. listopada 2021.), kao udruga autora ovlašten u ime Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonografskih prava, davati odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela te u slučaju neovlaštenog priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela zahtijevati naknadu koja je uobičajena za tu vrstu korištenja ili naknadu koja je propisana cjenikom i da je tuženik u svojim ugostiteljskim objektima neovlašteno koristio autorska glazbena djela.
9. Navedeni obračuni su sastavljeni u skladu s Pravilnikom o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala („Narodne novine“ broj: 80/92 i 1/97 i „Službeni glasnik Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo“ broj 1/07) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006. Spomenuti pravilnici sadržavaju jasne kriterije prema kojima se određuje visina naknade.
10. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na to da tužitelj ničim nije dokazao da tuženik nema odobrenje za korištenje glazbe, jer teret dokaza postojanja odobrenja, ako tvrdi da ga ima, je na tuženiku. Naime, tužitelj nije dužan dokazivati negativnu činjenicu (da tuženik nema odobrenje).
11. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na to da je, u pogledu činjenice postojanja TV uređaja u sobama, došlo do konfuzije objekata prenoćište Bakarac i Guesthouse Bakarac, jer iz izlista snimki ekrana sa stranice Booking, na kojoj se tuženik oglašavao, vidljivo je da se na fotografijama soba u prenoćištu Bakarac (list 222. spisa) nalaze TV uređaji. Slijedom toga ujedno je irelevantno i to što kontrolori fizički nisu ulazili u sobe.
12. Neosnovano se žalitelj poziva na to da je nejasno zašto, s obzirom na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, nije uzet u obzir omjer uspjeha u parnici, jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da su primijenjene odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, što znači da je prvostupanjski sud iskoristio mogućnost odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu iznos za koji je tužba povučena, kao i činjenicu da to za tuženika nije rezultiralo posebnim troškovima (on se tužbenom zahtjevu protivio u cijelosti), pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je u konkretnom slučaju uspjeh tuženika neznatan, pa je slijedom toga pravilno tužitelju dosudio čitav iznos osnovano zatraženih troškova.
13. S obzirom na to, žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
14. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu kao u izreci.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Mirna Maržić
