REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4555/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE iz Zagreba, Margaretska 3, OIB 02958272670, Područni ured u Splitu, Obala kneza Branimira 14, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1108/2024-111 od 4. listopada 2024., 4. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1108/2024-111 od 4. listopada 2024. u pobijanim točkama I., II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1108/2024-111 od 4. listopada 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.423,96 eur na ime troškova liječenja i naknade plaće za vrijeme bolovanja zbog ozljeda na radu tužiteljevog osiguranika s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na više pojedinačnih iznosa od njihovog dospijeća do isplate, u roku od 8 dana (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.130,53 eur (točka II. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 5.106,65 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 4. listopada 2024. do isplate (točka III. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.062,49 eur s pripadajućim zateznim kamatama (točka IV. izreke).
2. Protiv točaka I., II. i III. izreke presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga s prijedlogom ovom sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da se u konkretnom slučaju ne radi o ozljedi na radu, jer je tužiteljev osiguranik išao kod liječnika po lijekove (tablete za tlak) uz suglasnost poslodavca. Ističe da se radi o ozljedi koja se može dovesti u kontekst radno pravne aktivnosti.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ustanovio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i i na zakonu osnovanu odluku.
6. Nije sporno da se 30. prosinca 2009. dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužiteljev osiguranik IK kao pješak i tuženikov osiguranik koji je upravljao motornim vozilom.
7. Nadalje, iz spisa proizlazi nespornim i to da je tužiteljev osiguranik tom prilikom zadobio određene ozljede za koje je tužitelj u ovom sporu isticao da predstavljaju ozljede na radu i što je tužitelj nastojao dokazati Prijavom ozljede na radu (list 57.- 61. spisa).
8. Međutim, tuženik je još u odgovoru na tužbu i kasnije tijekom postupka između ostalog, osporavao činjenicu da bi se radilo o ozljedi na radu i u svezi s radom budući je tužiteljev osiguranik izjavio da je ozlijeđen prilikom odlaska kod liječnika koji ima ordinaciju u blizini, po lijekove za tlak, te se u konkretnom slučaju ne može raditi o redovitom putu od mjesta rada do stana, a time ni o ozljedi na radu.
9. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je između stranaka bilo sporno je li IK zadobio ozljede koje u smislu odredbe čl. 6. t. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu („Narodne novine“ broj: 85/06, 67/08 i 139/10; dalje: ZZOZZR) imaju značaj ozljeda na radu, prvostupanjski je sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka IK koji je u svom iskazu danom na ročištu održanom 7. prosinca 2017. naveo da je za vrijeme posla zamolio svog nadređenog da ga pusti s posla radi odlaska kod liječnika koji se nalazio u blizini, po lijekove za tlak. Iz iskaza tog svjedoka također proizlazi da je došao do obližnjeg raskrižja te da je započeo prelaziti kolnik na mjestu na kojem nije bio obilježen pješački prijelaz, u kojem je trenutku na njega naletjelo vozilo osigurano kod tuženika. Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.
10. Prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Naime, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ozljede koje je IK zadobio u prometnoj nezgodi 30. prosinca 2009. nemaju značaj ozljeda na radu, neovisno o tome što su kao takve navedene u Prijavi ozljede na radu. Naime, odredbom čl. 6. t. 3. ZZOZZR-a je propisano da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana.
11. Prema tome, iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da ozljeda na radu može biti samo ona ozljeda koju je osiguranik zadobio na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, što znači da se mora raditi o putu kojim se osiguranik redovito kretao od stana do mjesta rada odnosno od mjesta rada do stana. Međutim, u konkretnom predmetu, tužiteljev osiguranik IK je ozljede zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila na mjestu na kojem se on nije redovito kretao od mjesta rada do stana, a što jasno proizlazi iz njegova iskaza (list 302. – 303. spisa) i što uostalom ni tužitelj ne osporava u žalbi. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Stoga je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 4. prosinca 2024.
Sudac
Maja Bilandžić
