Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-264/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Mirjane Rubić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i dr. sc. Lidje Vojković članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika UJ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i diobe bračne stečevine i po protutužbi tuženika-protutužitelja UJ iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, protiv tužiteljice- protutužene JJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-61/2022-78 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana te se odbija žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-61/2022-78 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice – protutužene i tuženika – protutužitelja predstavljaju novčana sredstva stečena radom obrta za završne radove u građevinarstvu "[obrt]" , MBS: [matični broj subjekta], u iznosu od 265.445,62 eur, od kojeg ½ u iznosu od 132.722,81 eur pripada tužiteljici – protutuženoj na ime bračne stečevine, pa se nalaže tuženiku – protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici – protutuženoj navedeni iznos, sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Dužna je tužiteljica – protutužena u roku od 15 dana naknaditi tuženiku - protutužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 22.343,94 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica-protutužena (dalje tužiteljica), pobijajući presudu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlažući odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3.Protiv prvostupanjske presude žali se i tuženik-protutužitelj (dalje tuženik), pobijajući djelom presudu i to u dijelu odluke o trošku postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

4.U odgovoru na tužiteljičinu žalbu, tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu tužiteljice odbiti kao neutemeljenu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

5.Žalba tužiteljice nije osnovana.

6.Tuženikova žalba nije osnovana.

7.Prije svega, a glede prijedloga za odlučivanje po žalbama, valja navesti kako je u ovoj pravnoj svari već odlučivao ovaj drugostupanjski sud po žalbi pa je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-452/2021-2 od 19. siječnja 2022. djelomice ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5421/2018- 20 od 22. srpnja 2021. i predmet u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je potom donijeta predmetna pobijana odluka. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje kako bračnu stečevinu stranaka predstavljaju novčana sredstva stečena radom obrta za završne radove u građevinarstvu "[obrt]" u iznosu od 265.445,62 EUR-a, kako polovina tog iznosa (u visini od 132.722,81 EUR-a) pripada tužiteljici na ime bračne stečevine te zahtjev na nalog tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznim kamatama.

9.Među strankama nije sporno kako su tužiteljica i tuženik bili u braku, a prema iskazu tuženika bračna zajednica stranaka je i prestala u veljači 2013. godine, nije sporno niti kako je tuženik vlasnik [obrt]", a tužiteljica tvrdi kako je tuženik taj obrt otvorio 2006.godine, dok je tuženik naveo da je obrt otvorio 2003. godine. Sporna je osnova i visina predmetnoga potraživanja.

10.U postupku koji je prethodio donošenju presude, a relevantno za predmetnu odluku i prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako su tužiteljica i tuženik sklopili brak 21. rujna 1991., koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-353/13 od 9. srpnja 2014.,

-kako je tuženik naveo da je bračna zajednica stranaka prestala u veljači 2013. godine, a takvi navodi da su uvjerljivi jer je tako izjavila i tužiteljica u brakorazvodnom postupku koji je vođen između stranaka pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pob- 353/2013, i to na ročištu održanom 5. studenoga 2013.,

-kako je tužiteljica u tužbi navela da su za vrijeme trajanja bračne zajednice, poslovanjem obrta "[obrt]", koji glasi na ime i u vlasništvu je tuženika, stranke stekle znatna novčana sredstva, poslovanjem i radom obrta kako su stečena novčana sredstva koja, nakon odbitka svih troškova poslovanja obrta, iznose najmanje 2.000.000,00 kuna i predstavljaju njihovu bračnu stečevinu,

-kako je tužiteljica predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, a svjedoci OJ, SJ, BJ, CJ, HJ, KJ, IJ, EJ, ĆJ, ŠJ i NJ su i saslušani te su svi (osim ŽJ) u iskazima potvrdili da je navedeni obrt obavljao građevinske radove za njih ili za njihove bližnje,

-kako iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi tek približno utvrđenje kolike je primitke tuženik iz obrta mogao ostvariti, no i kako kod utvrđenja dohotka obrta kategorija primitaka nije dovoljna, već je nužno utvrditi i koliko su iznosili poslovni izdatci, odnosno utvrditi troškove poslovanja dotičnoga obrta,

-kako je radi utvrđenja visine dohotka [obrt]“ sud odlučio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, međutim iz dopisa sudskog vještaka dipl. oec. Matije Trogrlić od 7. veljače 2023. da proizlazi kako knjigovođa obrta "[obrt]" ne raspolaže knjigovodstvenom dokumentacijom potrebnom za izradu nalaza i mišljenja, dok se tuženik izjasnio da i on ne raspolaže knjigovodstvenom dokumentacijom potrebnom za utvrđenje dohotka njegova obrta, a tužiteljica navela kako su „kompletne knjige od obrta“ u njezinoj kući,

-kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice radom stekle u vlasništvo i određenu drugu imovinu koja nije predmet odlučivanja u ovom stadiju postupka.

11.Temeljem navedenih utvrđenja, cijeneći prije svega navode iz dopisa sudskog vještaka dipl. oec. Matije Trogrlić od 7. veljače 2023., prvostupanjski sud je zaključio kako knjigovođa obrta "UJ" ne raspolaže knjigovodstvenom dokumentacijom potrebnom za izradu nalaza i mišljenja, a tuženik se izjasnio da ni on ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za utvrđenje dohotka obrta, dok je tužiteljica izjavila kako su „kompletne knjige od obrta“ u njezinoj kući pa da je, sukladno odredbi članka 232. ZPP-a, tužiteljica bila u obvezi priložiti navedenu dokumentaciju ili pak predložiti od nadležne Porezne uprave pribaviti podatke o prijavama poreza na dohodak i dobit, jer kako je na tužiteljici teret dokaza činjenica u pogledu postojanja dohotka i njegove visine. Osim toga, kako iz iskaza svjedoka BJ, TJ, ŠJ, MJ, CJ i KJ proizlazi da je za obrt u predmetnom razdoblju radilo više radnika, pa je tuženikov obrt imao poslovne izdatke plaća radnika, a zasigurno i druge troškove poslovanja poput kupovine i održavanja građevinskih strojeva, nabave građevinskog materijala i slično, pa i kako je evidentno da je dohodak obrta morao biti niži od primitaka koje je obrt ostvarivao. Pritom je taj sud držao suvišnim izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka koji su predloženi radi utvrđenja primitaka koje je obrt ostvarivao (svjedoci VJ, PJ, ČJ, RJ, LJ, ZJ, DJ, FJ, ĐJ, GJ, JJZ, AJ), jer ti svjedoci, isključivo kao korisnici usluga obrta, ne mogu imati nikakvih relevantnih saznanja glede poslovnih izdataka te dohotka obrta. Budući da tužiteljica nije dokazala da bi [obrt]" ostvario dohodak i nije dokazala visinu dohotka, to je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neutemeljen.

12.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sadržajno ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

13.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži utemeljene i valjane razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu razdoblja stjecanja predmetne imovine, u konkretnom slučaju se, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20. i 49/23. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 156/23, 103/15, u daljnjem tekstu ObZ), primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u razdoblju kada bi predmetna imovina možebitno bila stečena.

15.Člankom 248. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 35/13, dalje: ObZ/03) propisano je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz članka 249. stavak 1. ObZ/03 proizlazi kako su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Člankom 253. stavak 1. ObZ/03 propisano je kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka ostaje njegova vlastita imovina, a iz stavka 2. tog članka proizlazi da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 248. tog zakona (nasljeđivanje, darovanje i slično). U bitnom istovjetne zakonske odredbe u pogledu postojanja bračne stečevine, jednakih dijelova bračnih drugova u toj bračnoj stečevini i u pogledu posebne imovine bračnih drugova, sadrži i sada važeći, spomenuti ObZ (članak 35. do članka 39. tog Zakona).

16.Dakle, u konkretnom slučaju, cijeneći sve rezultate dokaznoga postupka, prije svega utvrđenje kako je bračna zajednica između stranaka trajala do 2013. godine i da je za vrijeme trajanja te zajednice stjecana određena imovina radom stranaka, bračnih drugova pa očito i radom predmetnog obrta koji je u tuženikovu vlasništvu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je na tužiteljici teret dokaza svih odlučnih, a među strankama spornih činjenica koje se odnose na ostvarene prihode i dobit tog obrta i na visinu tako ostvarenih novčanih iznosa. Tužiteljica je u postupku bila u obvezi predložiti dokaze radi utvrđenja tih činjenica, a ovo i tim prije što iz navoda same tužiteljice proizlazi kako su „kompletne knjige od obrta u njezinoj kući“.

17.U smislu članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Imajući u vidu sve rezultate dokaznog postupka, i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica u postupku nije dokazala spomenute odlučne, a među strankama prijeporne činjenice koje se odnose na poslovanje i prihode dotičnoga obrta i slijedom toga kako bi se radilo o stečenoj imovini, novcu kao bračnoj stečevini koju bi zadržao tuženik za sebe, a kako je to potpuno pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je izveo predložene dokaze na ove okolnosti i iz tih dokaza izveo pravilne zaključke, ali je i dao potpuno prihvatljive razloge zbog kojih je odbio daljnje dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka i te razloge prihvaća i ovaj sud.

18.Glede žalbenih navoda valja u prvom redu navesti kako tužiteljica i u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, iznoseći i svoju ocjenu pojedinih izvedenih dokaza, no i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, kao što je već detaljno i obrazloženo. Tužiteljica osporava zaključke prvostupanjskog suda u pogledu njezine obveze predlaganja dokaza, odnosno u pogledu mogućnosti utvrđenja odlučnih činjenica određenim dokazima koje je predložila, međutim takvi žalbeni navodi koji se odnose na snagu određenih dokaza nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari u okolnostima kada je bilo potrebno utvrditi možebitni dohodak obrta iz njegova poslovanja, koje činjenice se u pravilu utvrđuju iz dokumentacije o poslovanju, a knjigovodstvenim vještačenjem te činjenice (zbog nepostojanja dokumentacije) nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice, koje je uopće bio u moguće utvrditi, pravilno utvrdio savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pa je pobijana odluka utemeljena na pravilno utvrđenim odlučnim činjenicama iz kojih je sud izveo i prihvatljive zaključke, koji su rezultat pravilnoga i stručno utemeljenoga pristupa tog suda.

19.Dakle, iz svega navedenoga proizlazi kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, a tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neutemeljenu tužiteljičinu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 2. ZPP-a te odredbe članka 155. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 126/22, 37/22, 138/23, dalje OT). Ovdje valja jasno navesti i kako u smislu članka 365. ZPP-a drugostupanjski sud u odluci o trošku postupka pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava isključivo u dijelu i u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka, a tuženik u konkretnom slučaju određeno ukazuje na pogrješnu primjenu materijalnog prava u odluci o trošku postupka. Tuženik izrijekom pobija odluku o parničnom trošku navodeći kako prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a zbog djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, osporavajući primjenu zakonske odredbe i osporavajući utvrđene omjere u kojima su stranke uspjele u parnici. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je u postupku tuženik uspio u pretežitom dijelu zahtjeva, da je tužiteljica uspjela u omjeru od oko 32%, a tuženik u omjeru od oko 68% te kako tuženiku pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška u iznosu koji odgovara postotku od 36% ukupnog troška, a sve uz pripadajuću naknadu troškova za parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice.

21.Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud priznao tuženiku parnični trošak za pojedine radnje poduzete u postupku po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu i za sastav protutužbe 1585 bodova, za zastupanja na ročištima od 23. veljače 2016., 24. svibnja 2016., 23. siječnja 2019., 12. veljače 2020. i 9. ožujka 2021. po 50 bodova, za zastupanja od 27. studenog 2017., 7. rujna 2018., 13. listopada 2020. po 756 bodova, zastupanja na ročištima od 16. studenog 2016., 14. veljače 2017., 16. svibnja 2017., 19. studenoga 2020. i 27. travnja 2021. po 1512 bodova, zatim za sastav podnesaka od 19. svibnja 2016., 11. srpnja 2016. po 1512 bodova, za sastav podneska od 24. srpnja 2017., 50 bodova, za sastav odgovora na žalbu 998,96 bodova, za pristupe ročištima od 19. svibnja 2023., 15. rujna 2023. po 50 bodova, za sastav podnesaka od 19. rujna 2023. 998,96 bodova te za pristupe ročištima održanima 7. ožujka 2022., 16. ožujka 2023., 3. studenoga 2023., 13. prosinca 2023., 11. ožujka 2024., 10. svibnja 2024., 5. srpnja 2024., 26. kolovoza 2024. po 998,96 bodova, dakle ukupno 24.826,60 bodova. Uz iznos PDV-a i s obzirom na vrijednost boda, tuženiku je pravilno priznat iznos od 62.066,50 EUR-a, a 36% od tog iznosa predstavlja iznos od 22.343,94 EUR-a pa predmetnom odlukom o parničnom trošku nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žalitelja.

22.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti kao neutemeljenu tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu i u dijelu odluke o parničnom trošku.

23.Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neutemeljen jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka i jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

24.Zbog navedenoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 4. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Mirjana Rubić